Iznedrila ih je tribina, pa su ogrezli u kriminalu: Poznati kao vođe navijača, još jači na ulici - od Arkana do klanice u Ritopeku!

16.02.2022

19:45

1

Poznati u sportskim i kriminalnim krugovima su Željko Ražnatović, Bata Trlaja, Mihajlo Divac, Sale Mutavi, Veljko Belivuk

Iznedrila ih je tribina, pa su ogrezli u kriminalu: Poznati kao vođe navijača, još jači na ulici - od Arkana do klanice u Ritopeku!
delije grobari kriminal - Copyright MN press Printscreen Youtube Vidimo se u čitulji/Rudar 7

Bili su obični momci iz kraja koji su sa društvom išli na utakmice, ljubav prema klubu pretvorila ih je u vođe navijača neke od frakcija omiljenog kluba, život bi dali za boje voljenog tima, a onda su sve češće postajali glavni junaci medijskih crnih hronika. Tuče, droga, oružje. Tribina ih je iznedrila, a ulica obeležila. Mnogi od njih glavom su platili danak kriminalu.

Među onima koji su poznati i u sportskim i u kriminalnim krugovima su i Željko Ražnatović Arkan, Radoslav Trlajić, poznatiji kao Bata Trlaja, Mihajlo Divac, Aleksandar Stankovič, zvani Sale Mutavi, Velibor Dunjić, braća Vavić, Veljko Belivuk i mnogi drugi.

Željko Ražnatović Arkan

Željko Ražnatović Arkan, koji je poznat kao beogradski kriminalac svetskog glasa, osnivač Srpske dobrovoljačke garde i Stranke srpskog jedinstva, predsednik FK Obilić i suprug pevačice Svetlane Cece Ražnatović, bio je i vatreni navijač Crvene zvezde. Bio je i vođa navijača ovog kluba.

Arkan je komandovao "delijama" krajem osamdesetih i početkom devedesetih godina prošlog veka. Bio je na čelu Zvezdine navijačke kolone i na "Maksimiru" 13. maja 1990. godine kada su izbili neredi, za koje mnogi smatraju da su najavili kasniji bratoubilački rat na prostoru nekadašnje SFR Jugoslavije. Ražnatović je pratio crveno-bele i u pohodu na evropsku titulu 1991. godine.

Legende devedesetih/Instagram
 

Svoju dugu i uspešnu kriminalnu karijeru počeo je kada je sa dvadeset godina ilegalno emigrirao na zapad. Uzeo je nadimak Arkan po strip junaku. Kao oružani pljačkaš osuđivan je ili optuživan u Belgiji, Holandiji, Švedskoj, Nemačkoj, Austriji, Švajcarskoj i Italiji. Za samo četiri meseca izveo je 18 pljački u Švedskoj i digao oko 87.000 kruna, impozantnu sumu u to doba. Zatvoren je u Belgiji 1974, odakle je pobegao 1977. Ponovo je uhapšen u Holandiji 1979, i ponovo pobegao 1981. Bio je ranjen u sudaru sa policijom. Prošao je kroz desetine evropskih zatvora, uključujući i onaj u Ševeningenu. Ražnatović je bio i na Interpolovoj listi 10 najtraženijih kriminalaca.

Žejlko Ražnatović Arkan/MN Press
 

Radio je za Državnu bezbednost i policiju kao ubica, a verovatno je po zadatku i otišao na zapad. Posao su mu bili atentati nad teroristima, političkim emigrantima i protivnicima vladajućeg političkog režima. Tečno je govorio engleski, francuski i italijanski, a poznavao je nemački, švedski i holandski jezik.

Vratio se u Jugoslaviju 1981. godine i do osnivanja SDG bio je vođa "delija". Sa svojim "tigrovima" koje je osnovao iz navijačkih krugova, bio je na ratištu. 

