Špijunka i alkoholičar: Dvostruki životi Margo Fontejn i Aleksandra Godunova

18.05.2021

18:45 >> 19:23

0

Autor: Dejan Ćirić

Oboje su bili ikone svetske baletske scene

Špijunka i alkoholičar: Dvostruki životi Margo Fontejn i Aleksandra Godunova
Copyright Profimedia

Margo Fontejn i Aleksandar Godunov su bili najpoznatiji svetski baletski igrači, svako u svom vremenu, koji su ostavili dubok trag u istoriji ove umetnosti. Na današnji dan, 18. maja, ona je rođena, a on umro. Njihove uzbudljive životne priče se i dalje pamte, a tragične sudbine su obeležile odlazak sa životne i baletske scene.

Aleksandar Godunov

Aleksandar Godunov, jedan od najvećih svetskih baletskih umetnika, rođen je 28. novembra 1949. godine, u SSSR-u. U devetoj godini se upisao na časove baleta u Državnoj baletskoj školi. Jednom je o tome rekao: „Zapravo me je majka tamo upisala, kako bi sprečila da postanem huligan. Čini se da je uspela.“ Jedan od najboljih prijatelja iz tog vremena bio mu je baletski igrač, koreograf i glumac Mihail Barišnjikov, koji će kasnije dosta uticati na Aleksandrov život. Godunov je bio počasni umetnik Rusije, jedna od najsjajnijih figura u istoriji ruske i strane baletske umetnosti, izuzetno talentovan plesač i veoma nesrećan čovek.

Sa sedamnaest godina se pridružio baletu za mlade Igora Moisejeva, a u čuvenoj školi Boljšoj teatra nastavio je svoje obrazovanje. 1966. je završio akademiju pri teatru, a tri godine kasnije postaje najmlađi solista u istoriji ansambla. Maja Pliseckaja, jedna od najpoznatijih balerina Boljšoja, bira ga za svog partnera. Ostvario je maestralne uloge u baletima „Ana Karenjina“, „Labudovo jezero“, „Žizela“, „Don Kihot“, „Ivan Grozni“, „Romeo i Julija“, „Bajadera“ i brojnim drugim klasičnim ostvarenjima. Osvojio je zlatnu medalju na moskovskom baletskom takmičenju, 1973.

Profimedia

Onda je došla, za njegov život presudna, 1979. godina. Prilikom gostovanja u Njujorku, 23. jula, zatražio je azil od Sjedinjenih Američkih Država. Kada je to KGB otkrio, stavio je njegovu suprugu Ljudmilu Vlasovu, takođe balerinu, u avion za Moskvu. U aferu su se umešali Leonid Brežnjev i američki predsednik Džimi Karter i let je otkazan. Tri dana su američke vlasti pregovarale sa Rusima oko navodne otmice Vlasove, da bi se ona potom izjasnila da je dobrovoljno pošla s agentima KGB-a. Na kraju, Ljudmila je ipak odletela za Rusiju, a Godunov je neprestano davao sve od sebe da se ona vrati u Ameriku. Ipak, to se nije dogodilo. Zbog toga su poznati kao „Romeo i Julija hladnog rata“. Na osnovu tog događaja snimljen je film „Let 222“, u kome su baletski igrači zamenjeni sportistima.

Pročitajte još

Aleksandar i Ljudmila su se razveli 1982. godine, a on je nakon toga bio u dužoj vezi sa čuvenom glumicom Žaklin Biset. Preselio se u Holivud i dobio prvu ulogu u legendarnom filmu „Umri muški“, nakon koje nije mogao da se oslobodi imidža negativca, pa je takve karaktere tumačio u još četiri filma. Ipak, stekao je svetsku slavu. Nije poznato s kim je proveo poslednjih šest godina života, iako su postojala brojna nagađanja o tome.

