Ratko Dmitrović: Ako nešto ne preduzmemo, 2050. ćemo imati samo 4,5 miliona stanovnika

08.01.2021

19:00 >> 09:40

0

Svaka nova zgrada u Beogradu ili Novom Sadu znači gašenje ognjišta po srpskim selima, upozorava Dmitrović za 24sedam

Ratko Dmitrović: Ako nešto ne preduzmemo, 2050. ćemo imati samo 4,5 miliona stanovnika
Copyright Ratko Dmitrović / 24sedam

Kako zaustaviti strmoglavi demografski pad, kako mlade ljude uveriti u to da treba ranije početi rađati decu, kako naseliti selo, jer se ne može očekivati da se u malim stanovima u soliterima rađa po troje-četvoro dece?

Odgovore na ova pitanja potražili smo od Ratka Dmitrovića, ministra za brigu o porodici i demografiju u Vladi Srbije, koji najavljuje mere i mehanizme za povećanje nataliteta i poboljšanje demografske slike naše zemlje.

Koji je to period za koji očekujete rezultate, ako budu sprovedene mere koje planirate da preduzmete?

– Ovo su napori čije prve rezultate možemo da vidimo tek za dve godine, možda malo ranije. Država je ogroman demografski problem stavila na sto pre nekoliko godina. Donete su stimulativne mere, novčana pomoć za prvo, drugo, treće dete, i to je dalo rezultat. Tako smo 2018. godine imali stopu rodnosti 1,48, a već 2019. godine došlo je do napretka, pomerena je na 1,52. To je malo, reći će neko, ali na ovakvom problemu, to malo je mnogo. Posebno ako nagoveštava trend. Inače, demografski pad zaustavlja se na 2,1, a to znači da jedna žena rađa dvoje dece.

To je prosta reprodukcija.

– Da, tu smo, što se kaže, na nuli. Sve iznad toga je presudan rast, demografski oporavak.

Šta očekujete kad je u pitanju 2021. godina?

– Sudeći po brojkama s kojima raspolažemo, neće biti dobro. Korona je učinila svoje, povećana je smrtnost za više od tri procenta, a smanjena rodnost za više od dva procenta. Završićemo 2020. godinu sa 10.000 brakova manje nego 2019. To su strašne brojke i to je direktan uticaj korone, pandemije. Nadam se da su to samo odgođeni brakovi, da ti mladi ljudi čekaju kraj pandemije, jer mi Srbi volimo svadbe, okupljanja, slavlja…

Pixabay

Kakva bi situacija bila da ne preduzmemo nijedan korak? Kakve su projekcije za, recimo, 10-30 godina, dakle za period kojem ćemo da budemo svedoci, savremenici?

– O tome neću ni da mislim. Ako ne zaustavimo trendove koji nas satiru već decenijama, dakle ako se zaista ništa ne promeni u odnosu mortaliteta i nataliteta, ako u tom odnosu i dalje budemo gubili 40.000 stanovnika godišnje, ako godišnje iz Srbije nastavi da odlazi od 40.000 do 50.000 ljudi, Srbija će 2050. godine imati samo oko četiri i po miliona stanovnika, a sada nas je nešto malo ispod sedam miliona. Prvi put nakon 65 godina. I tu nije kraj ove žalosne priče. Nastavi li se razvoj gradova sadašnjim tempom, podizanjem višespratnica u Beogradu, Novom Sadu, Nišu, Kragujevcu…, u tim gradovima za tridesetak godina živeće tri miliona ljudi, što znači da će u ostatku Srbije živeti manje od dva miliona. Sela će postojati samo u tragovima, a srpsko selo je mesto gde je Srbija opstajala i obnavljala se.

Zvuči zastrašujuće.

– Znam, ali to je realna projekcija u slučaju da ne preduzmemo efikasne mere.

Kada je u pitanju materijalni aspekt pomoći porodicama za svako rođeno dete, hoće li se predlagati povećanje iznosa koji se daje roditeljima za novorođenu decu? Da li će se tu nešto menjati, u smislu da neke nove kategorije pomoći predložite?

