Vučić obišao Zapadnobački okrug: Dao velika obećanja građanima, počinju radovi u mnogim mestima! (FOTO/VIDEO)
Predsednik je obišao Ratkovo, zatim Karavukovo, radove na putevima, obišao spomen biblioteku u Prigrevici, posetio dve porodice i na kraju posetu završio u razgovoru sa građanima kod novog vrtića
Predsednik Srbije Aleksandar Vučić danas je obišao Zapadnobački okrug.
PROGRAM POSETE:
09.05 Obilazak kompanije „Phi Academy” (Ratkovo, Odžaci)
09.45 Obilazak domaćinstva porodice Stanimirović (Karavukovo, Odžaci)
10.30 Obilazak radova na putu Bački Brestovac - Bački Gračac (Odžaci)
11.15 Obilazak Spomen-biblioteke u Prigrevici (Apatin)
11.50 Obilazak domaćinstva porodice Malbaša (Svilojevo, Apatin)
12.45 Obilazak preduzeća „Construct Invest” (Kljajićevo, Sombor)
13.25 Obilazak radova na izgradnji novog objekta PU „Vera Gucunja”
Obilazak radova na izgradnji novog objekta PU „Vera Gucunja”
Poslednja stanica u obilasku Zapadnobačkog okruga za predsednika biće da vidi kako teku radovi na izgradnji novog objekta PU "Vera Gucunja".
Predsednik je poručio kad za manje od godinu bude gotov vrtić neće biti više liste čekanja.
– Do Vidovdana 2028. završićemo brzu saobraćajnicu od Bačkog Brega do Kljajićeva, a hoću da uradimo i obilaznicu oko Sombora, četiri kilometra, jer tek tada ta brza saobraćajnica ima smisla.
– Zatim Gakovo – Rastina, 4,3 kilometra, što sam obećao. Tri miliona evra košta.
– Bolnicu odmah počinjemo da radimo i to je 20 miliona evra, a stižu i magnetna rezonanca i skeneri – rekao je Vučić, na šta je u Somboru dobio snažan aplauz.
– Za vodu i kanalizaciju trebaće nam dve-tri godine. To govorim o selima okolo, reč je o velikim selima, a ono što je najvažnije jeste jedan veliki investitor koji bi promenio sve i radiću na tome – poručio je Vučić, prethodno dodavši da se Siniša Mali nikom drugom ne javlja, samo njemu, jer svi traže pare.
– Maja (Gojković) kaže: „Nemam“, a Siniša kaže: „Ne dam!“
Meštani su tražili i biciklističku stazu do Lugova.
Vučiću je devojčica Anđela uručila crtež na temu „Srbija – jedna porodica“, a obratio mu se i jedan dečak koji je rekao:
– Hteo sam da kažem da ste dobar čovek.
Meštani su tražili i biciklističku stazu do Lugova.
Vučiću je devojčica Anđela uručila crtež s temom Srbija - jedna porodica, a obratio mu se i jedan dečak koji je rekao:
- Hteo sam da kažem da ste dobar čovek.
Građani su masovno pitali da se slikaju, pa je jedna Somborka zamolila predsednika da se slika sa članom njene porodice koji je paralizovan a kome je to velika želja.
Predsedniku je prišao i deka koji je želeo da zagrli predsednika pa su se srdačno zagrlili kao stari znanci.
Predsedniče, može jedno pitanje, ja sam mala, pa me ne vidite
- Predsedniče, može jedno pitanje, ja sam mala, pa me ne vidite - rekla je Somborka predsedniku na šta joj je rekao da je čuje i vidi odlično.
Meštanka je pitala za uređaj za preradu otpadnih voda na šta je predsednik rekao da zna o čemu je reč i da će biti za godinu-dve.
Obilazak preduzeća „Construct Invest” (Kljajićevo, Sombor)
Predsednik je stigao u Kljajićevo, gde se obratio građanima, koji su ga pozdravili ovacijama kada je rekao da će država odmah izdvojiti 650.000 evra za uređenje centra. Rekao je i da će se, kako treba, urediti bazen, odnosno cevi koje se stalno krpe.
– Sad ćemo da uradimo dobru prugu Sombor–Vrbas, 300 miliona evra, a ono što će vam doneti stvarne promene jeste da treba da damo 20 miliona evra za bolnicu u Somboru, da uradimo prvu fazu. To vam je sada najvažnije – rekao je predsednik.
– Za Vidovdan 2028. otvorićemo deo brze saobraćajnice, što će da promeni sve kad je reč o investitorima. Da povežemo i sva druga mesta, to će da dovodi investitore. Od Beograda za sat i po normalne vožnje, a to će značiti i za turizam – rekao je predsednik, koji ih je potom upitao šta još može da se uradi.
Meštani su tražili put do Čonoplje i kanalizaciju, na šta im je rekao da ne sme ni da kaže koliko je to para.
– Dolazi magnetna rezonanca odmah u somborsku bolnicu! – rekao je, na šta je dobio veliki aplauz.
– Potreban je i jedan investitor i kasarna, jer je to kao fabrika. Svaki dan treba grašak, jaja, vojnici troše pare...
Meštani su ga pitali i za atarske puteve, na šta ih je zamolio da lokalne vlasti „hvataju za gušu“, makar za te puteve.
Pitali su ga i za aerodrom, na šta je rekao da se uradi studija izvodljivosti i za to.
Od KUD-a „Đurđevak” dobio je i poklon, kao jedini predsednik koji je ikada došao u Kljajićevo.
Predsednik obilazi domaćinstvo porodice Malbaša u Svilojevu kod Apatina
Predsednik je upitao domaćina treba li nešto njemu, bratu, porodicama, pa kritikovao saradnike što domaćin nije znao da može da uzme traktor uz čak 50 odsto bespovratnih sredstava.