Ubijen je sa Milenkom Mandićem i Draganom Garićem 15. januara 2000. godine u beogradskom hotelu "Interkontinental", dok je sa prijateljima popunjavao tiket za sportsku kladionicu.

Bata Trlaja i Mihajlo Divac

Radoslav Trlajić, poznatiji kao Bata Trlaja, bio je jedan od najistaknutijih članova takozvane kaznene ekspedicije "grobara" koja je obeležila osamdesete godine. On i njegov prijatelj Mihajlo Divac bili su strah i trepet za sve navijačke grupe i to ne samo u Jugoslaviji, već su bili poznati i širom Evrope.

Bata je tada počeo da gradi ime, trenirao je boks i bio jedan od jačih momaka u Beogradu, ali i vlasnik Fudbalskog kluba Bežanija. Samo je jednom hapšen u životu i nije dozvoljavao da ga nazivaju kriminalcem uprkos tome što je slovio za čelnika novobeogradskog ganga.

Facebook/Legende devedesetih
 

Trlajić će zauvek ostati upamćen po čuvenoj rečenici "Mala bara puna krokodila" iz kultnog filma "Vidimo se u čitulji", ali i po tome što je bio prvi navijač koji je počeo da bilduje.

Držao je noćne klubove i zalagao se za biznis bez prolivanja nepotrebne krvi. Likvidiran je 25. februara 2000. godine rafalima iz "kalašnjikova", nedaleko od ulaza u zgradu u kojoj je stanovao u novobeogradskoj Ulici dr Ivana Ribara.

On i bokser Mihajlo Divac bili su nerazdvojni prijatelji. Mihajlo je važio za jednog od nezaustavljivih momaka, a napadao je čak i kad je u njega bio uperen pištolj. Ubio ga je hitac u leđa 12. februara 1995. godine.

Divac je trenirao boks i pripadao ekipi sa Zvezdare, iako je stanovao u Novom Beogradu. Ubijen je u obračunu u novobeogradskom hotelu "Putnik". Tu su bili smešteni učesnici bokserskog turnira "Beogradski pobednik" i on je oko ujutru otišao u hotel da od takmičara Slaviše Popovića uzme fotografiju sa posvetom. Napuštajući hotel, zasmetalo mu je kako ga je pogledao crnogorski bokser Radovan Radusinović.

Facebook/Legende devedesetih
 

Posle nekoliko razmenjenih reči, izbio je vatreni obračun. Divac je bio brži i u Radusinovića i njegovog prijatelja ispalio šest hitaca. Zatim je istrčao napolje, dobacivši svojim prijateljima da beže, jer je “izranjavao ljude”. Tada je primio metak u leđa.

Ostaće upamćen kao momak kratkog fitilja, koji je bio na ratištima od 1991. do 1993. godine u Vukovaru. Po povratku sa ratišta učvrstio je veze i preuzeo kontrolu nad podzemljem Novog Beograda.

Ubijen je pet godina pre Bate Trlaje, a o njihovom prijateljstvu svedočili su momci iz beogradskog kriminalnog miljea, ali i oni sa južne tribine stadiona Partizana.

Sale Mutavi

Aleksandar Stanković, poznatiji kao Sale Mutavi, bio je vođa Partizanove navijačke grupe "Janjičari". Jedan je od "najpopularnijih" beogradskih navijača poslednjih desetak godina. Sa zavidnim stažom u huliganskim vodama, momak sa Vračara je pre desetak godina svoj staž sa severne tribine Zvezdinog stadiona zamenio pozicijom u vrhu Partizanovog juga.

Tada je bio jedan od mnogih novijih ljudi koji su preuzeli vođstvo južnom tribinom u periodu njene najveće krize i to posle masovnog hapšenja "grobara" zbog smrti Brisa Tatona, kao i u vreme masovnih međusobnih obračuna na jugu i ubistva Ivana Perovića.

