Poslednja kolumna Vedrane Rudan: Potresna ispovest i vapaj za pomoć
Do kraja je zadržala konkretan i beskompromisan stil po kojem je bila prepoznatljiva
Vedrana Rudan je u svojoj je poslednjoj kolumni, objavljenoj svega nekoliko nedelja pre smrti, pisala o medicinskim sestrama koje su se o njoj i drugim pacijentima brinule na riječkoj onkologiji.
Rudan je otvoreno pisala o svojoj bolesti, a i u poslednjem tekstu zadržala je konkretan i beskompromisan stil po kojem je bila prepoznatljiva.
ATAImages/Antonio Ahel
"Devojka u zagrljaju metastaza"
Poslednja kolumna na njenom blogu "Devojka u zagrljaju metastaza" objavljena je 26. jula pod naslovom "Medicinske sestre odahnuće kad izdahnu".
U središtu teksta bile su medicinske sestre na riječkoj onkologiji i uslovi u kojima svakodnevno rade sa teško bolesnim pacijentima. Rudan je istovremeno vrlo otvoreno pisala o vlastitom stanju i tome koliko je zbog bolesti postala zavisna od pomoći drugih.
Opisala je kako se kod kuće o njoj brine porodica - priprema joj hranu i čaj, pere je u krevetu i pomaže joj u svakodnevnim potrebama. Priznala je da joj je zbog toga ponekad neprijatno.
"Glumim kako dremuckam. Sram me je. Na koje sam grane pala. Kad im to kažem čujem samo jednu rečenicu - ti si naša", napisala je.
ATAImages/Antonio Ahel
Hrvatski državni zločin
Posebno se osvrnula na medicinske sestre koje su o njoj brinule u bolnici. Prisetila se trenutaka kada bi usred noći proveravale kako je, rano ujutro merile pritisak i temperaturu i obavljale sve ono što teško bolesni pacijenti više ne mogu sami.
"Nisam bogata, da jesam dala bih im sve što imam", napisala je, prisećajući se njihovog odgovora: "To je naš poziv."
Upravo su uslovi u kojima rade bili glavna tema njene poslednje kolumne. Rudan je pisala o dugim smenama, prekovremenom radu i platama medicinskih sestara, pitajući se koliko dugo takav sistem može da funkcioniše.
"Mogu li smene od 0-24 da budu nečiji poziv ili je to ipak hrvatski državni zločin?" upitala je.
Tanjug/Vladimir Šporčić
Priča o doktorki Ivani
Rudan je izdvojila i priču o doktorki Ivani, koja je, kako je napisala, teško podnosila uslove u kojima rade njene koleginice. Zato je organizovala jednodnevni izlet brodom za kolege koje su mogle da dođu.
"Plesalo se, pevalo, smejalo. Između Cresa i Krka Jadranom je plovio brod veselja", opisala je Rudan.
Tu priču je iskoristila kako bi ponovo upozorila na položaj zdravstvenih radnika. Smatrala je da pojedinačni gestovi ne mogu da reše problem iscrpljujućih smena i uslova rada u bolnicama.
ATAImages/Antonio Ahel
Pred kraj kolumne Rudan se direktno obratila građanima. Pisala je da se problem ne tiče samo medicinskih sestara i lekara nego i svih sadašnjih i budućih pacijenata koji zavise od njihovog rada.
"Kako ne shvatate, slepci! Budući bolesnici! Izađite na ulice i svim snagama se borite protiv Države koja je rak za Hrvatsku", poručila je.
"Izgledam као kostur prekriven kožom": Potresna kolumna Vedrane Rudan
Printscreen HRT / "Nedjeljom u 2"
Bonus video:
Instalirajte našu iOS ili android aplikaciju – 24sedam Vest koja vredi
Komentari