– Jedno je ono šta bih ja voleo da se uradi, a drugo su mogućnosti, budžetska snaga. U ovom kratkom vremenu, koliko sam na čelu Ministarstva za brigu o porodici i demografiju, obavio sam veliki broj konsultacija s ljudima iz struke, kao i onima koji nisu stručnjaci, ali su zabrinuti za našu biološku budućnost i imaju interesantne ideje. Videćemo šta je realnost da se veći deo toga primeni. Da, kad kažem realnost mislim na novac, ne samo u direktnom davanju već i novac koji moramo uložiti kako bi se obnovila seoska i prigradska naselja, u kojima je moguć demografski oporavak Srbije i Srba. Ne možemo očekivati da mladi bračni parovi u stanovima od pedesetak kvadrata, na šestom spratu, imaju troje i više dece.

24sedam

Da li dijaspora može da pomogne, u smislu da se ljudi vrate u maticu?

– Neće se vratiti oni koji su u Evropi, Americi, Kanadi našli posao, zasnovali porodicu, imaju mesečna primanja koja im omogućuju lep život. Vratiće se oni koji su otišli a nisu se snašli, ali takvih je malo. Masovniji povratak realan je samo u slučaju da ti ljudi ovde, u Srbiji, dobiju šansu za posao od kojeg će moći solidno da žive, bez straha za egzistenciju. Inače, dijaspora pomaže više nego što šira javnost zna. Do pre deset godina iz dijaspore se u Srbiju slivalo oko pet milijardi evra. Podvlačim da to nisu ulaganja, investicije u privredi, već novac koji mladi šalju svojim roditeljima, braći, sestrama, kako bi im olakšali život, pomogli u oskudici. Poslednjih godina je to manje, realna je pretpostavka oko tri i po milijarde, što je opet, priznaćete, ogroman novac. Zamislite da toga nema.

Koji podatak je zastrašujuć i otrežnjujuć, kada je reč o tome da Srbija svake godine ima više umrlih nego rođenih?

– U godini koja je iza nas, dakle 2020, Srbija će, rekoh, ostati siromašnija za 44.000 stanovnika, ne računajući one koji su otišli u inostranstvo. To je jedan Požarevac, jedan Sombor. Jeziv podatak.

pročitajte još

Žene sve kasnije rađaju prvo dete, sve češće je to tek u četvrtoj deceniji života, pa se i time smanjuje mogućnost da rode više od jednog deteta do dvoje dece. Kako to može da se promeni, kako mlade podstaći da ranije sklapaju brakove i rađaju decu?

– To je osnovno, suštinsko pitanje. Moramo da stvorimo okolnosti za život koje će kod mladih ljudi isključiti strah za egzistenciju porodice. Ovde želim da istaknem jednu činjenicu koja podstiče na razmišljanje; odavno je žena ta koja odlučuje koliko će dece roditi. Nekada je morala da ćuti i rađa decu, ali odavno nije tako. Došlo je do pune emancipacije žene, ona u našem društvu ni po čemu ne zaostaje za muškarcem, ima sve mogućnosti da se ostvari kao ličnost, da se obrazuje, da gradi i naučnu karijeru, rađa onoliko dece koliko ona misli da treba. Neki muškarci žive u zabludi da oni o tome odlučuju, ne, žena je ta koja odlučuje. Njoj treba da posvetimo posebnu pažnju.

Ako je selo jedna od mogućnosti da se ljudi tamo vrate, jer je činjenica da porodice na selu imaju više dece nego porodice u gradu, kako stimulisati ljude da se presele na selo? Da li možda primeniti recept nekoliko gradova u svetu, u Italiji recimo, gde se kuće nude za evro (dinar), ali da se uloži u nju, u zemlju…, pa povoljni krediti za kuće sa okućnicom i imanjem?