– Alimpiću, kako je za kuću znao da može da dobije džabe od Pokrajinskog fonda, a za traktor nije znao? – kritikovao ga je Vučić i dodao da gostovanje od 20 minuta ni njegova majka neće da gleda, ali da treba da snimi izjavu i da je pušta svaki dan kako bi ljudi znali šta mogu da dobiju.
– Stani tu u centar sela i podeli 100 onih flajera – dodao je predsednik.
„Vidim ja kako to ide, praviće i ture da idete na Tompsonove koncerte“
Vučić je tokom obilaska biblioteke uporedio reči „zarez“ i „zapeta“, odnosno govorio o tome kako smo se 70-ih godina prošlog veka, dodvoravajući se Zagrebu, prihvatili reč „zarez“ umesto naše „zapete“, dok oni „tačku“ umesto „točke“ nikada nisu prihvatili. Dodao je da mu nikada nije bilo jasno to naše dodvoravanje u to vreme.
Predsednik je tokom obilaska podsetio i na srpske žrtve u Krajini.
– Majke su, samo pogledajte, sve u crnini. Mi imamo mesto u Krajini, posebno u kozarskom delu, a bogami i u Baniji, Kordunu, Lici, gde vojnika nije bilo maju do 1952, negde i do 1954. godine. Nije bilo muškog deteta. Nije bilo muške dece. Sve što je bilo starije od 13-14 godina, pobile su ustaše, i onda si morao da čekaš da prođe 5, 6, 7, 8 godina od rata da bi dobio prvog vojnika – rekao je Vučić.
– I to je to, kao što su kod nas u selu sve ugledne kuće, 19-oricu njih odvelo. Sve najuglednije domaćine. U prvom krugu 19, pa onda ko se nije sklonio, nastavili. I danas, kad odete, nema nikoga. Supruge, majke, stradali su – rekao je Vučić.
Predsednik se upisao i u Knjigu utisaka, u koju se svojevremeno upisao i Branko Ćopić.
– Meni će da bude čast da budem u istoj knjizi, tamo gde je Branko Ćopić – rekao je Vučić.
Šta je predsednik Vučić napisao u posveti
– Napisao sam: „Ponosan sam što sam posetio Spomen-biblioteku u Prigrevici, naučio mnogo o patnji i životu našeg naroda, ali i srećan zbog kulture sećanja koju negujemo. Ljudi u Prigrevici su živi dokaz propasti svih onih koji su želeli uništenje srpskog naroda“ – rekao je Vučić.
O Hrvatskoj: Veličanje nacizma postaje normalno
– Jeste li vi primetili kako nam polako, ali sigurno, postaje normalno „Za dom spremni“? Više ne šaljemo protestne note uobičajeno... Kao što je i belo polje na šahovnici ustaško, ustaško, ne hrvatsko, postalo potpuno normalno. Prvo belo polje umesto crvenog. Sve postaje normalno – rekao je Vučić.
– Veličanje nacizma postaje normalno. Za mene ne. Za našu državu ne. Ali je to ono što rade. I kad vam bude došlo do promene vlasti, zapamtite: praviće vam turističke ture da idete na Tompsonove koncerte. Ja neću nikada i nikad me na to neće naterati. Ali vam samo kažem: vidim ja kako to ide, pošto Srbija nikad neće biti dovoljno dobra nekima dok ne postane takva. Samo što tada više neće postojati – rekao je Vučić.
– A tamo mediji samo izbegavaju jednu stvar, obratite pažnju. I žao mi je što to niste primetili. Oni se nadovezuju i govore: „Vučić poludeo“, „Vučić divlja“, „Vučić ovo, Vučić ono“. Sve sam ja to naučio. Ali nikako neće da napišu šta sam im rekao o nacizmu i o tome da je to „najgori nacistički pozdrav iz Drugog svetskog rata“, jer neće istinu da saopšte narodu. A ne mogu da kažu da je to što sam rekao laž. Jer je to najgori nacistički pozdrav iz Drugog svetskog rata, i „Za dom spremni“. Ne postoji gori. U celom svetu ne postoji gori. E, oni nam to danas prodaju kao patriotizam. I još će mi pričati o katarzi – rekao je Vučić.
– Plenković i Marta Kos da mi drže pridike o katarzi. Nema nam grada bez spomen-sobe, nema nam sela bez spomen-sobe. Nijednog sela nam nema, posebno zapadno od Rijeke ili tamo gde su ljudi došli. Tragovi ostaju. I ovo što se danas događa u Srbiji, što vidite, snažan emocionalni izliv oko svega što se zbiva, nije to zbog toga što je Vučić nešto dozvolio, nije, ili zbog toga što je jedan čovek preminuo, ili što će da premine još neko, ili što će ne znam šta da se dogodi. Ne. To je, bre, dubinsko osećanje svakog od nas. Lažu nas, varaju nas, proganjaju nas, maltretiraju nas 30 i 40 godina već. Otimaju nam teritoriju, bombarduju zemlju i pri svemu tome uvek smo mi krivi. Kad vam ubijaju decu, mi smo krivi. Šta god da se desi, mi smo krivi. Neće to ljudi više da trpe. Zato su ovakve stvari važne, da mogu da podsete i nekoga u budućnosti kroz šta smo prošli, jer će uvek u Srbiji biti ljudi koji imaju obraza i časti da se ne dodvoravaju onima koji bi da nam pričaju o katarzi i o najstrašnijim zločinima protiv našeg naroda – rekao je Vučić.
Na pitanje o navodima u crnogorskim medijima da priznaje granice, ali ne i suverenitet drugih država, Vučić je zaključio:
– Ja stvarno nisam u stanju da raznim crnogorskim separatistima i raznim budalama odgovaram oko bilo čega – rekao je Vučić.
