Devetnaest ustaških terorista ušlo u Jugoslaviju i pokušalo da obnovi NDH: Potera za njima trajala gotovo mesec dana (FOTO/VIDEO)

28.01.2022

20:00

0

Autor: Milan Ivanić

Teroristička akcija se dogodila neposredno posle gušenja Maspoka, odnosno “hrvatskog proleća”, što je ustašku emigraciju i navelo na mišljenje da je pravi trenutak za dizanje ustanka

Devetnaest ustaških terorista ušlo u Jugoslaviju i pokušalo da obnovi NDH: Potera za njima trajala gotovo mesec dana (FOTO/VIDEO)
Teroristi na obuci u Nemačkoj/Wikipedia - Copyright Teroristi na obuci u Nemačkoj/Wikipedia

Tokom postojanja Socijalističke Federativne Republike Jugoslavije, ustaška emigracija je izvršila više terorističkih napada na predstavnike jugoslovenske države i njene građane. Neki od tih napada su izvršeni i na samoj teritoriji SFRJ, a najpoznatiji od njih je svakako pokušaj 19 ustaških terorista iz 1972. godine da podignu ustanak u okolini Bugojna i obnove Nezavisnu Državu Hrvatsku. Ovaj događaj se u domaćoj javnosti naziva operacija “Raduša 72”, dok je u Hrvatskoj poznatiji kao operacija “Feniks”.

Teroristička akcija se dogodila neposredno posle gušenja Maspoka, odnosno “hrvatskog proleća”, što je ustašku emigraciju i navelo na mišljenje da je pravi trenutak za dizanje ustanka. Naime, tokom maspokovskih demonstracija u Hrvatskoj, videlo se da čak i hrvatski komunistički kadrovi otvoreno govore protiv zajedničke države i srpskog faktora.

Savka Dabčević Kučar govori na protestu u Zagrebu tokom Maspoka/Wikipedia
 

- Drugarice i drugovi Zagrepčani! Etatisti, unitaristi, velikosrpski šovinisti nude nam Jugoslaviju kakvu ne želimo i nećemo – rekla je, između ostalog, predsednica CK SK Hrvatske Savka Dabčević Kučar na jednom od protesta u Zagrebu.

Već tada je bilo sasvim jasno da u Hrvatskoj postoji jak otpor prema zajedničkoj državi, ne samo u narodu, nego i u vrhu partije. Na osnovu toga ustaška emigracija, na čelu sa najekstremnijom organizacijom - Hrvatskim revolucionarnim bratstvom (HRB), donosi odluku od pokretanju ustanka i obnovi NDH.

Većina terorista došla iz Australije

Posle kratkih priprema, HRB je organizovao svoje ljudstvo i prikupio oružje i novac za podizanje pobune. Većina terorista i najviše novca došli su iz Australije, dok je vojna obuka izvršena u Zapadnoj Nemačkoj. U pripremama je učestvovalo više od 20 ljudi, ali su neki u međuvremenu odustali, tako da je na kraju ostalo 19 terorista: Ambrozije Andrić, Adolf Andrić, Pavao Vegar, Ilija Glavaš, Đuro Horvat, Vejsil Keškić, Viktor Kancijanić (Kocijančić), Petar Bakula, Ludvig Pavlović, Mirko Vlasnović, Ilija Lovrić, Filip Bešlić, Stipe Ljubas, Vlado Miletić, Vinko Knez, Ivan Prlić, Nikola Antunac, Vilim Eršek i Vidak Buntić. Grupu, koja će u javnosti postati poznata kao Bugojanska grupa, predvodili su ustaški ekstremisti braća Ambrozije i Adolf Andrić, rodom iz Tuzle.

Adolf i Ambrozije Andrić/Wikipedia
 

Grupa se zatim prebacila u Austriju, a akcija je započela 20. juna 1972, kada su prešli austrijsko-jugoslovensku granicu kod Dravograda. Nekoliko dana kasnije grupa je došla na predviđenu lokaciju na području planine Raduše u centralnoj Bosni. Ovaj deo tadašnje SFRJ je izabran iz dva razloga: teren je pogodovao gerilskom načinu borbe, a sam kraj je bio pretežno naseljen hrvatskim stanovništvom, od kojeg je veliki broj tokom Drugog svetskog rata bio blizak ustaškom režimu.

Služba izgubila trag

Tadašnja Služba državne bezbednosti je pratila grupu sve do ulaska u Jugoslaviju, kada joj se izgubio trag, jer su odlučili da se ne sastanu sa vezom, već da otmu vozilo i da se njime prebace na teren. U okolini Maribora su zaustavili kamion "Radenske" i naredili vozaču da ih vozi ka Bugojnu. Iskrcali su se iz kamiona 22. juna u Gračanici, između Bugojna i Gornjeg Vakufa, i pustili vozača, a zatim su otišli u selo Lužani. Tu su u kapelici položili zakletvu i uputili se na planinu Radušu.

