Ivan Jevtović za 24sedam: Ako iščupamo koren, gubimo sebe

14.03.2021

19:27 >> 20:30

0

Čini mi se da je ova situacija malo više probudila ljude da uvide da je u prirodi spas i da se sete tih korena i dedovine i zapitaju se ko sam i gde idem, ka?

Ivan Jevtović za 24sedam: Ako iščupamo koren, gubimo sebe
Copyright 24sedam / Goran Sivački

Glumac Ivan Jevtović poklonio se publici preksinoć sa scene “Bata Stojković” u Zvezdara teatru nakon premijere predstave “Berači snova” u kojoj igra jednu od uloga, a u razgovoru za naš portal govori o svom iskustvu i radu na tom komadu, o temi porodice, tradicije i snovima koji dolaze “iz njegovog stomaka”.

Priča “Berača” prati život seoske porodice koja pokušava da se obogati gajeći maline. Ipak, ispostaviće se da su maline samo milje iza koga se kriju mnogo važnije i komplikovanije životne teme današnjice. Prikazan je korumpirani sistem koji vlada u malim mestima, gde jedan policajac (Jevtović), može da bude i zelenaš, reketaš, težak negativac, koji drži u šaci sudbinu svih junaka unutar te krhke porodice.

Pisac ovog dela Vladimir Đurđević opisujući komad kaže: “Beračima snova izmiče sadašnjost dok zagledani u budućnost pate zbog prošlosti”. Kako vi na to gledate?

Vidim to kao jedno pitanje za svakog od nas, koliko se vezujemo za tradicionalne mitove, koliko naše porodice uspevaju da se suoče sa problematičnim stvarima, kao i sa pozitivnim, i da li uspevaju da ih osveste, da se izbore sa njima i da izvuku katarzične pouke. Da li mi u životu shvatamo šta svako od nas treba da uradi. Važno je da znamo da sve što nam se dešava, zavisi isključivo od naših postupaka, i da niko nije niti odgovoran, niti kriv za to. Ova porodica, zajedno sa dedom koji je prisutan i ima milijardu godina kao i u “Maratoncima”, pokušava da nađe najbolji mogući način za ono što žele, međutim, on ih “zakucava” u nečemu što će biti pitanje njihovog opstanka.

24sedam / Goran Sivački

Koliko su ta tradicija i koreni bitni za čoveka, a koliko mogu ipak biti takvo breme koje, kako kažete, “zakucava” mlade?

I sam sam roditelj i imam ćerku od 19 godina i svakodnevno odvajamo mnogo vremena i ulažemo u komunikaciju koja je neviđeno važna. Važno je razmenjivati iskustva sa mladim ljudima, pogotovo u ovo vreme društvenih mreža. Oni imaju mnogo više mogućnosti da brže spoznaju šta je naša prošlost, istorija i tradicija, ali s druge strane moramo ih naučiti da se ne vezuju za bilo čiji diktat, ili ako im neko iznese neku tezu, moraju da budu svesni da postoji i druga i da treba da nađu koja je ona istinita i šta njima odgovora. Moraju da budu spremni da se njihove moždane vijuge još krive i da njihovo biće postane bogatije. Mislim da, ako ne postoji ta vrsta spoznaje, ako izgubimo i iščupamo koren onda zapravo gubimo sebe, odakle potičemo, šta smo i gde smo krenuli. Zanimljivo je koliko se kolega u ovoj situaciji vratilo kući. Ne samo zbog materijalne situacije, zbog zdravlja i medicine, jer je opšte poznato da je u svetu biti bolestan baš skupo, a u majčici Srbiji je to moguće, nego upravo zbog te spoznaje ko smo. Bez obzira iz koje sfere ljudi dolaze, kada se zaustavila ova utakmica rekli su: “Čekaj, mene interesuje da vidim šta sam i ko sam zapravo ja”. Dakle, dokle god se ova nova stvarnost bude produžavala, mislim da će taj proces preispitivanja biti duži i na neki način kvalitetniji.

Promo / Jakov Simović

Porodica u “Beračima snova” se okreće malini kao “srpskom zlatu”. Koliko je ova situacija pokazala u kojoj meri je priroda važna?

Čini mi se da je ova situacija malo više probudila ljude da vide da je u prirodi spas i da se sete tih pomenutih korena i dedovine. Mi smo od Jugoslavije, koja je bila industrijska sila i pravila ozbiljne stvari, došli do toga da smo tek pre nekoliko godina našli da se kao glavni izvozni proizvod pominje srpsko zlato – malina, toliko je došlo do devastacije zbog unutrašnjih i spoljnih faktora. Porodice duž cele zemlje vide vraćanje maline kao simbola prosperiteta.

Pročitajte još

Ali, ono što je istina i moje iskreno preispitivanje je u tome da ako živimo u ovako velikom gradu, a isto je u Njujorku, Parizu i Londonu, između četiri zida u nekoj betonskoj strukturi, a sve stoji, ništa se ne dešava, i ako ono što je najznačajnije, a to je kultura, ne postoji, onda – zašto bismo živeli u tom gradu? Mislim da će se sve više dešavati da ćemo se vraćati prirodi koja je neuporedivo značajnija i lepša, i to u kombinaciji sa kulturnim sadržajem – to je za mene neka utopija. Nadam se da će se u ovoj našoj prelepoj Srbiji donositi sve više takvih odluka.

24sedam / Goran Sivački

U predstavi kažete da snovi dolaze iz stomaka. Koji snovi vama tamo čuče?

Moji snovi su vezani za mlade. Moj zadatak, i kao oca, a i kao starijeg kolege, je taj da se uvek trudim da se borim na bilo koji način da se otvori perspektiva za njih. Tako sam vaspitavan, a i društveno sam odgovorna osoba. Svet se smanjio digitalno gledano, kao i pojavom transporta koji je povoljniji, ali ne smemo da dozvolimo da dolazi, automatski i bez promišljanja, čupanja korena i bežanja odavde, jer ovo je divno mesto i nije slučajno Džoni Štulić u pravom trenutku pevao “Balkane moj”. Srbija je jedno idealno mesto za fantastičan život.

Pratite sve vesti iz Srbije i sveta na našem Telegram kanalu.

Instalirajte našu iOS ili android aplikaciju – 24sedam Vest koja vredi

Najčitanije Vesti

Ostale vesti iz rubrike