Tužna ljubavna priča koja je inspirisala ruske pesnike i slikare: „Nikada te neću zaboraviti“ - „Nikada te neću videti“
Sjajne svetlucave oči done Konsepsion ostavile su na Nikolaja dubok utisak i doprle do najdubljih kutaka njegove duše
Nakon brutalne zime tokom koje on i njegovi ljudi umalo nisu umrli od gladi trgujući krznom širom Aljaske, Nikolaj Petrovič Rezanov, ruski državnik, ambasador u Japanu i talentovani poliglota, otplovio je 1806. u Novu Španiju, u provinciju Alta Kalifornija.
Spustivši sidro svog broda “Juno” u blizini današnjeg San Franciska u aprilu te godine, Nikolaj se nadao postizanju trgovinskog sporazuma koji bi redovno obezbeđivao ruske kolonije i tako doneo deo bogatstva kojim je raspolagala Kalifornija.
Iako je njegova delegacija bila lepo dočekana i ugošćena, Nikolaj je obavešten da španski zakon strogo zabranjuje njenim kolonijama da trguju sa stranim silama.
Ipak, kako će se ispostaviti, njegov boravak na jugu ipak neće biti uzaludan…
Wikipedia
Ljubav na prvi pogled
Georg Hajnrih fon Langsdorf, lekar na brodu “Juno”, pisao je nadahnuto o Mariji Konsepsion Arguelo, petnaestogodišnjoj ćerki komandanta don Hozea Darija Arguela:
„Bila je poznata po svojoj živahnosti i vedrini, ljubavi, blistavim očima i izuzetno lepim zubima. Imala je izražene i prijatne crte lica, figuru i hiljadu drugih čari.”
I tako, baš kada je ugledni ruski plemić zapeo za oko Končiti, kako su svi zvali Mariju, i Nikolaj je postao opsednut španskom lepoticom. Bila je to ljubav na prvi pogled.
„Sjajne svetlucave oči done Konsepsion ostavile su na Nikolaja dubok utisak i doprle do najdubljih kutaka njegove duše“, pisao je Fon Langsdorf.
Wikipedia
Skeptici će reći da su Nikolajevo srce više pokretali politički nego romantični motivi. Na kraju krajeva, jačanje veza sa moćnom Novom Španijom bila je njegova prvobitna misija. Ipak, nije teško zamisliti par koji se zaljubljuje pod toplim prolećnim suncem, dok im vetar mrsi kose, a talasi zavodljivo miluju stopala.
Nakon samo šest nedelja od upoznavanja, Nikolaj i Končita su već planirali da provedu život zajedno u Rusiji.
Kobno putovanje
Iako su njeni roditelji u početku bili zabrinuti zbog razlike u veri, Nikolaj je na kraju dobio odobrenje Arguelovih da se oženi Končitom. Poslednja prepreka bilo je dobijanje kraljevske saglasnosti i odobrenja crkve u Sankt Peterburgu za mešoviti brak, odnosno pravoslavno/rimokatoličko venčanje.
Krajem maja, sa mnogo hrane u lageru “Juna” i Končitinim medaljonom u ruci, Nikolaj je krenuo ka Rusiji. Nakon zaustavljanja na poluostrvu Kamčatka, započeo je svoje kopneno putovanje kroz beskrajnu sibirsku divljinu, do Sankt Peterburga udaljenog skoro šest i po hiljada kilometara.
Wikipedia
Nikolaj je usput tri puta dobijao upalu pluća. Svaki put, u želji da stigne do svog odredišta što pre, odbijao je da leži i put nastavljao pre nego što bi se potpuno oporavio. Na kraju su ga sustigle bolest i teškoće zimskog putovanja na temperaturi duboko ispod nule.
Nikolaj je 1. marta 1807. pao sa konja, grozničav i iscrpljen, i umro kod Krasnojarska usred Sibira. Od cilja i dobijanja dozvole da se oženi svojom voljenom Končitom delilo ga je oko hiljadu i po kilometara.
Nikada te neću zaboraviti - Nikada te neću videti
U San Francisku, Končita je čekala povratak svog ljubljenog. Bez ijedne vesti o njegovoj sudbini prošlo je mnogo dugih meseci, a neki izvori kažu čak i godina. A onda, jednog dana, oficir koji je bio pod Rezanovljevom komandom joj je konačno preneo vest: “On je mrtav... njegove poslednje reči su bile o tebi.”
Oficir je Končiti vratio medaljon koji je dala Nikolaju, pre nego što je otišao jednog davnog prolećnog dana na put sa kog se neće vratiti.
Končita je ostatak svog života posvetila služenju drugima - brizi o roditeljima, ali i obavljanju dobrih dela širom provincije Nove Španije. Uprkos nagovorima porodice da se uda, odbijala je sve udvarače. Kasnije se pridružila jednom dominikanskom sestrinstvu u Kaliforniji, gde je živela sve do svoje smrti 1857. godine.
Ljubavna priča Nikolaja i Končite inspirisala je baladu poznatog pisca Breta Harta, popularnu rok operu iz sovjetskog doba “Juno i Avos” (to su bila imena Nikolajevih brodova) i bezbroj slikara, pesnika i zaljubljenih duša.
U Krasnojarsku, gde je Rezanov sahranjen, i danas stoji jednostavan spomenik ovom ruskom državniku i njegovoj tragičnoj ljubavi. Na jednoj strani belog krsta piše: “Nikolaj Petrovič Rezanov 1764 - 1807. Nikada te neću zaboraviti", a na drugoj: “Marija Konsepsion de Arguelo 1791 - 1857. Nikada te neću videti”.
Instalirajte našu iOS ili android aplikaciju – 24sedam Vest koja vredi
Komentari