Milena Pavlović-Barili: Trnovit životni put umetnice kojoj je njena zemlja okrenula leđa

06.03.2021

17:41 >> 19:59

0

U Americi su je slavili, a u Srbiji dugo nije bila prihvaćena, njenim delima je zameran nedostatak patriotizma, a njoj samoj što živi u inostranstvu

Milena Pavlović-Barili: Trnovit životni put umetnice kojoj je njena zemlja okrenula leđa
Copyright Printscreen/Youtube

Milena Pavlović-Barili rođena je u Požarevcu, 5. novembra 1909. kao jedino dete Danice Pavlović i Bruna Barilija, italijanskog kompozitora, muzičkog kritičara i pesnika, a od najranijeg detinjstva pokazivala je koliko je vešta sa olovkom, ali i sa slovima, jer je već u petoj godini čitala novine, učila italijanski i francuski, u sedmoj pisala stihove o smrti, u desetoj u Gracu savladala nemački.

Slikarstvo je studirala u Beogradu i Minhenu. U svojoj akademskoj karijeri izborila sa svim preprekama koje su se nalazile pred jednom ženom tog vremena i uživala veliko poštovanje svojih profesora. I pored toga, osećala se sputanom u minhenskim akademskim krugovima koje je nazvala “reakcionarnim” zbog čega i napušta Minhen i odlazi u Pariz. Na njen rad uticali su veliki umetnički centri, Pariz, London i Rim.

I pored opštepriznatog talenta i formalnog obrazovanja koje je posedovala, Milena Pavlović Barili nije imala stalne prihode, a posle smrti oca njene majke našla se u teškom ekonomskom stanju. Ona se vraća u Požarevac, ali ne uspeva da pronađe zaposlenje nigde u okolini. Nije imala podršku države.

Čitavog života patila je od bolesti srca, a lečenje je bio veliki ekonomski trošak koji je pratio kroz sve ekonomske teškoće u kojima se nalazila. Najveća podrška joj je bila majka, što pokazuje i veliki broj portreta koje je ostavila iza sebe.

Njen slikarski stil se tokom godina menjao, radovi koji su odisali senzibilitetom i mekoćom izraza, a prema mišljenju znalaca, dodajući renesansne elemente njen stil prerasta u ikonografski.

Printscreen/Youtube

Period koji je provela u Americi ostavio je trag u njenom stvaralaštvu, te se nostalgija za rodnim krajem koju je tada osećala može primetiti i u njenim radovima. U delima iz tog vremena povremeno je koristila religijske motive. Ali i pored toga, u Srbiji dugo nije bila prihvaćena. Njenim delima je zameran nedostatak patriotizma, a njoj samoj što živi u inostranstvu.

Zbog života u inostranstvu, Milena Pavlović Barili izdvaja se od svih jugoslovenskih slikara tog vremena koji su u vreme njenog stvaranja bili pod jakim uticajem Pariske škole.

– Najlepši zalazak sunca je u našoj bašti u Požarevcu. Ljudi misle da sam ja samo u prohujalim vremenima tražila obrasce za moje slike, a one su se pojavile iz zaleđenosti mog detinjstva za trave, oblake, ptice, leptire, za naša polja i šumarke – napisala je slikarka u jednom pismu upućenom majci.

Uzor joj bio slikar De Kiriko, zbog čega je ostavljala delove platna na svojim radovima neoslikanim. Glavni motivi su bili ženski setni likovi, antički stubovi, Venere bez ruku, biste i kasnije simboli nadrealizma, čiji je i bila predstavnik. Često je slikala i samu sebe, a njen ljupki izgled imao je uticaj i na njena druga dela.

U danima zasićenosti slikarstvom kada je umetnicu obuzimao osećaj nostalgije za domovinom, pisala je poeziju. Napisala je 60 pesama. Pisala je na španskom, italijanskom, francuskom i srpskom jeziku. Slično kao u slikarskim radovima i njena poezija bila je obeležena setom i usamljenošću. Njene pesme su prvi put objavljene kao zbirka tek 1988. godine, a tom prilikom su prvi put prevedene i pesme sa španskog jezika.

Pročitajte još

Milena je u Americi provela poslednjih šest godina života. Tamo je slikala, izlagala i, što je bitnije za taj njen period, bavila se ilustracijom, dizajnom, kostimom, scenografijom.