Predsednik obilazi Spomen biblioteku u Prigrevici (Apatin)
– Napravili ste najlepši transparent na svetu – „Jedna je majka Srbija“ – poručio je predsednik velikom broju građana koji su ga dočekali u Prigrevici s morem srpskih trobojki i povicima: „Aco, Srbine!“
Rekao je da je tu tokom kolonizacije naseljen naš kordunaški narod, koji je mnogo stradao, te dodao da zna da im je prioritet kanalizacija, za koju će biti potrebno 16 miliona evra samo za to mesto, a za šta, kako je naveo, zna da oni nemaju novca.
– Biće vam u najkraćem mogućem roku rešeno pitanje magnetne rezonance, da ne morate da idete u Novi Sad, nego da u Somboru možete da se pregledate – rekao je Vučić, ljut na saradnike i lokalnu vlast što za okruge nije kupljeno ono što je, kako je rekao, odavno trebalo da se kupi – magnetne rezonance i slajsni skeneri.
Predsednik je naglasio da će u bolnicu u Somboru biti uloženo 20 miliona evra.
Prethodno je rekao da je veoma zadovoljan, iako je retko čime zadovoljan, upravo putem Prigrevica – Stapar. Radi se i biciklistička staza, kao i neke od glavnih ulica. Meštani su tražili i da se u centru sela popravi put koji su uništili kamioni, a predsednik je rekao da će to odmah biti urađeno. Meštani su tražili i rasvetu uz biciklističku stazu.
– Majo, mi ćemo da radimo velike puteve, a vi staze, šminke – rekao je Vučić i dodao da će za crkvu dati lični prilog kako bi se stvar ubrzala.
– Što se kanalizacije tiče, košta, to su velike pare, ali onda Prigrevica ima sve, a to će sprečiti i odliv mladih – rekao je Vučić.
Šta mene briga šta meni kaže Marta Kos dok ja imam vas, imam Prigrevicu
– Šta mene briga šta meni kaže Marta Kos dok ja imam vas, imam Prigrevicu – poručio je Vučić okupljenom narodu u Prigrevici, koji mu je skandirao: „Aco, Srbine!“
– I hoću da vam kažem, što biste vi rekli, „SAO Prigrevica“, a meni je, šta ću, velika čast što sam došao ovde. I da vam kažem, ogromno hvala za svaku vrstu podrške, rekao bih čak i ljubavi, i u nelakim trenucima za našu zemlju. Zemlja je spolja napadnuta ogromnim pritiscima, ogromnim novcem. Hteli su da nas nateraju da pravimo pasja groblja posle 80 godina i da naše ljude ne sahranjujemo kako to dolikuje. Mi to da prihvatimo nikada nećemo. Čuvaćemo dostojanstvo našeg naroda, čuvaćemo dostojanstvo naših građana, ali ja to nikada ne bih mogao bez vas – rekao je Vučić.
– Šta mene briga šta meni kaže Marta Kos ili neko drugi dok ja imam vas. Dok ja imam Prigrevicu i građane Srbije uz sebe. Hvala vam najlepše. Sve najbolje želim vama i vašim porodicama. Mnogo vas volim... – poručio je Vučić.
„Veliki putevi imaju puni smisao tek kada ih povežemo sa svakim gradom, opštinom i mestom kroz koje prolaze“
– Veliki putevi imaju puni smisao tek kada ih povežemo sa svakim gradom, opštinom i mestom kroz koje prolaze. Zato, pre nego što završimo „Smajli“, moramo da planiramo priključne i pristupne saobraćajnice koje će ljudima omogućiti izlaz na brzi put, a investitorima otvoriti mogućnost za nova ulaganja u Odžake, Kulu i Apatin.
– Važna nam je i železnička mreža. Pruga Vrbas–Sombor danas je u veoma lošem stanju i moramo da razmišljamo o njenoj obnovi i povezivanju prema Bogojevu. Nije dovoljno da imamo jednu ili dve glavne linije, potrebno je da razvijemo čitavu mrežu koja će povezati različite delove zemlje.
– Ulaganja su ogromna, ali je važno da ovo uradimo – poručio je predsednik posle obilaska radova na putu Bački Brestovac–Bački Gračac.
O smanjenju broja ministarstava u Vladi
O najavi da će u budućoj vladi biti 12 ministarstava, što je najmanje do sada, Vučić kaže:
– To znači više odgovornosti, znači veću efikasnost, veću proverljivost nečijeg truda, rada i angažmana. A sad da me pitate, ja bih se možda setio svih ministara. Svi vi zajedno teško. To je moja obaveza, moj posao, pa je zato. A ovako, kad ih je 12, svako će da zna ko je odgovoran, ko je kriv, ko je zaslužan, ko radi vredno, ko ne radi vredno. I gledamo šta su skandinavski standardi. Oni imaju od 11 do 16 ministarstava, dakle od Estonije, Finske... Ajde, Estonija nije skandinavska zemlja, ali od ovih pribaltičkih do skandinavskih, dakle...
– Od 10, od 11, 12 do 16, tako da... Ja sam napravio ovo, nisam ja slučajno rekao 12. Ja znam sve portfelje, ali sam spreman i da čujem predloge nekih drugih ljudi, pa da to saslušam. Moramo polako da menjamo sistem i da menjamo našu orijentaciju. Moraćemo da radimo mnogo više stvari vezano za struju, pre svega za struju, ali i za vodu. Da razmišljamo o hrani i da imamo dugoročno obezbeđeno dovoljno hrane, da budemo samodovoljni. Da, naravno, poštujemo tržište, da sve to ide, ali dolaze neka čudna vremena u kojima nije lako sve predvideti i zato je važno da to radimo. Ali struja će nam biti najpotrebnija da bismo mogli da imamo što je moguće više fabrika inteligencije, odnosno data centara, i da rešavamo te probleme neuporedivo, neuporedivo efikasnije i brže nego što ih danas rešavamo. Sa svim dozvolama, sa svim mogućim čudima i tako dalje.