Sale Mutavi, poznat policiji i sudovima zbog poslova sa drogom, poznat na ulici, postao je alfa i omega Partizanovog juga. Stekao je status "najmoćnijeg" navijača u Beogradu. Njegovo ime izgovaralo se sa strahopoštovanjem u Humskoj. Bio je saslušavan posle napada nekolicine navijača Partizana na obezbeđenje direktora kluba Miloša Vazure.

Printscreen/Youtube
 

Stanković je bio jedan od onih zbog kojih je nastala zastava "Janjičari" koja je jedno vreme krasila tribinu Partizanovih navijača, posebno na "večitim derbijima".

Vođa navijača "Janjičara" ubijen je 13. oktobra 2016. godine dok je ulazio u svoj automobil u blizini Centralnog zatvora, kod stadiona Obilića, a njegove ubice nikad nisu nađene.

Dvojica nepoznatih napadača, u momentu kad je u svom "audiju" usporio na semaforu, iskočila su ispred njega i ispalila oko 60 metaka iz "kalašnjikova", a potom pobegla sa mesta zločina. On je, po svemu sudeći, pretpostavljao da bi mogao da bude meta napada, jer je, navodno, na sebi imao pancir. Međutim, pancir ga nije sačuvao, jer su mu ubice pucale u glavu.

Posle zločina mediji su spekulisali o tome da je kriminalna grupa iz Crne Gore za njegovu likvidaciju platila 300.000 evra, ali ne u novcu, već u kokainu.

Stankovićev ubica nikada nije nađen, ali se u kriminalnim krugovima veruje da je za likvidaciju bio zadužen Saša Vidović, član "škaljarskog klana". Priča da je Vidović umešan u Stankovićevo ubistvo stigla je i do Belivuka, koji je odlučio da se osveti za ubistvo bliskog prijatelja. Vidović se, prema zvaničnoj verziji, obesio o kvaku 12. oktobra 2020. u zatvorskoj ćeliji, ali se pretpostavlja da su ga članovi Belivukove grupe naterali na to, budući da je nađen u klečećem položaju.

Velibor Dunjić

Vođa navijača Crvene zvezde iz grupe "Hijene" ubijen je 16. maja 2014. godine ispred splava "Džimis" na Zemunskom keju, dok je njegova drugarica Nina Šobota ranjena. Umro je u vozilu u kojem je ranjen na parkingu.

Velibor Dunjić MN Press
 

Za njegovu likvidaciju na optuženičkoj klupi našli su se Goran Knežević i Bojan Starovlah, optuženi da su direktno optuženom za ubistvo, šefu obezbeđenja Vladimiru Đuroviću, pomogli da pobegne i sakrije se, kao i vlasnik splava Miloš Milosavljević i Vuk Musić, jer su uklonili opremu za video-nadzor. Protiv Dunjića, koji je poznat po dilovanju droge i nasilju, podneto je 40 krivičnih prijava. U trenutku ubistva protiv njega se vodilo pet sudskih postupaka, a iz zatvora je pušten posle opšte amnestije.

Dunjić je bio jedan od aktera pucnjave od 25. januara 2014. godine u Rimskoj ulici, kada je ranjen Zoran Lj, radnik Bezbednosno-informativne agencije. Dok je Dunjić vozio automobil "BMW", navodno je pucao na crni "audi". Jedan od metaka pogodio je automobil "fiat punto", koji je prolazio u blizini i u kom se nalazio agent BIA sa suprugom.

mnpress
 

U decembru 2013. godine Dunjić je osuđen na dve godine zatvora zbog napada na Čedomira Jovanovića, predsednika Liberalno demokratske partije u Segedinu. Neko vreme bio je u zatvoru zbog ranjavanja Andrije Čogurića na splavu "Kalipso", ali je posle proglašenja opšte amnestije u Srbiji pušten na slobodu.