Iako većina teoretičara smatra da se Milena zbog materijalne sigurnosti prisilno angažovala u primenjenoj umetnosti, pre je sledila put kojim su pre nje krenuli svetski poznati pisci, slikari i umetnici koji su radili za novine. Milenine modne ilustracije objavljivane u Vogu tokom 1940. i 1941. odlikuju se lakoćom linija i kolorističkom prozračnošću akvarela. Milena je crtala dame u jednostavnim haljinama sa spuštenim strukom ili dekolteom nepravilnog oblika koji obnažuje ramena ili leđa, ukrašene perlama, cvetovima, ogrlicama, minđušama, tijarama, broševima, lepezama, šalovima. Slikarka je svetske žene crtala po uzoru na sebe, piše Still.

Zračila je harizmatičnom lepotom i lako osvajala visoke aristokratske krugove. U privatnom životu bila je krhkog zdravlja i zamišljena nad večitim temama života i smrti.

U Njujorku je upoznala svog budućeg muža, tu se nastanila, imala izložbe i mnogobrojnim Amerikancima slikala portrete po porudžbini.

Slike koje je stvarala tamo, kao i pesme koje je pisala, interpretirane su kao dah nostalgije i sete za rodnim krajem. Drugi svetski rat je besneo, a ona je preko Crvenog krsta slala novac i pakete roditeljima i prijateljima, sanjajući da će se vratiti tamo odakle je potekla. U to vreme ne pati samo za domom, nego i za kubanskim pijanistom Rodrigom Gonzalesom, koji je ostao upamćen kao ljubav njenog života, i to nesrećna. A sreću je probala da doživi sa oficirom Robertom Tomasom Goselinijem iz Čikaga, za koga se udala 24. decembra 1943. godine.

Wikipedia

Krhkom zdravlju koje ju je pratilo od detinjstva nije podilazila nikada, pa nije marila ni za upozorenja lekara da ostavi kafu i cigarete, koje je strasno konzumirala. Nije sasvim poznato šta ju je zapravo koštalo života, jer se njena prerana smrt na današnji dan 1945. godine u Njujorku, nakon pada sa konja, tumačila na više načina.

Biografi pišu da te mladi bračni par kasno uveče vratio sa večere, brzo otišavši na počinak. Pre toga, Milena je sobarici ostavila poruku da je probudi u 10 ujutru. Međutim, slikarka je iznenada preminula od srčanog udara na današnji dan 1945. godine. U medicinskom nalazu je napisano da je višemesečni život u gipsu nakon pada, dodatno oslabio njeno srce, pa su lekari smatrali da bi Milena “ostala invalid i da je preživela”.

Njen prijatelj i saradnik, kompozitor Đankarlo Menoti, kasnije pišući o njenoj smrti, navodi da i njen suprug Robert nije bio svestan koliko joj je srce bilo slabo. Naime, Milena je već 1940, prve godine života u SAD, imala srčane tegobe, verovatno doživevši prvi srčani udar. Budući da je tad bila pretrpana poslom, nije obraćala preveliku pažnju na to.

Nakon smrti, njeno telo je kremirano, a urna je položena u zajedničku porodičnu grobnicu u Rimu. Njena majka je poklonila njihovu porodičnu kuću državi Srbiji, u kojoj je 1962. godine otvorena Galerija Marije Pavlović Barili koja i danas radi.

Posetioci prilikom posete njenoj kući mogu videti njene slike i upoznati ovu nesvakidašnju ženu, slikarku i pesnikinju koja je obeležila međuratnu evropsku umetničku scenu.

Pročitajte još

Tek 50-tih godina, posle izložbe u Muzeju savremene umetnosti u Beogradu, srpska javnost se više zainteresovala za rad Milene Pavlović-Barili. U njenom rodnom Požarevcu 1962. godine otvorena je galerija-legat u kojoj se danas nalazi oko 800 njenih radova. U postavci je bronzani odlivak slikarkinih ruku, intimne porodične fotografije, lična slikarkina toaleta, haljine i čipkani veluri.

Danas njeno ime nose mnogobrojne ulice u Srbiji, a u Beogradu je otvorena i osnovna škola sa njenim imenom. U čast Milene Pavlović-Barili Pošta Jugoslavije, a kasnije Srbije nekoliko puta je objavljivala poštanske marke čiji su motivi njene slike. Marka sa mileninim likom izašla je na dan Mileninog rođendana 2015. godine i u Kanadi.

Pratite sve vesti iz Srbije i sveta na našem Telegram kanalu.

Instalirajte našu iOS ili android aplikaciju – 24sedam Vest koja vredi

Najčitanije Vesti

Ostale vesti iz rubrike