– Neće postojati nijedno ministarstvo koje Srbija dosad nije imala, ali će ih biti mnogo koje je imala, a koje neće postojati ili će biti u okvirima nekih drugih. Ne možete da izmišljate toplu vodu, ali stvari možete da učinite mnogo efikasnijim. Ne možete novog trenera u košarci, ili onoga koji se vrati posle 12 godina, da pitate: „Hoćeš li da izmisliš gol umesto koša?“, ali možete da ga pitate: „Hoćeš li da igraš drugačiju odbranu, hoćeš li ponekad da kombinuješ sa zonom ili ćeš uvek da igraš čoveka? Hoćeš da igraš preuzimanje ili nećeš?“ Tako da, tako vam je i u politici: da ne izmišljamo toplu vodu, ali da pokušamo da budemo efikasniji, da budemo marljiviji, da budemo vredniji, da budemo posvećeniji. I da bude manje bahatosti i obesti.
– Pod takvim sam utiskom zbog ovoga oko ovih svezaka da, da, da ne mogu to da vam objasnim. Toliko me je to pogodilo, a posebno da ne razumem. Ja razmišljam da mi dete donese i da mi pokaže: „Pogledaj šta sam uradio, pocepao sam tu i tu svesku.“ I da mu ja kažem: „Bravo, sine, bravo, ćero, ajde okači to još negde, pa ja ti stavljam srce na to.“
O nevaspitanju u Jovinoj gimnaziji
– Sedi čovek, stariji čovek, da ti nije profesor, da nije direktor, da je ništa. Stariji čovek sedi. Moraš da poštuješ. Nemoj da stojiš mirno, ali pokaži poštovanje, bre, prema tom čoveku. Ti skačeš, vrištiš nešto, urlaš, i onda to kačiš i ti „uspeo si u životu“ zato što su ti roditelji rekli da je to pametno. Ne mogu ja decu da krivim. A roditelji? Nemojte da se ljutite. Nisam ni razredni starešina, nisam bilo ko da mogu nešto da im kažem, samo sam mnogo tužan. To je sve što mogu da kažem. Ako vi mislite da to našu zemlju vodi napred, da ne poštujete nastavnika, da ne poštujete profesora, da ne poštujete direktora, da ne poštujete stariju osobu, da ne poštujete nikoga, da možete da izgovorite šta hoćete, da možete da radite šta hoćete, u fazonu „mangup si“ što si skakao i nešto zaurlavao zbog ne znam čega, i? Postigao si u životu tačno šta? Jesi taj dan naučio kako se asfaltiraju putevi?
– E, nikad nećeš da naučiš, baš zbog toga što si taj dan propustio. I nisu taj dečak ili devojčica, nisu oni krivi; oni su naterani iz kuće da se tako ponašaju. A nisu ni krivi sasvim ni ti iz kuće, već oni koji su nam zlo u Srbiju uneli. I preko N1, i Nove S, i svega drugog. Bukvalno zlo nam uneli u kuće. Podele u porodicu svaku, podele u društvu, podele svuda. Bahatost, obest, aroganciju, sve. Misle da, ako su bogatiji od nekih drugih, imaju pravo da rade šta hoće. Šta da radite?
– Pobedićemo, pa ćemo polako da zemlju vraćamo u normalno stanje. Mnogo je novca uloženo, kao što ste mogli da vidite i po ovome o čemu sam ja govorio, o čemu sam govorio već više puta, oko njihovog izbora kandidata. I sad vidite da ni o čemu ne odlučuju nikakvi studenti, da se ne pitaju ni za šta. Stigao je befel iz inostranstva, mora da bude taj i taj. I mogu oni sad da se bune, mogu da se žale i upravi vodovoda, kome hoćete, biće taj koji je iz inostranstva naređen. I nemam ništa protiv, sa najvećim zadovoljstvom ću ga pobediti. Baš te koje nameću iz inostranstva, sa najvećim zadovoljstvom, uz mnogo rada, mnogo truda – kazao je Vučić i naglasio:
„Verujem da će Srbija izabrati svog, a ne tuđeg čoveka“
– Ja nemam novac koji oni imaju, ja nemam milijardu i 300 da dam nevladinom sektoru, u evrima. Nemam 5 milijardi da dam u medije, kao što oni imaju, da bi govorili najgroznije stvari protiv mene i moje porodice. Ali imam veće srce, imam više snage, imam više energije, imam više znanja i verujem da će Srbija izabrati svog, a ne tuđeg čoveka.
Obilazak radova na putu Bački Brestovac - Bački Gračac (Odžaci)
Predsednik je započeo obilazak radova te upitao da li će biti gotovo do 20. oktobra, na šta je dobio potvrdan odgovor. Rekao je da je pruga tu u očajnom stanju i da će, da se sve to napravi i poveže s Bogojevom i Smajlijem, biti potrebno dve milijarde.
U neverici koliko je to para, predsednik je više za sebe opsovao, posle čega se izvinio i rekao da to ne priliči predsedniku. Što se tiče rehabilitacije pruge, par kilometara, biće potrebno tri miliona evra.
Ponovo je naglasio da je sada najvažniji Smajli i izlazak na njega.
