Ubijali decu i žene, silovali čak i devojčice: Obeležena godišnjica stradanja Srba u Prebilovcima

09.08.2021

17:20 >> 12:52

0

Autor: M. I.

Prisustvovao joj je veliki broj vernika iz svih krajeva

Ubijali decu i žene, silovali čak i devojčice: Obeležena godišnjica stradanja Srba u Prebilovcima
Copyright Wikipedia

Prebilovci i Eparhija zahumsko-hercegovačka i primorska obeležavaju 80 godina od stradanja Srba iz Hercegovine, a u hramu Hristovog Vaskrsenja u Prebilovcima služena je sveta arhijerejska liturgija.

Prisustvovao joj je veliki broj vernika iz svih krajeva, ne samo iz Hercegovine, koji su došli iz svih krajeva sveta da bi se prisetili stradanja više od 800 žitelja ovog sela i oko 4.000 Srba iz donje Hercegovine, koje su ustaše bacile u Šurmanačku i druge jame smrti.

pročitajte još:

Masakr

Rano ujutru 4. avgusta 1941. godine nešto više od hiljadu ustaša napalo je selo iz tri pravca. U selu su bile uglavnom žene, deca i starci dok odrasli muškarci, u strahu od ustaša, nisu spavali kod svojih kuća. Ustaše su po ulasku u selo otpočele sa pretresanjem kuća, prikupljanjem stanovništva, silovanjem žena i devojaka i pljačkom stvari.

Stanovnici centra sela su bili dovezeni kod zgrade osnovne škole. Ustaške orgije sadizma i bestijalnosti nad nezaštićenim ženama i devojkama, a naročito nad devojčicama od 12 do 15 godina, su trajale nekoliko časova.

Bebe ubijali pred majkama

Jedina osoba koja se spasila i živa izašla iz škole u Prebilovcima bila je Mara Bulut. Po njenim rečima, ustaše su vadile iz kolevki bebe i razbijale dečije glave o zid škole pred očima njihovih majki. Nakon svih ovih zlostavljanja i mučenja, ustaše su stanovnike centra sela još u toku tog dana oterali prema Čapljini i zatvorile u zloglasni „Silos” kod sela Tasovčića i tu su prenoćili, bez hrane i vode.

Žene iz Prebilovaca/Wikipedia

Sutradan, 5. avgusta oterani su na železničku stanicu u Čapljinu odakle su uveče istog dana transportovani u specijalnoj kompoziciji vagona do sela Šurmanci. Žene, decu i starce zatvorene u ovim vagonima čuvalo je oko 300 ustaša do jutra 6. avgusta.

U ranim jutarnjim časovima 6. avgusta zarobljeni Srbi su isterani iz vagona, svrstani u kolonu i poterani uz brdo prema selu Šurmancima. Kolona je bila podvrgnuta detaljnom pretresu i opljačkana a zatim doterana do jame „Golubinke”.

Ubijali decu i žene

Pokolj, tj. bacanje preživelih u ovu jamu trajao je čak šest sati (od 7.30 do 13.30 časova). Prema podacima koji su utvrđeni na sudskom procesu u Mostaru, za to vreme je u jamu „Golubinku” bačeno 470 lica: 237 dece i 233 žene. Kasnije je utvrđeno da je toga dana u jamu „Golubinku” bačeno više od 500 lica. Na pomenutom procesu je takođe utvrđeno da su ustaški zločinci pre i posle 6. avgusta dovodili manje i veće grupe žrtava u Šurmance osam puta i bacali ih u tu jamu.

Wikipedia

Mesec dana posle pokolja, ustaše su naselile u Prebilovce 60-70 hrvatskih porodica iz Ljubuškog i Čapljinskog sreza, a mestu su promenili naziv u Novo Selo. Kada su Italijani okupirali Hercegovinu, ustaške i naseljenici su napustili Prebilovce.