– Potpuno ste u pravu. Demografijom se bavim, amaterski naravno, najmanje dve decenije, i stalno ponavljam da je rešenje na selu. Niko u svetu nije i ne može da popravi demografsku sliku razvojem gradova, zidanjem višespratnica koje, po useljenju, imaju više stanovnika nego jedno prosečno srpsko selo. Svaka nova zgrada u Beogradu ili Novom Sadu znači gašenje ognjišta po srpskim selima. Zalažem se za to da tu uspostavimo balans. Ne zagovaram zabranu podizanja stambenih zgrada već da to bude krajnje racionalno, opravdano, a ne ovako, da zidamo gde god postoji zelena površina, pa često zgrada od zgrade nije udaljena ni deset metara. Vidimo šta onaj prekoputa jede, šta radi. Hajde da gradove razvijamo tako što ćemo ih urbanistički sređivati do nivoa lepših evropskih gradova, da podižemo parkove, sadimo drveće, pravimo igrališta za decu, dovodimo u red saobraćajnice, fasade, načine grejanja… Za to vreme treba da ulažemo u magistralne i lokalne puteve, u ambulante, škole i vrtiće po selima, da mladom bračnom paru, koji želi da živi na selu, i na primer putuje tridesetak kilometara na posao, do Beograda, Niša, Novog Sada, omogućimo sve blagodeti civilizacije, a opet da ima ono što nema u gradu; čist vazduh, voćnjak, vrt, dvorište u kojem može da se igra troje-četvoro dece, bez straha da će neko od njih pasti preko balkona.

Kako vi vidite prosečnu srpsku tradicionalnu porodicu?

– Porodica je osnova svega. Demografski pad u Srbiji usko je povezan s propašću srpske porodice, rušenjem onih vrednosti koje su nas održavale kroz vekove. Gubi se, ili je već u velikoj meri izgubljeno, međuporodično poštovanje, odnos prema roditeljima, ljubav, radost zbog činjenice da imamo rođenog brata, sestru, ili više njih. Otuđili smo se, ne razgovaramo jedni s drugima, ne posećujemo se, zaboravili smo nedeljne ručkove, rođendane, velika porodična okupljanja više puta godišnje, odlaske s voštanicom u ruci do grobova onih koji su nas doneli na ovaj svet… Sve manje ličimo na svoje pretke, na one koji su stvorili Srbiju i sačuvali srpski narod.

24sedam

Šta biste od tradicionalnih običaja, koje pamtite možda iz detinjstva, a s vremenom su nestali, vratili u srpsku porodicu?

– Ono što ja pamtim i što vidim kao most prema budućnosti naći ćemo u rečima još uvek živih a ostarelih roditelja, kumova, prijatelja. Sve oni znaju, ali ih više niko ništa ne pita. Lepo je da mlad momak, ili devojka, ima najnoviji mobilni telefon, nije loše da preko tog telefona majci i ocu čestita rođendan, slavu, verske praznike, godišnjicu braka, da im SMS-om napiše kako ih voli, ali… ništavno je sve to u poređenju sa odlaskom u njihov dom, za Božić ili Vaskrs, na primer, zagrljajem i onim “Volim vas”, čija se lepota i snaga ničim ne može izmeriti. Ukratko, vratimo se sebi. Plašim se da mi, kao civilizacija, ne znamo kuda idemo.

Pandemija koronavirusa vratila je porodicu u kuću, gde njeni članovi provode više vremena zajedno. Šta iz toga može pozitivno da proizađe, šta je to dobro u ovom zlu koje nas je snašlo?

– Želim da verujem u tu dobru stranu pandemije ali… sačekajmo. Odavno sam naučio da su predviđanja, posebno čvrsta, zaludna rabota. Činjenica je da nas je ovo zlo nateralo da shvatimo, duboko verujem u to, da smo slabašni, ranjivi, slamka među vihorove. Sami ništa ne možemo. Sa drugima, u međusobnom poštovanju, u porodicama možemo. Tu je poslednja odbrana.

Šta je vaša poruka građanima Srbije za predstojeće praznike?

– Ručajte svaki dan zajedno, sa svojom porodicom. Klonite se prostaka, primitivaca, posebno ovih koji kidišu sa malih ekrana. Ne gledajte filmove sa rezanjem vratova, liptanjem krvi, kopanjem očiju. Te slike talože se duboko u vama i jednom će sigurno hteti da izađu napolje, samo je pitanje u kom obliku. Svakako ne dobrom i lepom. Razgovarajte sa svojima, čitajte neku lepu knjigu. Pozovite rođake, prijatelje i pitajte ih kako su, biće lepše i njima i vama.

Pratite sve vesti iz Srbije i sveta na našem Telegram kanalu.

Instalirajte našu iOS ili android aplikaciju – 24sedam Vest koja vredi

Najčitanije Vesti

Ostale vesti iz rubrike