
Magnum je bio prazan: Nekada strah i trepet, ali metak ga je sustigao u begu
"Tetejac" presudio Mihajlu Divcu u 28. godini

Da nije imao revolver "magnum" i malo burence iz kog je ispalio sve metke možda bi još bio živ, ali je napadač imao pištolj "tetejac" (Zastavin M57) sa devet metaka.
Mihajlo Divac - vojnik, padobranac, bokser, ratnik, navijač Partizana, ali i strah i trepet beogradskog podzemlja. Bio je lider "novobeogradskog klana", poznat po neustrašivosti - napadao je čak i kad mu je pištolj bio uperen u lice. Preživeo je ratišta i mafijaške obračune, ali je likvidiran 12. februara 1995. godine - zbog mrkog pogleda.
Metak u leđa
Divac je poginuo ispred novobeogradskog hotela "Putnik" (danas "Tulip In"), tokom bokserskog turnira "Beogradski pobednik". Nakon rasprave s Radovanom Radusinovićem, sukob je eskalirao. Pucao je prvi, ali je Radusinović uzvratio - metak u leđa bio je smrtonosan.
Odrastao u Novom Beogradu, ali pripadao "ekipi sa Zvezdare", Divac je od malih nogu trenirao boks, a bio je nerazdvojan sa Zoran Manojlovićem Kizom, danas velikim sportskim radnikom u Bokserskom savezu Srbije. Njegova hrabrost proslavila ga je i na ratištima Vukovara i Osmača, gde je služio u elitnoj 63. padobranskoj brigadi i vojnoj policiji. Po povratku u Beograd, uplovio je u kriminal, brzo stekavši moć i reputaciju čoveka bez straha i milosti.
Beograd i danas prepričava njegovo ranjavanje u bašti kafića "Trozubac", kada ga je Luka Bojović, tada mladić iz suparničkog klana, upucao iz neposredne blizine. Iako pogođen u stomak, Divac je nastavio da ide ka njemu, preteći mu. Drugi metak ga je ranio, ali nije ga zaustavio - preživeo je.
Šta, da stanem?
- Reagovao sam čim me je pogledao provokativno. Ustao sam i krenuo ka njemu. Rekao sam mu: "Mali, nabiću ti tu utoku u dupe". Šta sam trebao? Da stanem? Ovaj me upucao, a ja da se povučem? - govorio u kultnom filmu "Vidimo se u čitulji".
24sedam/Katarina Mihajlović
Iako teško ranjen, Divac nije pokazao strah. Njegova rečenica postala je simbol njegovog mentaliteta - u svetu u kojem je slabost značila kraj, on se borio do poslednjeg daha.
U podzemlju je važio za kralja reketiranja, čoveka s kojim se nije pregovaralo. Dile, kako su ga zvali, upadao bi u lokale i mirnim tonom tražio novac - odbijanje nije bila opcija. Kratkog fitilja i sklon fizičkim obračunima, često je izazivao zatvorske čuvare i provodio vreme u samici.
Nema povlačenja
Prema komšiluku je, međutim, bio izuzetno predusretljiv. Kada su mu napadači ubacili bombu u stan, šutnuo ju je u hodnik da bi izbegao smrt, a zatim o svom trošku renovirao oštećenu zgradu.
Za razliku od mnogih iz kriminalnog miljea, nije voleo medijsku pažnju.
- Neću da budem novinska zvezda koja daje zastrašujuće izjave - govorio je.
Bio je svestan sudbine koja prati ljude iz podzemlja.
- Nema povlačenja. Jednom kada uđeš u ovaj život, živiš ga do kraja.
Tako je i bilo. Meci su prekinuli njegov život u 28. godini.
Bonus video
Instalirajte našu iOS ili android aplikaciju – 24sedam Vest koja vredi
Komentari