– Kako razne priključne ili pristupne saobraćajnice da pravimo da bismo ljudima omogućili izlazak na Smajli, ali i – kad kažem „običnim ljudima“, naravno – investitorima, da bi mogli da budu zainteresovani za ulaganje i u Odžake, i u Kulu, i u Apatin, na kraju krajeva. I nadam se i verujem da ćemo uspeti to da uradimo. Ovde je pruga Vrbas–Sombor, to je užasno stanje, tu je 30 km/h, i za to nam je potrebno, koliko sam video, 311 miliona, je l' tako? 53 km je to dužina. 53 km dužina, 311 miliona evra je potrebno. Užas. Pa to treba da razgovaramo u sklopu onoga što smo krenuli da pričamo i sa Kinezima, da vidimo šta ćemo sa Uzbekistanom, ali ovo sa Kinezima da vidimo oko one banatske, dakle Pančevo–Zrenjanin–Kikinda–Subotica, a onda moraš da ideš Subotica–Sombor, i onda da radiš Sombor–Vrbas i do Bogojeva. Moraš na luku da... Ali to su ogromne pare, to sve ukupno, sa svim ovim što sam rekao, neće bez dve milijarde izaći, je l' tako? Dve milijarde, definitivno.
– Pričaćemo s Mirzijojevim, između ostalog, i o tome. Oni to rade odlično, rade brzo, dovedu radnike, urade. Oslanjaju se na domaće kompanije da pomognu, ali što se brzine rada tiče, oni dođu, naprave kampus, brzo urade to. I svi ti iz bivšeg Sovjetskog Saveza, posebno Kazahstan, Uzbekistan, Rusija, Belorusija, Ukrajina, rade maestralno. Rade maestralno pruge, sve im je zasnovano na prugama. Pruga je uvek bila najjeftinije i najbolje prevozno sredstvo, voz. Posebno za teret i oni su to naučili da rade. Ja mislim da nigde nije tako razvijena mreža kao kod njih. Sad, Kinezi se trude. U Japanu, ali Šinkansen ima. Šinkansen nije zato što je on najbrži voz. Imate ove magleve kineske koji su mnogo brži. Ali Šinkansen u Japanu, sa 300 km/h, do sada je najbolji, i sad će Kinezi verovatno da ih preteknu, ali imaju mrežu. To nije jedna linija, to nisu dve linije. Zato ja hoću da mi pravimo ovu mrežu. Okej, imamo Beograd–Subotica, Budimpešta. Biće Beograd–Niš. Ali je to ništa ako u međuvremenu ne pravite mrežu od Kruševca ka Đunisu i Stalaću. Ovo je kičma. A sad razvijate okolo i rebra, ili napravite arterije, glavne krvne sudove, ali okolo morate da imate kompletan venski sistem i sve drugo da napravite...
– Tako da, ovo je mnogo važno da uradimo. To da završimo što smo rekli, to je preko dve milijarde sigurno, možda i više. A ostaje vam Valjevo, Vrbnica, morate da radite. Dakle, to preko Kosjerića, Požege, Užica, pa sve dole do Prijepolja, to morate da radite, bukvalno morate. Radite Beograd–Niš, završavamo sad, otvaramo Niš–Brestovac, to je prema Leskovcu 23 km, morate da radite dalje prema Tabanovcu, prema granici sa Severnom Makedonijom. I sve to morate, jer železnica nam nije postojala, išla je 26 km/h. Moja deca nisu znala šta su vozovi dok nisu sad ušli u ovo, bukvalno. Kad smo poslednji put išli vozom? Ja iz vojske, poslednji put kad sam se vraćao, ja išao u Zagreb na Dinamo – Zvezda, poslednji put, ja mislim.
– I sad treba da krenemo... U januaru, februaru, martu, junu, Stalać? To ima sad 19–20 km, otprilike, nemojte me držati za reč, plus-minus jedan kilometar. K'o Skadar na Bojani da gradimo. Al' tu sam ja pogrešio, a neću vam reći zašto. Da mi ne kažu da vodim geopolitiku. Ja sam pogrešio jer sam hteo da dobijemo više para besplatno, za džabe da dobijemo, da ne košta građane Srbije, a na kraju – procedure. A na kraju nas uništiše procedurama, i izgubite i pare na koje ste računali, i sve drugo.
– Na kraju će i Hrvati doći i tražiti da uradimo. Mi smo na to pristali, da radimo do Šida brzu prugu, to je nama 97 km, ako se ne varam. Brzu prugu da dignemo na 120 km/h, da bismo imali brzu prugu prema Zapadu, ako oni hoće da grade brzu prugu. Imaju, idu na jednom mestu, idu 150 km/h oko Požege, mislim, i nigde više. Ako hoće da dignu tu prugu prema Zagrebu.
– Rekli su da su pokazali interesovanje. Nemamo problem, samo pare. Mnogo košta. Pa samo ova tri kilometra vam je milion evra. Ovo vam je čista rehabilitacija. A ovo što ćemo da radimo, sve je otprilike tri miliona evra. Samo milioni i milioni, gde god da dođete, samo milioni i milioni. I opštine ne mogu, zato se ljudi skupe, zato što znaju da opština to ne može još 100 godina da finansira. I u ovom trenutku imamo snage, i zato nam je potrebna viša stopa rasta.
Predsednik je ponovo rekao koliko ga je rastužilo i pogodilo to cepanje svezaka: „Baš me je onespokojilo“... to što slavimo nevaspitanje, bahatost, obest...
– Pogrešili smo i što nismo vratili uniforme, i što ne vraćamo vojsku na godinu-dve...
„Da mi dođu Đilas i Aleksić...“
– Da mi dođu Đilas i Aleksić i donesu kilogram paradajza na tanjiru, pa je l' bi imalo smisla da ja to bacim – rekao je Vučić, zgrožen saznanjem da se na mrežama pojavio video na kom se vidi kako deca cepaju i bacaju nove sveske i olovke samo zato što na njima piše EXPO.
