"Oluja" - zločin koji se ne sme zaboraviti

04.08.2021

08:46 >> 11:19

0

Etničko čišćenje je legalno prošlo nekažnjeno

"Oluja" - zločin koji se ne sme zaboraviti
akcija oluja1 - Copyright Profimedia

Na današnji dan, 4. avgusta 1995. godine, u operaciji “Oluja” više od 220.000 Srba proterano je iz Hrvatske, dok ih je gotovo 2.000 ubijeno ili se još vode kao nestali, podseća Ministarstvo spoljnih poslova Srbije.

Uz potresne fotografije i snimak iz izbegličke kolone ljudi koji su izgubili svoje domove i proterani su iz svojih kuća, Ministarstvo poručuje da je “Oluja” zločin koji se ne sme zaboraviti.

– Dečak (12) je vozio svoju baku na traktoru, usred granatiranja, stotinama kilometara, na današnji dan 1995. godine… Zajedno sa oko 220.000 Srba, oni su bežali u operaciji “Oluja”, u napadu Hrvatske vojske na delove bivše Republike Srpske Krajine koji su bili pod zaštitom UN – podsećaju iz Ministarstva spoljnih poslova.

Navode da je to etničko čišćenje legalno prošlo nekažnjeno, a tragičan ishod je: 1.852 Srba mrtvih ili još uvek nestalih, više od 220.000 Srba primoranih u egzil, dok je broj Srba u Hrvatskoj sa predratnih 12,2 odsto 1991. smanjen na 4,36 procenata 2011. godine.

Iz Minisarstva ukazuju i da se samo nekolicina Srba vratila svojim kućama, jer uslovi za povratnike ostaju nezadovoljavajući, što pokazuju i izveštaji Amnesti internešenela.

– Danas oplakujemo sve žrtve operacije “Oluja”, zločina koji se ne sme zaboraviti. Zastava Srbije će uvek promovisati mir, ali nikada neće dozvoliti drugu operaciju “Oluja” – poručilo je Ministarstvo na svom zvaničnom tviter-nalogu.

Stotine se i dalje vode kao nestali

Više od 650.000 izbeglih ili prognanih tokom ratova devedesetih godina stiglo je u Srbiju, a sada je u tom statusu oko 12.500 ljudi, rekao je komesar za izbeglice Vladimir Cucić, povodom 26 godina od hrvatske vojne akcije “Oluja”.

Cucić za Tanjug ocenjuje da je “Oluja” sama po sebi jedno veliko stradanje, ali i simbol stradanja u prethodnim akcijama na području tadašnje Krajine, stradanja na Kosovu i Metohiji, u Sarajevu, Zenici, Tuzli, Mostaru, Bihaću i nizu drugih mesta.

pročitajte još

– Mi smo uradili više od 24.500 trajnih rešenja, kroz Regionalni stambeni program bližimo se broju od 6.000 trajnih rešenja, a u narednih mesec i po trebalo bi da pređemo taj broj. Inače, Regionalni stambeni program ima 7.600 projekata i u sledećih godinu i po dana ćemo i to završiti – kazao je Cucić, dodajući da se nada nastavku aktivnosti.

Od 1.200 kolektivnih centara, koliko ihje u Srbiji bilo, sada postoji samo jedan jedini kolektivni centar, kaže Cucić, dodajući da se i za njegovo zatvaranje bore godinama, ali da, nažalost, lokalne vlasti u Bujanovcu nisu najspremnije da to završe.

– Zatvorićemo i to. Opredelili smo se, kada smo krenuli da zatvaramo centre, da ih ne raseljavamo, dosta su raseljavani. Mi smo sve do jednog čoveka na određeni način pomogli da se useli u nešto svoje, trajno – kazao je Cucić.

Ostao još niz nerešenih pitanja

Kada je reč o povratnicima, Cucić kaže da je jedan broj ljudi uzeo dokumenta Republike Hrvatske, jer im je to bio preduslov da završe niz svojih otvorenih pitanja, odnosno da ih ne terete porezom, da mogu da vrate poljoprivredno i drugo zemljište, da imaju prava na obnovu…

– Nažalost, više od 30.000 stanova je ostalo, nema ih, i ostao je još niz nerešenih pitanja, neisplaćenih penzija, što je sramotno pitanje – velika mrlja na pravnom sistemu Hrvatske, jer vi ste državljanin Hrvatske, a diskriminisani ste samo zato što se zovete Jovan, a ne Ivan, i ne daju vam tri i po godine penziju – kaže on.

pročitajte još

Dodaje da su ostali koji se vraćaju, više od 90 odsto njih, stariji, koji su svoju penziju obezbedili negde drugo.

– Veoma je mali broj ljudi koji su u dobu kada radna sposobnost još uvek nije izgubljena, mesta se prazne i od Hrvata – kaže, i dodaje da ne veruje da će se i dalje u Hrvatsku ljudi vraćati, odnosno, kako kaže, broj povratničkih porodica je sve manji.

Iako više nema tenzija koje su postojale, Cucić kaže da se svake godine jedan ili dva puta nađe nekakav razlog da nekoga uhapse i optuže za neki zločin i to objave na sva zvona, a onda posle godinu ili godinu i po dana puste ga bez objavljivanja da je pušten, da ništa nije dokazano i da su na taj način njegova prava bila ugrožena.

– Igranka traje, nama je žao što je tako, mi živimo jedni pored drugih, a nekada smo živeli jedni sa drugima, ali i kao jedni pored drugih treba da budemo dobre komšije – kaže Cucić.

Primećuje i da jedan broj ljudi i dalje nosi dva pasoša, da ima očekivanja od obeju strana.

– Mi smo to kao Srbija shvatili i nismo doživeli kao nikakvu prepreku, naprotiv. U Srbiji su bile potrebe, a prava su ostala u Hrvatskoj. Mi smo se postarali o potrebama, a da li se neko postarao o pravima, to je pitanje za njih. Mislim da vreme pokazuje da to baš i nije slučaj – smatra Cucić.

Među raseljenima, izbeglima i proteranima 24 odsto nisu Srbi

U Srbiji je do promene demografske strukture došlo samo zato što je neko došao, a ne zato što je Srbija bilo koga isterala, kaže Cucić, i dodaje da na to treba da budemo ponosni.

– Potrebno je da budemo ponosni na to što među raseljenima, izbeglima i proteranima 24 odsto nisu Srbi, pa ako su se oni opredelili da im Srbija bude domovina i da ovde nisu imali problem zbog toga, to je dokaz jednog ozbiljnog opredeljenja, nastojanja i dela – naveo je on.

Kako kaže, Srbija se delima pokazala, jer svaka zgrada može da se opipa, svaki čovek može da kaže da li je dovoljno pomognut.

– Verovatno ne, ali daleko više od onoga u onome što je nekada zvao domovina i otadžbina, jer to mu više nije otadžbina ni domovina, sada mu je domovina Srbija – rekao je Cucić.

Pratite sve vesti iz Srbije i sveta na našem Telegram kanalu.

Instalirajte našu iOS ili android aplikaciju – 24sedam Vest koja vredi

Najčitanije Vesti

Ostale vesti iz rubrike