Profimedia

Kratko je plesao u ansamblu Američkog baletskog teatra, a nakon toga se sasvim posvetio glumi. Jedan od razloga njegovog prestanka profesionalnog bavljenja baletom leži u sukobu sa Mihailom Barišnjikovim, koji je tada bio upravnik tog teatra, i koji je odlučio da prekine saradnju sa Godunovim. On je nakon toga osnovao sopstvenu trupu i plesao u njoj, ali njegovi prijatelji su kasnije govorili da je zapravo odustao od baleta u onom trenutku kad je Barišnjikov odlučio da za njega više nema mesta u trupi.

Godunov je bio alkoholičar. Preminuo je 18. maja 1995. godine, u 46. godini života. Pronađen je mrtav u svom domu, u Holivudu. U izveštaju piše da je preminuo od hepatitisa C, usled komplikacija nastalih zbog problema s alkoholom. Ipak, njegova smrt je i dalje misterija jer pregled nije otkrio prisutnost opojnih supstanci ili alkohola u krvi. Pepeo mu je prosut u Tihi okean, a na njegovom spomeniku piše: „Njegova budućnost je ostala u prošlosti“.

Margo Fontejn

Dama Margaret Evelin de Arijas rođena je na današnji dan 1919. godine u Engleskoj, kao Margaret Pegi Hukam, a najpoznatija je po umetničkom imenu Margo Fontejn. Bila je engleska primabalerina asoluta i jedna od najcenjenijih baletskih umetnica svoga doba (sredina 20. veka), u svetu. Otac joj je bio Englez, baba po majci Irkinja, a deda Brazilac. Na samom početku karijere odlučila je da se publici predstavi kao Margo (promenom svog imena), Fontejn (transformacijom prezimena majčinog oca). Po povratku porodice u Englesku, majka nju i brata upisuje na časove baleta, kako bi popravili držanje.

U Rojal balet biva primljena kada joj je bilo 16 godina, odmah po završetku obrazovanja, koje je bilo najkvalitetnije moguće – predavale su joj Olga Preobraženskaja i Matilda Kšesinskaja. Njena karijera trajala je veoma dugo – poslednji put poklonila se publici u svojim ranim 70-im.

Već u prvim godinama karijere osvojila je uloge Žizele, Odete/Odilije, i možda najvažniju u karijeri – ulogu princeze Aurore u „Uspavanoj lepotici“. Ovom ulogom će, nakon završetka Drugog svetskog rata, otvoriti prvu posleratnu sezonu i prvu sezonu Rojal baleta u Kovent Gardenu. U narednim decenijama odigrala je mnoge uloge i gostovala na gotovo svim svetskim pozornicama. Beogradska publika videla je Margo Fontejn tokom ranih pedesetih godina, u ulozi Odete/Odilije u predstavi „Labudovo jezero“, u koreografskoj postavci Nine Kirsanove.

U 35. godini života engleska kruna je odlikuje titulom Dame. Nosila je nadimak „kristalna ruža engleskog baleta“.

Bila je udata za panamskog diplomatu Roberta Tita Ariasa, koji je bio povređen u atentatu 60-ih godina i nakon toga do kraja života bio nepokretan.

Fontejn je 1959. godine zajedno sa Fidelom Kastrom kovala zaveru za svrgavanje vlade u Panami, izveštavao je Bi-Bi-Si, pozivajući se na vladina dokumenta koja je objavio britanski Nacionalni arhiv. Vodeća britanska balerina je uhapšena 20. aprila 1959. godine i provela je noć u zatvoru u Panami, što je izazvalo veliku medijsku prašinu. Samouverena, ljupka i ljubazna, Margo je odavala utisak princeze koja je pukim slučajem upala u lokalnu političku aferu. Objavljeni dokumenti, međutim, svedoče da je bila tesno povezana sa pokušajem državnog udara. Njen suprug Roberto Arias bio je sin bivšeg panamskog predsednika i vodeća opoziciona figura u Panami, a britanskoj ambasadi je bilo poznato da već „duže vreme priprema zaveru protiv panamske vlade”.