– To je nešto za šta se ova država borila, pa gradonačelnik Malage je podneo ostavku jer je izgubio od nas... Da dobiješ svesku ili knjigu, da je baciš, spališ, to nikad u našem narodu nije postojalo – rekao je Vučić, dodavši da je to zlo spolja došlo i da su milijarde ubačene i date da se naša zemlja rasturi, da se poseje mržnja.
Za takvo ponašanje dece smatra da odgovornost snose roditelji koji ih nisu naučili da poštuju starije, već ih uče da se politikom bave u 15. godini.
Dodao je da nikad tužniji nije bio kad je to video, kao i kad je reč o snimku iz Jovine gimnazije u Novom Sadu, gde direktor sedi, a oni skaču oko njega.
On je rekao da je to nepoštovanje starijih strašno i da mu je drago kad čuje za svoju decu da su vaspitana i da poštuju starije, kao i da su za to zaslužne njihove majke. Podsetio se i kako je otac njega i brata držao za stolom dok ne pojedu iz tanjira, jer se hrana ne baca, već se poštuje, kao i nečiji trud da se ona spremi.
– Malo šta me je u poslednje vreme rastužilo kao tako nešto. Reći ću vam i zašto. Ne zbog uništavanja nečega što ima vrednost i upotrebnu vrednost, nešto što dete može da koristi. Dakle, uništavaš torbu, kesu, svesku, olovku, zato što na tome piše EXPO. EXPO za koji se ova zemlja borila. EXPO koji nema veze sa političkim partijama, sa političkim afilijacijama. EXPO na koji bi trebalo da budemo ponosni svi. Pobedili smo Ameriku, pobedili smo Tajland, pobedili Argentinu, Španiju. Gradonačelnik Malage je podneo ostavku zbog tog poraza od nas. Dakle, jedan ogroman uspeh Srbije. Doći ću do zaključka. A onda vidite, vi im date nove sveske, date nove olovke, oni uzmu i uništavaju ih. I time se hvale. Bio sam tužan zato što razumem koliki problem imamo mi roditelji, koliko sebe i svoje strasti nismo u stanju da obuzdamo i da nam ne smeta i to što decu nismo vaspitali da budu pristojni ljudi. Jer, znate, može da mi dođe bilo ko, da mi dođe Aleksić i Đilas, koji su govorili sve najgore, o meni govore i danas, i da mi donesu kilogram paradajza na tanjiru. Mislite li da ima smisla da uzmem to i da bacim? I da se smejem i da kažem: „Pogledajte, ja ovo bacam.“ Ja ne bih mogao da spavam. Zamislite, vi ste dobili na poklon nešto novo i lepo, a vas su roditelji vaspitali na taj način da vi to uništavate. I što je najgore, da se time hvalite. Nešto sa nama nije u redu.
– Sa svima nama, ako tome možemo da se smejemo i ako to možemo da podržavamo. Nisu ljudi po svojoj prirodi tako loši, tako zli; neko ih je napravio takvima. Neko, a to su oni koji su provodili obojenu revoluciju u ovoj zemlji, plaćali ogroman novac da bi se mržnja razvijala i da više ništa normalno, pristojno i vaspitano ne bi postojalo. I kad uđete u ovu kuću, kad upoznate Željka i Ivanu i kada vidite četiri devojčice, vi vidite da su sve četiri veoma vaspitane. Vidite drugačiji pristup i sve drugo. Moj otac nekada, ako bismo ostavili, brat i ja, sitnicu neku u tanjiru da ne možemo da pojedemo, morali smo da sedimo sve vreme dok to ne bismo pojeli. Jer hrana ne može da se baca, moraš da poštuješ to. Da dobiješ svesku ili knjigu od nekoga, da ti uzmeš, da je spališ, uništiš, baciš, to u našem narodu, izvinite, nikad nije postojalo. To nigde u našem narodu nije postojalo. Nažalost, pobuna besnih, obesnih, prebogatih, prebahatih ljudi je došla u svoj poslednji stadijum.
– Više ne znam šta je to što bismo još mogli da očekujemo, ali je vreme da stavimo prst na čelo i da dobro razmislimo kakvu decu želimo. Ima još gora stvar, koju me niste pitali. Video sam direktora Jovine gimnazije, on sedi, a oni skaču oko njega. Da. I oni kao nenormalni skaču, čovek ćuti, i samo zato što im je rekao: „Treba da budete vaspitani, da budete lojalni građani svoje države, svoje zemlje“, ništa više. Nešto što se podrazumeva, što je prvi čas u vrtiću, kad vas vaspitačica nečemu uči, prvi čas u prvom razredu osnovne škole. Oni se svi bahato smeju, kao da im kreten govori, a oni mnogo pametni, i skaču i viču: „Ko ne skače, taj ćaci!“ Zašto? Zato što za takvo budalasto ponašanje, nevaspitanje, dobiće nagradu u kući. Ja vas onda pitam: a šta očekujete, kakvo će obrazovanje da vam bude, kad vaspitači i nastavnici ne smeju da vam kažu ni najnormalniju rečenicu na svetu? Pa u šta se to pretvaramo? Pokušali su nam podele porodice, društvo celo, sve. I opet ponavljam, ne ti ljudi, ne može, nisu naši ljudi tako loši i tako zli. To je spolja zlo došlo. Kao što vidite i danas, gde ste mislili da će studenti da odlučuju o nečemu, onda je stigla... stigao je befelj sa Zapada, mora da bude taj i taj, i biće taj i taj.
