Nataša Drakulić za 24sedam o „Dari iz Jasenovca“: Ako bude potrebno, platiću i glavom, ali to neću da trpim

19.03.2021

19:30 >> 16:25

0

Autor: Dejan Ćirić

Ja prva neću dozvoliti uvrede za ovaj film, kaže scenaristkinja ostvarenja koje je otvorilo Pandorinu kutiju

Nataša Drakulić za 24sedam o „Dari iz Jasenovca“:  Ako bude potrebno, platiću i glavom, ali to neću da trpim
Copyright 24sedam/Antonio Ahel/ATAImages/RTS

Nataša Drakulić je dete „Oluje“, umetnik i oštar i hrabar borac za pravdu, što je i dokazala svojom velikom pričom o Holokaustu, koju je zajedno sa rediteljem Gagom Antonijevićem ispričala kroz film „Dara iz Jasenovca“, čiji je scenarista, ali i mnogo više od toga. U filmu se Nataša pojavljuje kao Jovanka Končar, koja je u logoru tokom prozivke izgubila život. Kratka ali snažna uloga pobrala je mnogobrojne pozitivne komentare, a nju i na taj način učinila delom ove više nego potresne priče, koja je prvi put ispričana. Rođena je u Bihaću 1979. godine, a odrasla je u Lici, u Hrvatskoj. „Dara“ je za sada delo njenog života u koje je uložila sve. Ne samo znanje, već i dušu, sećanja, uspomene i svu svoju bol. Izgubila je mnoge članove porodice u logorima Jasenovac i Jadnovo, a kroz “Oluju” je prošla je kao šesnaestogodišnjakinja. I sve to je zauvek ostavilo traga u njoj i opredelilo je da pronosi priču o ljudskom stradanju.

Nataša Drakulić u filmu “Dara iz Jasenovca” Printskrin/Jutjub

Film „Dara iz Jasenovca“ je tokom poslednjih meseci prošao golgotu, a zajedno sa njim i Nataša. Ipak, smatra da je pravda pobedila, jer iako su svesno dirnuli u osinjak, svet je video ono što je do tada ležalo skriveno pod zemljom Jasenovca. I to je najvažnije. Negativna propaganda koja je pratila „Daru“ sigurno je velikim delom uticala na to što film nije nominovan za Oskara, a u jednom momentu direktno je suprotstavljen ostvarenju „Quo Vadis, Aida?“ bosanskohercegovačke rediteljke Jasmile Žbanić o stradanju u Srebrenici, uz sva druga osporavanja koja je doživeo.

Nataša u razgovoru za naš portal pravi osvrt na sve što se dešavalo tokom poslednjih meseci, i ne odustaje od toga da sve koji su stigmatizovali „Daru iz Jasenovca“, i to još uvek čine, na sudu izvede pred lice pravde i dobije izvinjenje, ne za sebe, već za žrtve.

Na samom početku priče dotičemo se nominacije za Oskara pomenutog filma „Quo Vadis, Aida?“, kome Nataša, uprkos svemu, želi uspeh, jer smatra da je svaki film o zločinima značajan.

– Drago mi je što je film u zvaničnoj konkurenciji za Oskara. Mi smo njima čestitali od samog početka i od srca im želim da nešto urade. Vrlo poštujem rad Jasmile Žbanić, a svaki film o zločinima je vrlo dragocen. Dobrim filmovima uvek želim uspeh, tako da tu nema nikakve zle krvi. Mora da se govori o stradanjima ljudi i dece, kamo sreće da smo o tome govorili ranije – ističe Drakulićeva.

Profimedia

Na pitanje koliko su različite i mnogobrojne opstrukcije uticale na to da „Dara“ ostane bez nominacije, scenaristkinja kaže da je, od sada već čuvene kritike u magazinu „Varajeti“, znala da će se sve pretvoriti u politiku.

– Od te prve Vajsbergove kritike, koja je bila vrlo zlurada, i u kojoj je rekao da smo namerno stavili scenu u Mirkovcima, koje se nalazi kraj Vinkovaca, gde su 1991. godine pobijeni hrvatski vojnici, a pritom nije znao za selo Mirkovci koje se nalazi pored Kozarske Dubice, odakle je moja junakinja koju igra Nikolina Friganović, onda to znači da nije gledao film, nego da hoće da vređa. Tog trenutka sam shvatila da će sve nadalje biti čista politika, i mi tu jesmo ispali žrtve, ali je ta antikampanja, koja se vodila kako u Srbiji, tako i u Hrvatskoj i celom svetu, doprinela tome da se taj film vidi. To je ono što je meni najznačajnije – kaže Nataša.