Pljačka

Ustaše su bežale iz Prebilovaca jer su Italijani počeli da hapse ustaške koljače i pružaju zaštitu Srbima, prvenstveno u gradovima. Zločinci su iz Prebilovaca odneli sve što je bilo vredno. Tada je iz Prebilovaca opljačkano oko 10.000 grla sitne i 1.000 grla krupne stoke zajedno sa čitavom pokretnom imovinom. Žito i vrednije stvari ustaše su kamionima prevozile u Čapljinu — navodno za potrebe bolnice i ustaških institucija u tom gradiću.

Italijani bili zgroženi

Šokiran brutalnošću ustaških zločina italijanski general Alesandro Luzano poslao je detaljan izveštaj o ovom zločinu Musoliniju. On je u pismu istakao da je učiteljica iz sela Stana Arnautović silovana pred njenim đacima i da su čak i devojčice od osam godima prošle isto. Luzano se zgražava nad činjenicom da je u ovom sramnom činu silovanja učestvovao i jedan sveštenik rimokatoličke crkve.

Stana Arnautović/prebilovci.net

On je napisao sledeće:

Dragi Duče,

Moja bezgranična odanost prema Vama mi, nadam se, daje za pravo da, u nečemu, odstupim od strogog vojničkog protokola. Zato i žurim da Vam opišem jedan događaj kojem sam, unazad tri sedmice, lično prisustvovao. Obilazeći sreska mesta Stolac, Čapljinu i Ljubinje (između 60 i 130 km severno od Dubrovnika) – saznam od naših obaveštajnih oficira da su Pavelićeve ustaše, prethodnog dana, počinile neki zločin u jednom selu (Prebilovci), i da će, kada se to pročuje, okolni Srbi ponovo da se uznemire. Nedostaju mi reči da opišem ono što sam tamo zatekao. U velikoj školskoj učionici zatekao sam zaklanu učiteljicu i 120 njenih učenika! Nijedno dete nije bilo starije od 12 godina! Zločin je neumesna i naivna reč. To je prevazilazilo svako ludilo! Mnogima su odsekli glave i poređali ih po đačkim klupama. Iz rasporenih utroba ustaše su izvukle creva i, kao novogodišnje vrpce, rastegli ih ispod plafona i ekserima ukucali u zidove! Roj muva i nesnošljiv smrad nisu dozvoljavali da se tu duže zadržimo. Primetio sam načetu vreću soli u ćošku i zgranuto ustanovio da su ih klali polako, soleći im vratove! I taman kad smo odlazili, u zadnjoj klupi se začulo dečje krkljanje. Pošaljem dvojicu vojnika da vide šta je. Izneli su jednog đaka, još je bio u životu, disao je sa napola presečenim grkljanom! Svojim kolima odvezem to jadno dete u našu vojnu bolnicu, povratimo ga svesti i od njega saznamo punu istinu o tragediji. Zločinci su najpre, na smenu, silovali učiteljicu Srpkinju (ime joj je Stana Arnautović) i onda je pred decom ubili. Silovali su i devojčice od osam godina. Za sve to vreme pevao je silom dovedeni orkestar cigana i udarao u tambure! Na večnu sramotu naše, rimske crkve i jedan Božiji čovek, jedan župnik, u svemu tome je učestvovao! Dečak koga smo spasili brzo se oporavio. I čim je rana zarasla, našom nepažnjom pobegao je iz bolnice i otišao u svoje selo, da traži rodbinu. Poslali smo patrolu za njim, ali uzalud; našli su ga na pragu kuće zaklanog! Od hiljadu i nešto duša u selu više nema nikoga! Istoga dana, to smo otkrili kasnije, kad je izvršen zločin u školi, ustaše su pohvatale još 800 stanovnika sela Prebilovci i sve ih bacili u jamu ili na životinjski način na putu do jame pobili. Spasilo se samo oko 300 muškaraca. Jedino je njima uspelo da probiju ustaški obruč oko sela i da pobegnu u planinu! Tih 300 preživelih jače je od najelitnije Pavelićeve divizije. Sve što su imali da izgube oni su izgubili! Decu, žene, majke, sestre, kuće, imovinu. Čak su i straha od smrti oslobođeni. Smisao njihovog života je jedino u osveti, u strašnoj osveti njih je, u neku ruku i stid što su preživeli! A takvih sela, kao što su Prebilovci, puna je Hercegovina, Bosna, Lika, Dalmacija. Pokolji Srba su dostigli takve razmere da su u tim krajevima zagađeni i mnogi vodeni izvori. Iz jednog vrela u Popovom Polju, nedaleko od jame u koju je bačeno 4.000 Srba, izbijala je crvenkasta voda, lično sam se u to uverio! Na savest Italije i naše kulture pašće neizbrisiva mrlja, ako se, dok je vreme, ne distanciramo od ustaša i ne sprečimo da se nama pripiše da podržavamo bezumlje!