– Nikada plenumi nisu odlučivali, to je suština. To smo mi znali i ja sam vam to govorio od početka, gledali ste me u čudu, malo ko mi je verovao. Evo vam ovo što se zbiva već 48 sati, jasno vam je da sam bio u pravu. Ja znam, ne razumem se u modu kod Branka, ne umem da napravim ni pitu s višnjom, ni sa zeljem, ni sa sirom, ni krofne, ništa od toga ne umem. Ali u politiku se razumem bolje nego bilo ko drugi. I duže, i bolje. I ne postoji lider u svetu kog nisam sreo i s kojim nisam razgovarao, i da nešto može da mi promakne. Ja sam to znao od početka, ali mi je malo ko verovao. Sada tek to ljudi vide. Veliko je zlo ušlo u našu zemlju sa ciljem da nam zemlja bude uništena. U potpunosti. I pošto nisu uspeli, onda gledaju da rade na daljim podelama i na svemu drugom.
– Zato nam je važna Ujedinjena Srbija i da rešimo te stvari na izborima, i da zadamo težak udarac onima koji su milijarde evra uložili u rasturanje i razaranje ove zemlje. Da konačno odgovorim na vaše pitanje, suštinski: mnogo sam tužan zbog toga što sam video, mnogo tužan zbog toga što se hvalimo time kako decu vaspitavamo da budu bahata. Recimo, pre neko veče, kad smo bili na Paliću, nekoliko vas mi je prišlo i reklo za starijeg sina kako je vaspitan i pristojan. Bez obzira što ja nisam srećan njegovim radnim angažmanom, veoma sam ponosan na to što je vaspitan i pristojan i normalan. Što mogu da kažem, naravno, i za svoju ćerku, za malog dečaka, malo je nestašan, ali je takođe, čini mi se, lepo vaspitan. I uvek je to zasluga majke, i jedne i druge, tako da... ali su lepo vaspitani. Ovo da ja vidim da moje dete tako ponižava nekog starijeg čoveka... Nikada nisam podigao ruku na dete, nikada nisam podigao ruku na neku ženu. Ne znam šta bih mu rekao. Ne znam šta bih mu rekao. Da bi dobio takav prekor, da bi znao da sa mnom više neće da razgovara ukoliko bi se tako ponašao prema bilo kome.
– A ja sam vam naveo primer: zamislite da mi donesu tri sveske na kojima piše čak ne nešto što je za državu, nego piše Demokratska stranka nečega, ova stranka ovoga, onoga, i ja da to uzmem da pocepam. Neverovatno, bre, Majo (Gojković). To da si čula od svog Mite i od Savke, to ne bi smela da pomisliš. Savke, nauči da izađeš. Ona je inače iz tradicionalne novosadske stare porodice, ugledne. Znao sam joj i oca i majku. Dobri, ali teški ljudi, baš. Vrlo strogi. Strogi ljudi. Zamisli da se ti pojaviš pred njima i da kažeš: „Ja sam pocepao ovo“ i skačeš tamo pred nastavnikom. Izbacili bi te, bre, iz kuće. Mene moj ne bi izbacio iz kuće, ja bih tri dana na kukuruzu klečao. Naravno, metaforično govorim, ali razumeli ste me dobro... – zaključio je Vučić.
Predsednik u domaćinstvu Stanimirović
- Vi znate da su svi u Karavukovu iz Vranja, to je bila kolonizacija - pojasnio je Vučić koji je bio oduševljen kad je čuo da domaćin ima 4 ćerke.
Porodica radi 15 hektara zemlje, domaćin je i zaposlen, a pomažu mu i ćerke i supruga i roditelji.
Predsednik u Karavukovu
Predsednik Vučić stigao je u Karavukovo gde ga je dočekao veliki broj građana sa zastavama, zahvalio im se na takvom dočeku, pa upitao da li im je važnije prema Odžacima ili Paragama pa je rešeno da se prvo radi put prema Paragama.
- Onda ćemo da radimo prema Bogojevu pošto vidim da vam je to najvažniji put. Dali smo dosad 21 milion evra, a najvažnije je da se priključite na Smajli, jer ako to ne bude, čitava opština Odžaci biće u zapećku, važno je kako da uradimo tu priključnu saobraćajnicu za Smajli. Imamo 3,7 km do Paraga a taj put do Bogojeva odmah ako nije u dobrom stanju - rekao je Vučić i dodao:
- Ja došao vas da čujem.
Kazao je i da zna za probleme s vodom i da će se to rešavati u narednih par godina. Meštani su se žalili na to što nema prevoza do Odžaka, a pojedini su se žalili i na rešenja privatnih sporova s komšijama. Tražili u i kanalizaciju na šta im je predsednik rekao da će se raditi i voda i kanalizacija, te da će to biti gotovo za 3 godine jer je to ogroman novac koji nemaju ni opština ni Pokrajina, te da će to morati iz Beograda država da finansira.
Rekao je jednoj meštanki da će biti rešena biciklistička staza do Odžaka, koja se žalila na uzak put, a jedan meštanin se žalio da mladi odlaze i tražio investitora da mladi imaju posao i da ostanu, na šta je Vučić rekao da će biti velika stvar kad se Smajli završi a to će biti veoma brzo, kao i da je planirao da umnogome osnaži luku Bogojevo što će biti odlično za investitore jer će imati i luku i auto-put.
Plenumi su odlučili da jedno ime ne bude na spisku, ali je stigao pritisak iz Brisela i sveta
– Sad je svima jasno i svi znaju! Reč neću reći o izboru ovog ili onog, njihova stranka, a suština je da ste videli ko odlučuje. Sada je potpuno jasno ko odlučuje, nikad plenumi stvarno nisu odlučivali. Plenumi su odlučili da jedno ime ne bude, a sad je stigao pritisak iz Brisela i sveta i morali su da to ime bude na spisku. Jasno vam je ko je stajao iza obojene revolucije, oni koji vrše pritisak, i sve vreme su oni odlučivali i zloupotrebljavali ovu decu, klince, koji su mislili da oni nešto odlučuju – rekao je Vučić, dodavši da iz pojedinih ambasada dolazi pritisak koji ne mogu da izdrže, a kako će sutra da se izbore s pritiskom koji dolazi sa svih strana sveta.