Profimedia

Slavna balerina je svoju avanturu ispričala tadašnjem britanskom ministru inostranih poslova Džonu Profjumu, navodeći detalje zavere koja je, kako je ispričala, u poslednjem trenutku propala. Ona je rekla da je upoznala Kastra, koji je tada tek došao na vlast na Kubi, i da je učestvovala u akcijama organizovanja i naoružavanja grupe pobunjenika koji su trebali da upadnu s mora u Panamu. Britanski zvaničnici su u početku planirali da ove informacije proslede Amerikancima, ali su kasnije odustali, smatrajući da je najbolje da „ništa ne čine” i da će „uzbuđenje splasnuti samo od sebe”.

Bila je ikona svetskog baleta čije ime će ostati zauvek upamćeno i žena koja je umnogome odredila sudbinu Rudolfa Nurejeva – legendarnog ruskog igrača. Ranije je vladalo mišljenje da su Rudolfu bili strani ljubav i nežnost. Ipak, čitajući uspomene Margo Fontejn shvata se da je on hteo da ga publika vidi kao drskog, eksplozivnog i skandaloznog, a pokazao je da ima zlatno srce i ogromnu empatiju prema ženi koja mu je mnogo pomogla u početku karijere i postala njegova omiljena scenska partnerka.

Pročitajte još

Margo je, ležeći smrtno bolesna, pisala o Rudolfu, koji je anonimno plaćao njene ogromne bolničke i račune za lekove. Nije mogla sama da se izdržava jer je sve što je imala davala porodici svog pokojnog muža Ariasa koji je nije cenio, dok je ona njega volela bezgranično. Čak je posle njegove smrti pomagala njegovoj deci, od kojih je dobijala podjedanku nezahvalnost.

Bila je jedina žena u životu Nurejeva, koji je, uprkos svemu, osvojio njeno srce. Margo je imala 42 godine kada je upoznala dve decenije mlađeg Rudolfa. Ona je već imala svetsku slavu i htela je da svoju blistavu karijeru privede kraju, ali je mladić vatrenog pogleda produžio njenu umetničku mladost za još 10 godina. Njen ples je zablistao novim sjajem. Nijedno od njih dvoje nije moglo da zamisli svoj život bez baleta.

Profimedia

Jedna Rudolfova prijateljica ga je, videvši ih zajedno, upitala: “Da li je to tvoja majka?”, na šta je on odgovorio: “Ne, to je moja voljena žena”. Govorio je da su oni u vezi, ali je Margo znala da on ima Erika Bruna, danskog plesača, kao druga i životnog partnera. Brun je razumeo koliko je Margo važna za Rudolfa.

Šta je tačno bilo između njih dvoje nikada se neće saznati. Publika ih je obožavala. Šta god da su plesali, uvek su dobijali stojeće ovacije. Na sceni su bili savršeni par, i zajedno su se pojavili u preko 700 nastupa. Kada su prvi put plesali zajedno, na bis su ih zvali rekordnih 23 puta!

Margo je završila sa plesom kada je napunila 60 godina. Živela je u Panami, na farmi, sa suprugom koji je tada bio invalid i gajila ovce i krave. Godine 1989. njen muž umire, a njoj otkrivaju rak. Borila se za svoj život do kraja. Prodala je sve svoje dragocenosti da bi mogla manje-više dostojanstveno da dočeka smrt. Sa njom su ostale ostarele sluškinje i pet pasa, koji su se pokazali bolji i verniji prijatelji od dece pokojnog supruga, kojima ona u tom stanju nije bila više potrebna. Nurejev ju je posećivao u bolnici.

Preminula je 21. februara 1991. godine. Rudolf je tada rekao: “Trebalo je da se oženim njome”. Dve godine kasnije joj se pridružio, a legenda o magiji njihovog plesa, njihovoj ljubavi i prijateljstvu će ostati zauvek.

U svom testamentu Margo je napisala da ne želi da je sahrane na Vestminsterskom groblju, već u Panami, kod nogu muža. Njen spomenik je najmanji na tom groblju.

Pratite sve vesti iz Srbije i sveta na našem Telegram kanalu.

Instalirajte našu iOS ili android aplikaciju – 24sedam Vest koja vredi

Najčitanije Vesti

Ostale vesti iz rubrike