U međuvremnu, vozač kamiona je prijavio policiji šta mu se desilo, tako da su službe tek tada saznale gde se grupa nalazi. Tu se javio prvi veći problem. Jugoslavija u to vreme nije imala specijalne antiterorističke jedinice, već se oslanjala na doktrinu opštenarodne odbrane i mobilizovane rezerviste Teritorijalne odbrane. Na Radušu su upućeni četa vojne policije, četa milicije i nekoliko hiljada pripadnika Teritorijalne odbrane iz Sarajeva. Neobučene za takvu borbu, bez neke posebne strategije, iako daleko brojčano nadmoćnije, jugoslovenske snage se nisu dobro snašle.

Spomen-ploča teroristi Vejsilu Keškiću/Wikipedia
 

Teroristi su se, s druge strane, suočili sa problemom da lokalno stanovništvo ne samo što nije želelo da im pomogne i priključi se ustanku, nego ih je i prijavljivalo vlastima. Lokalnim Hrvatima je bilo jasno da, kakvo god raspoloženje u hrvatskom narodu bilo, 19 ljudi ne može da sruši još uvek čvrst komunistički režim. Zato je većina gledala kako da dokaže lojalnost vlastima, umesto da rizikuje život u unapred izgubljenoj borbi.

SFRJ nije imala antiterorističke jedinice

Prvi sukob ustaških terorista sa jugoslovenskom milicijom desio se 26. juna 1972, a ubrzo posle toga i sukob sa JNA. Komandir Vojne policije iz Sarajeva Miloš Popović dobio je zadatak da prati trag terorista. On je rasporedio četu u kojoj je imao 80 ljudi i naredio juriš, jer za drugačiju borbu nije bio obučen. Ubijen je snajperom sa udaljenosti od 150 metara, čime je postao prva žrtva akcije "Raduša 72". Teroristi su uspeli da pobegnu, a vojna policija im je ubila konja na kom su bili natovareni kompletno naoružanje, hrana i radio-veze. Tom prilikom ubijen je i jedan terorista.

Wikipedia
 

Sledećih dana teroristi su pokušavali da izbegnu potere, ali izmoreni, bez hrane i sa sve manje municije, likvidirani su jedan po jedan. Povlačeći se, uspeli su da pobegnu sve do Sinja i Imotskog. Potera je trajala skoro mesec dana, a na kraju je ubijeno 15 terorista, dok su četvorica uhapšena. S druge strane, poginulo je 13 pripadnika JNA, Teritorijalne odbrane i milicije, što su bili ogromni gubici, s obzirom na brojčanu nadmoć koju su imali. Posle ovog događaja, doneta je odluka o formiranju specijalnih jedinica koje će biti obučene za rešavanje sličnih situacija.

Jedini preživeli posle robije odmah otišao u rat i poginuo

Uhapšeni su teroristi Đuro Horvat, Vejsil Keškić, Mirko Vlasnović i Ludvig Pavlović. Njima je suđeno pred Vojnim sudom u Sarajevu od 11. do 21. novembra 1972. godine. Sva četvorica su osuđena na smrt, ali je smrtna kazna Ludvigu Pavloviću zamenjena dvadesetogodišnjim zatvorom jer je u trenutku izvršenja krivičnog dela bio maloletan. 

Horvat, Keškić i Vlasnović su streljani 17. marta 1973. u kasarni vojne policije u Rakovici, dok je Pavlović odležao skoro celu kaznu u Sremskoj Mitrovici. Posle uvođenja višestranačja u Jugoslaviji, novo rukovodstvo Hrvatske, na čelu sa HDZ-om, izdejstvovalo je premeštanje Pavlovića u Hrvatsku.

On je pušten 1991. i odmah se priključio hrvatskim paravojnim jedinicima. Ubijen je pod nejasnim okolonostima iste godine u zapadnoj Hercegovini. 

Ludvig Pavlović na suđenju/Wikipedia
 

Današnja hrvatska istoriografija pripadnike Bugojanske grupe smatra herojima i mučenicima koji su se “borili za slobodnu Hrvatsku”, a po Ludvigu Pavloviću je za vreme rata u BiH nazvano nekoliko jedinica HVO. Ustaškim teroristima su, u nekoliko mesta u Hrvatskoj i Bosni i Hercegovini, podignuti i spomenici.

Pratite sve vesti iz Srbije i sveta na našem Telegram kanalu.

Instalirajte našu iOS ili android aplikaciju – 24sedam Vest koja vredi

Najčitanije Vesti

Ostale vesti iz rubrike