– Minut, dva, koliko? – rekao je Vučić, dodavši da je uvek taj pritisak dolazio spolja, te da mu je posebno drago što su njega građani kandidovali.
Predsednik stigao u Ratkovo
Prva stanica posete predsednika biće u mestu Ratkovo, gde će obići kompaniju „Phi Academy”.
– Znam da ima problema u svim selima odžačke opštine s vodom, a nadam se da ćemo u sledeće tri-četiri godine to da rešimo. Uradićemo kružni tok i 3,7 km puta prema Paragama. Za koji dan, već koliko sutra, videćete mašine, a najvažnije je da Odžake povežemo sa Smajlijem. Odžaci ne smeju da ostanu slepo crevo – poručio je predsednik i dodao:
– 11. septembra objavićemo koliko će biti povećanje penzija!
Okupljeni građani tražili su da se uradi i lokalni put, na šta je predsednik rekao da je u Zapadnobačkom okrugu do sada urađeno 100 km puta, što je 21 milion evra i što lokalne samouprave nikada ne bi mogle same.
– Uradićemo i celu deonicu Gračac – Brestovac – poručio je okupljenom narodu, koji je to pozdravio aplauzom.
Na poklon je od meštanina dobio i knjigu, pa je rekao da će morati da kupi ili izgradi neku vikendicu na istoku Srbije, samo da bi negde imao gde da čuva sve knjige koje ima.
FOTO TANJUG/ DEJAN ŽIVANČEVIĆ/bs
Povećanje penzija: 11. septembra objavićemo koliko će biti povećanje
– 11. septembra objavićemo koliko će biti povećanje penzija. Do tada ćete dobiti redovnu penziju, a već 14. dobijate ono što sam rekao: od 20.000 do 35.000, a onda 6.000, neko 12.000, a možda čak i 18.000 dinara dodatno. I izvinite što sam ovako rano u Ratkovo došao, a vama hvala što ste me sačekali – poručio je Vučić.
Biznismen Babić s predsednikom i o obrvama: „Neće Branko da koristi, on je dovoljno bogat, ima para, voli da pomaže ljudima”
– Neće Branko da koristi, on je dovoljno bogat, ima para, voli da pomaže ljudima – rekao je predsednik, koji s biznismenom Brankom Babićem obilazi njegov pogon u Ratkovu, koji se bavi proizvodnjom šema za iscrtavanje obrva. Babić se ovim poslom bavi već 15 godina, a fabriku ima poslednjih 10.
Njih dvojica razgovarali su i o obrvama, pa je Babić predsedniku rekao da nije ni svestan koliko je to ženama važno, na šta mu je predsednik rekao da su žene mnogo više od toga. Babić se s tim složio, rekavši da to i sam uviđa kako postaje sve stariji.
– Branko neće da uzme ništa od države – rekao je Vučić, dodavši da su kod njega zaposlena 22 čoveka, što je veoma važno za Ratkovo, i da bi bilo dobro kada bi zaposlio još nekoga, jer je to veoma važno za tako mala mesta.
Babiću je rekao i da treba da uzme ono što država daje, na šta je on odgovorio da trenutno za tim nema potrebe.
FOTO TANJUG/ DEJAN ŽIVANČEVIĆ/bs
– Poslušaj me, Branko, veruj mi – rekao je Vučić, podsetivši na Prvu petoletku, kojoj ništa nije trebalo dok je imala ugovore s Kamazom, ali kada je to prestalo, onda je bilo: „Državo, pomagaj.”
Kod Babića u pogonu rade i muškarci, pa ih je predsednik u šali pitao kako su se snašli.
Vučić je u Ratkovu rekao da okolna sela nemaju pijaću gradsku vodu i da su za to potrebni milioni evra, ali da su se sada stekli uslovi da se taj problem u narednim godinama reši.
– Žene su uvek odgovornije, marljivije, racionalnije – poručio je predsednik, rekavši, kada je reč o državnim sistemima, da ga, u stvari, žene drže. Dodao je da će se, i ako bude predsednik Vlade, s tim trendom nastaviti, ali ne po ključu, koji, kako kaže, ne voli, da mora da ih bude toliko iz tog i tog grada, nego po vrednoći i marljivosti.
FOTO TANJUG/ DEJAN ŽIVANČEVIĆ/bs
A šta želite, majko, da vam pomognemo?
– Vi znate zašto je 22.000 penzija, a sad ćete dobiti dodatnih 35.000 jednokratno. A šta želite, majko, da vam pomognemo? Pa povećaćemo još penziju, pa ćete dobiti i još 6.000 dinara – rekao je Vučić u razgovoru sa starijom meštankom koja je govorila o svojoj maloj penziji.
Vučić joj je objasnio kako je država u mogućnosti da ekonomski održivo podiže penzije.
– Ja znam da ljudi ne mogu da žive od 22.000, ali onima koji su uplaćivali doprinose uplaćujemo više – rekao je Vučić i dodao da ćemo „gledati da osnažimo te najmanje penzije”.
„Imao sam 30.000 penziju, sad imam 60.000, hvala vam mnogo”
– Imao sam 30.000 penziju, sad imam 60.000, hvala vam mnogo! Radio sam punih 40 godina i devet dana – rekao je jedan meštanin, koji se zahvalio na onome što je predsednik omogućio građanima.
Bonus video:
Instalirajte našu iOS ili android aplikaciju – 24sedam Vest koja vredi
Komentari