Osuđeno samo nekoliko zločinaca, neki prešli u partizane

Tek 1957. godine pred Okružni sud u Mostaru izvedeno je samo 14 od bar 300 ustaša-jamara koji su izvršili ovaj monstruozan zločin. Član sudskog veća bio je, kao porotnik, Jozo Jelčić, koji je 1941. godine naseljavao ustaše u prazne srpske kuće u Prebilovcima.

Posle rata, glavni zločinac Ivan Jovanović Crni je pobegao i priključio se Titovim partizanima u maju 1945. u Žumberku. Potom je pobegao u okolinu Subotice gde se krio sve do 1956. kada je uhvaćen. Pogubljen je 1958. godine.

Wikipedia

Samo pet drugih ustaša učesnika u ovom pokolju je osuđeno na smrt, a glavni mozak ovog pokolja, Ludvig Jovanović, brat Crnog, je dobio samo sedam godina zatvora. Ukupno je na sud izvedeno samo sedam drugih koji su osuđeni na 7-8 godina zatvora.

U presudi Ivanu Jovanoviću Crnom, Okružni sud u Mostaru je konstatovao da su potpuno ugašena 33 prebilovačka ognjišta i da je ukupno stradalo (ubijeno, poginulo ili bačeno u šurmansku jamu) 830 osoba.

Komunisti zabranili vađenje kostiju

Komunističke vlasti su skrivale istinu o razmerama ovog zločina tako da su zabranjivale vađenje kostiju srpskih žrtava iz jama u koje su žrtve bile bačene. Otvori većine od ovih jama su bili zabetonirani 1961. godine po nalogu komunističkih vlasti.

Posmrtni ostaci žrtava

Iz kraških jama na području donje Neretve vađenje posmrtnih ostataka Srba počelo je u septembru 1990. godine. Iz jame Golubnjača u Ržanom dolu izvađeni su ostaci više od 1000 žrtava, iz jame Šurmanci 800 a iz jame na Bivoljem brdu preko 1000 žrtava.

Srpska pravoslavna crkva je 6. avgusta 2015. godine žrtve iz Prebilovaca kanonizovala kao Svete mučenike prebilovačke.

pročitajte još:

Hrvati devedesetih ponovo zapalili Prebilovce

Tokom poslednjeg rata u junu 1992. sve kuće u Prebilovcima su bile spaljene i srušene. Spomen-kosturnica u Prebilovcima u koju su bile položene kosti Srba iz Prebilovaca i okolnih sela, pobijenih i bačenih u jame tokom Drugog svetskog rata, su 1992. godine minirale i sravnile sa zemljom hrvatske snage.

Na mestu na kome se nalazila spomen-crkva u kojoj su bile kosti oko 4000 Srba izvađenih iz jama 1990—1991. godine je napravljena deponija otpada. Ime Ivana Jovanovića Crnog je među oko 1600 ustaša poginulih „za hrvatsku slobodu” na spomeniku u Čapljini podignutom 2002. godine.

Pratite sve vesti iz Srbije i sveta na našem Telegram kanalu.

Instalirajte našu iOS ili android aplikaciju – 24sedam Vest koja vredi

Najčitanije Vesti

Ostale vesti iz rubrike