Promo/MCF

U daljem toku razgovora scenaristkinja ističe da posle svega ne oseća gorčinu, ali da ne odustaje od toga da izvinjenje za sve uvrede potraži na sudu, jer je, kako kaže, to dužna žrtvama Jasenovca.

– Toliko toga sam za kratko vreme prošla sa ovim filmom, počev od ugroženosti života, jer sam dobijala pretnje smrću, pa do svih tih zluradosti koje su pisane i objavljivane nedeljama. Ništa mi ne izaziva gorčinu i gnev, zato što znam šta smo napravili. Ne pogađaju me čak ni sve ove polemike i gluposti koje se sada dešavaju. Ali ono što mogu da obećam je da ću ih sve dobiti na sudu i naterati ih da se izvine, ne meni – ja mogu svašta da podnesem, nego da se izvine žrtvama. Negde se to mora prekinuti i staviti granica. Tako da nema gorčine, znam šta imamo, znam šta smo uradili, znam kakve su reakcije na film. Dali smo srce, krv i dušu za tu priču i sve bih isto ponovo uradila. Daće Bog, napravićemo i „Oluju“, i to je ono što me vodi napred – podvlači Nataša.

Promo/MCF

Pitanje „Zašto?“ je ono koje, možda, uvek ostaje bez potpunog odgovora kada se govori o Jasenovcu i, generalno, stradanju ljudi i dece, nebitno gde i na koji način. Isto pitanje postavljamo za „Daru iz Jasenovca“, želeći da otkrijemo zbog čega se, po Natašinom mišeljenju, desilo sve što se desilo sa ovim filmom. Drakulićeva smatra da je razlog to što su Antonijević i ona imali hrabrosti da otvore Pandorinu kutiju.

– Da je eks-jugoslovenska kinematografija, da se tako izrazim, imala interes da snimi taj film, ona bi ga snimila. Mi smo dirnuli u osinjak! Ne znam kako bih drugačije opisala razlog zbog kog dobijam pretnje smrću iz zemlje u kojoj sam odrasla, ali i dalje ne mogu da shvatim šta je to što nekoga tera da iz svoje sobe govori ili piše takve stvari. Ja sam rat prošla i stojim iza njega, kao što stojim iza ovog filma. Imam dvadeset mrtvih u svojoj familiji. Istina o Jasenovcu je bila zataškavana godinama zbog želje da se nešto uradi sa komunističkom ideologijom vere u bratstvo i jedinstvo, a sada je osinjak otvoren i to je izazvalo sve ono čemu smo svedoci poslednjih meseci.

Pročitajte još

Ono što sa sigurnošću mogu da kažem jeste to da ne bismo ni ulazili u tu priču da nismo mogli da podnesemo sve ovo, ali ja prva neću dozvoliti uvrede za ovaj film. Ako bude potrebno, platiću i glavom, ali to neću da trpim, i dobiću izvinjenje od svih tih lažova. U to nemojte sumnjati. Najvažnije mi je da smo izgurali i izneli ovu priču, da ona postoji, i da će živeti i mimo nas i posle svih nas. Njen suštinski uspeh je to što je bila prva, i to niko ne može da ospori – kaže Drakulićeva, i dodaje da je posle snimanja i emitovanja filma doživela katarzu, ali da za neke stvari leka i utehe, ipak, nema.

Promo/MCF

– Tokom rada na ovom filmu saznala sam previše stvari koje do tada nisam znala i to je ono što me muči. U svemu tome je previše nekog neprebola, ali se osećam bolje jer sam na neki način to odužila senama svojih predaka i svim stradalima. S te strane se osećam lakše, dok je s druge uvek prisutna teskoba. Ko god bude želeo i imao priliku da radi bilo šta o Jasenovcu, stoji mu na raspolaganju moja literatura, pošto ne mogu da vam objasnim šta sve imam i šta sam sve videla i pročitala. Jasenovac zaslužuje još mnogo filmova, izložbi, knjiga, publikacija, čega god, jer je sve ovo nedovoljno da se iskaže užas koji se tamo dešavao – zaključuje Nataša Drakulić.

Pratite sve vesti iz Srbije i sveta na našem Telegram kanalu.

Instalirajte našu iOS ili android aplikaciju – 24sedam Vest koja vredi

Najčitanije Vesti

Ostale vesti iz rubrike