Miloš Biković za 24sedam: Ono što dolazi posle smrti definiše život

12.04.2021

18:25 >> 18:53

0

Ceo život je kompromis, jer koliko god se čovek trudio da zaboravi na tu činjenicu mi svi završavamo na jednom mestu. Mi se histerično trudimo da zatrpamo

Miloš Biković za 24sedam: Ono što dolazi posle smrti definiše život
Copyright Miloš Biković, Foto:24sedam/Katarina Mihajlović

Delo Bertolta Brehta “Baal”, premijerno će biti izvedeno 15. aprila u Beogradskom dramskom pozorištu, a glavnu ulogu tumači Miloš Biković koji u razgovoru za 24sedam kaže da se radi o vrlo kompleksnom komadu koji istražuje fenomen slobode i poniranje ljudske duše.

Breht je ovo delo počeo da piše sa samo 19 godina u psihozi Prvog svetskog rata i bavio se pitanjem slobode u čoveku. Na koji način komad korespondira sa današnjim vremenom, šta je danas slobodan čovek?

Sloboda je ugrožena tamo gde je čovek prihvatio kao svoj kredo da bude osiguran, u stvari to je odsustvo vere u Boga i u sebe… Breht pokazuje da čovek ima slobodu kada pravi izbor, onog trenutka kada napravi izbor, taj izbor postaje njegova realnost i on nije više slobodan. To je ono na šta Baal ne pristaje. S druge strane imamo taj sukob sa društvom – to možemo, a i ne moramo da nazovemo kapitalizam, već jednim sistemom koji smo mi napravili iz naše potrebe da budemo sigurni. Taj sistem je popločan bankama, osiguranjima, štednjom, novcem, ambicijom, pa na kraju i zalihama toalet papira. Kao što sam rekao, taj sistem je proizvod nedostatka vere da će sa nama biti sve u redu, vere u sebe, u Boga… Nedostatak života, a zapravo preovladavanje straha nad životom. Ima jedna rečenica: “Pogledajte vrapce na grani, o svakom se Bog brine, a vama je svaka dlaka na glavi izbrojana…” To je ta naša potreba da kupimo zalihe tolet papira, to je ono protiv čega se Baal buni, a Baal je ispunio nebo sobom i onda je tražio slobodu u sebi, u svom nebu, bez Boga, a s na to obzirom da je smrtan i ograničen kao svaki čovek, to ga je odvelo ka autodestrukciji.

Promo / Nemanja Miščević

Breht prikazuje Baala kome nebo deluje neobećavajuće, a život neizdrživ… On je sam sagradio svoj sistem, a kakav je vaš pogled na to?

Iz ugla Baala sistem koji smo sami stvorili nam je zatvorio perspektive ka nebu i nebo deluje neobećavajuće, ali ni on nema odgovore, on samo ne pristaje na postavljena pitanja. A ono što je u suprotnosti sa Baalom je hrišćanski pogled na život, askeza, post, podvig. Nešto što se pojavilo pre dve hiljade godina, jedna ideja o radosti i nošenju krsta. To su ideje koje su suprotstavljene tom “balovskom” viđenju sveta.

Promo / Nemanja Miščević

Šta je za vas radost i sreća?

Pitanje je šta je sreća. Nekog može da učine srećnim stvari koje ga uništavaju, neko može da teži sreći koja ne postoji, koja je iluzija, radost je za mene nešto drugo. Radost je čoveku data kao jedna druga vrsta osećanja, kao jedna vrsta dara. Zato je potraga i glad za smislom, srećom i ljubavlju ponekad pobrkana u čoveku. Čovek misli da mu je nešto potrebno za čim žudi i stalno mu se nalazi pred očima. Mediji mu serviraju neki život koji misli da treba da dosegne, kao šargarepa stalno mu viri ispred očiju, za njom ide i čak kad je dosegne, on ne primećuje, jer uvek ima druga šargarepa koja je tu. Ta šargarepa ga vodi na kraju do crne rupe gde na kraju svi završimo i on, ako ne podigne jednom pogled gore ka nebu, neće prestati da juri tu šargarepu. Ceo život je kompromis, jer koliko god se čovek trudio da zaboravi na tu činjenicu mi svi završavamo na jednom mestu. E ono što dolazi posle to definiše život. Čovek se nalazi u situaciji da ne zna šta je nakon poslednje tačke, da ne vidi, možda oseća duhovnim očima, ali ne vidi. Mi se histerično trudimo da zaboravimo, da zatrpamo tu crnu rupu koja nas vuče ka kraju i ka kojoj gravitiramo na različite načine. Time se Breht bavi. Biti beskompromisan znači gordost, da misliš da si iznad samog čoveka.

Foto:24sedam/Katarina Mihajlović

Reditelj Diego De Brea kazao je da je u procesu rada želeo da dovede glumca do ruba, kako bi dosegao istinsku emociju. Dokle ste vi spremni da idete?

Sreća pa je pozorište jedna bezbedna zona u kojoj čovek može da se baci sa litice i da ne padne, zato je pozorište jedna mala oaza normalnosti, jer se tamo nalazi jedna doza ludila koja vam je neophodna da biste bili normalni i da bi čovek ostao zdrav.

Pročitajte još

Pratite sve vesti iz Srbije i sveta na našem Telegram kanalu.

Instalirajte našu iOS ili android aplikaciju – 24sedam Vest koja vredi

Najčitanije Vesti

Ostale vesti iz rubrike