Isidora Simijonović za 24sedam: Oko nas vibrira ludilo koje ne znamo šta donosi

25.11.2020

19:02 >> 19:19

0

Mislimo da ceo svoj život držimo u svojim rukama i da svoje odluke donosimo sami, a onda dođu tako neka strašna vremena kao što je ovo, kaže glumica

Isidora Simijonović za 24sedam: Oko nas vibrira ludilo koje ne znamo šta donosi
Copyright 24sedam/Katarina Mihajlović

Publika ju je upoznala nakon uloge u provokativnom ostvarenju “Klip”, kada je imala samo 15 godina, a do danas, Isidora Simijonović jedna je od najangažovanijih glumica mlađe generacije. Bira angažovane uloge i u pozorištu i ispred kamere, jer kako kaže, tema mora da je se tiče i da u njoj pokreće pitanja, a za 24sedam govorila je o ulozi u velikom projektu, seriji “Vreme zla”, nedavnoj premijeri u Beogradskom dramskom pozorištu, u komadu “Jugojugoslavija“, kao i o aktuelnoj situaciji koja i te kako utiče na umetnost i kulturne institucije.

Predstava “Jugojugoslavija” inspirisana je zemljom koja je postojala dok još niste bili rođeni. Dok ste radili na ulozi, rekli ste da ste mnogo razgovarali sa starijim generacijama i roditeljima, kako biste najbolje shvatili to vreme. Kakav je vaš utisak?

Pomešana su mi osećanja prema Jugoslaviji. S jedne strane to je bajka, jer nam govore o njoj uvek u superlativu, toliko lepo, da je prosto neverovatno da je postojalo. Stalno se pitamo da li je moguće da je sve bilo tako savršeno, a često dobijemo odgovor: „Nije, ali puno se putovalo, moglo se svašta“. Pomalo im zavidim jer je sve više jasno da takav život teško da će se ikad ponoviti. Ponekad mi deluje da su te generacije pomalo odustale od sadašnjosti i budućnosti, jer im je nekada bilo lepo i to je prošlo, te osećam pomalo i nepravdu, bude mi žao. Oni ne znaju čemu da se nadaju, ne znaju šta ih čeka, i onda se hvataju za trunke prošlosti, za nešto što im je poznato i što im daje sigurnost.

24sedam/Katarina Mihajlović

Nedavno ste dobili priliku da prvi put zaigrate u epohi. Kako ste se snašli u kreiranju lika Nađe u seriji “Vreme zla”?

Kad sam prihvatila ulogu znala sam da je preda mnom vrlo izazovan i odgovoran projekat. Trebalo mi je dosta truda, čitanja i rada na tekstu da bih mogla da zamislim taj trenutak, te okolnosti Drugog svetskog rata, okupacije, a onda i da zamislim neku mladu osobu u svemu tome, kako na nju to deluje i kako se u svemu tome snalazi. Nađa nije doživela Prvi svetski rat, tako da sam pošla od te pretpostavke da ona nema rat u iskustvu. Samim tim, ona u početku deluje neustrašivo jer ne zna koliko je veliko zlo koje nailazi. I na kraju to zlo nju i pojede, jer ona prirodno veruje da su njene odluke i njen život njoj najvažniji i da ne postoji nešto veće od toga. Međutim, ono kreće da se nadvija nad njom i u jednom trenutku nema gde da pobegne. Mislimo da ceo svoj život držimo u svojim rukama i da svoje odluke donosimo sami, a onda dođu tako neka strašna vremena kao što je to, ili možda ovo sada, kada shvatiš da nisi samo ti odgovoran za ono što se oko tebe dešava, već da postoje neki faktori koji su toliko veliki i snažni da utiču na tebe više nego što možeš da zamisliš. Osetiš se bespomoćno. To su situacije u kojima ne možeš da znaš kako treba da se ponašaš, kao što je rat, ili, na kraju krajeva, ovaj virus. Nešto slično sam osetila kada su nas zatvorili u kuće.

Koliko na vas utiče ova situacija sa pandemijom?

Verujem da uvek moram da se vraćam sebi i slušam sebe. Sada se sve više trudim da čujem svoje potrebe mnogo više nego ranije, pogotovo što je cela ova situacija pokazala da planovi više ne postoje. Ono što je dobro, a što sam iz toga naučila, jeste da više živim u trenutku i da mnogo više pazim na sebe. Moramo da budemo nežni prema sebi. Oko nas vibrira ludilo koje ne znamo šta donosi.

Pomenuti komad “Testirano na ljudima”, u kojem ste nedavno igrali, bavi se temom tehnologije i njenog uticaja na naše živote. Kako lično to doživljavate? 

Mi se toliko oslanjamo na tehnologiju, verujemo da su to alati koji nam pomažu i olakšavaju život, i to jeste tačno, ali dolazimo do tačke gde će sami algoritmi i veštačka inteligencija mnoge stvari početi da rade bolje od nas. Imaće toliko informacija o nama da će nas poznavati bolje nego naši najbliži. Moći će da predvide svaki naš korak i moći ćemo da se s njima konsultujemo za sve u životu. To još uvek deluje kao naučna fantastika, ali i nije, sve ide ka tome. Lično, mislim da sada živimo u najnezgodnijem trenutku. Strah nas je od neizvesnog, a kada dođe do toga da veštačka inteligencija sve preuzme, mlađim generacijama će biti to normalno i lakše.

24sedam/Katarina Mihajlović

Kada se pogledaju vaše uloge tokom dosadašnje karijere – “Klip”, “Jami district”, “Sumrak bogova”, “Testirano na ljudima”, čini se da prihvatate vrlo angažovane projekte. Da li vidite umetnost kao mogućnost da se na neke probleme ukaže i možda nešto promeni?

Za mene to dolazi kao prirodna potreba, jer da bih se i ja sama pokrenula potrebno mi je da znam zašto. Potrebno mi je da me se to tiče, da u meni pokreće neka pitanja, a onda, ako je moguće, da se kroz predstavu i nas na sceni to pokrene i u publici. Uvek imam tu potrebu i nadu da ćemo stići do krajnjeg cilja – publike, kada izađe iz sale. Zato mislim da je umetnost predivna jer je prostor slobode i svako ima pravo da stvara.

Pročitajte još: Miloš Biković za 24sedam: Zadatak mislećeg čoveka je da sačuva vrednosti u koje veruje

Pratite sve vesti iz Srbije i sveta na našem Telegram kanalu.

Instalirajte našu iOS ili android aplikaciju – 24sedam Vest koja vredi

Najčitanije Vesti

Ostale vesti iz rubrike