Braća Vavić

Nikola, Đura i Aleksandar Vavić, poslednjih godina, česta su tema medija zbog pozamašnih kriminalnih dosijea u kojima dominiraju trgovina narkoticima i oružjem i razbojništva. Ono što ih posebno plasira u medije jeste to što se njihova imena dovode u vezu sa beogradskim navijačkim grupama.

Nikola, Đura i Aleksandar Vavić, poslednjih godina, česta su tema medija zbog pozamašnih kriminalnih dosijea u kojima dominiraju trgovina narkoticima i oružjem i razbojništva. Ono što ih posebno plasira u medije jeste to što se njihova imena dovode u vezu sa beogradskim navijačkim grupama.

Najstariji Aleksandar često se spominje kao vođa grupe navijača Partizana "Alkatraz", iako je pre toga predvodio suparničku grupu "Belgrejd bojs", koja podržava Crvenu zvezdu. Kako je duboko zagazio u kriminal, više puta se našao u raznim okršajima. Tako je u "sačekuši" u blizini Pete beogradske gimnazije na Tašmajdanu u februaru 2012. godine ranjen u karlicu. On je 2013. godine bio osuđen na 12 meseci zatvora zbog ranjavanja Stefana Gajića na Karaburmi.

Nikola Vavić (desno) i Aleksandar Vavić Foto: Facebook
 

Nikola je bio ranjen u noge ispred poznatog kluba na Terazijama. Prethodno je bio u pritvoru zbog ranjavanja pripadnika obezbeđenja na splavu "Blejvoč". On je 2019. godine osuđen na šest meseci kućnog pritvora uz elektronski nadzor zbog prebijanja devojke ispred jednog beogradskog splava. Prve beleške u njegovom krivičnom dosijeu datiraju iz 2008. godine, kada je hapšen zbog izazivanja opšte opasnosti. Iduće godine već je privođen zbog trgovine narkoticima i držanja oružja, zbog čega je 2010. godine osuđen na tri i po godine zatvora. Više puta je bio akter obračuna u kojima je ranjavao druge, ali i sam bio žrtva pucnjava.

Početkom oktobra 2014. godine na meti se našao i Nikolin i Aleksandrov brat Đura. Dok je sedeo u vozilu na Zvezdari, na njega je pucano iz auta u pokretu, a tom prilikom ostao je nepovređen. Osuđivan je za više krivičnih dela. Uhapšen je 2011. zbog sumnje da je otimao dilere koji su odbijali da rasturaju heroin za ekipu sa Karaburme. On se tada sumnjičio da ih je sa saučesnicima odvozio na periferiju grada i nad njima se fizički iživljavao sve dok ponovo nisu pristajali da rade za njih. Kod Đure je tada nađen pištolj.

Veljko Belivuk

Povlašćeni položaj koji su "Principi" Veljka Belivuka imali na stadionu, u odnosu na suprotstavljene navijačke grupe, ali i na "obične" ljude koji su dolazili na utakmice, bio je više nego očigledan od 2017. godine kad je na Partizanovom jugu došlo do konačnog raskola i kada je Belivuk počeo svoju neprikosnovenu "vladavinu" - prvo na tribinama, a potom i u podzemlju Beograda. On je tribinu preuzeo posle ubistva Saleta Mutavog 2016. godine.

MN Press Youtube/Printscreen 24sedam
 

Belivuk je bio strah i trepet među dečacima koje je regrutovao na razne načine, od pretnji i batina, do plaćanja za odlaske na utakmice. Njemu je primarno bilo da okupi ljude oko sebe, da pokaže da su brojni, da ih ima, da su moćni, a mnogi nisu hteli da stoje sa njima na jugu. Neki su prešli sa "Partizanovcima" na istok, neki su otišli sa simpatizerima, a oni to nisu hteli da dozvole. Bilo je jasno da većina ljudi ne želi da deli tribinu sa njima.

Nuđenje novca za odlazak na utakmicu bio je, kako kažu upućeni, najnormalnija stvar. Prvo, imali su besplatne karte i nudili pare momcima da dolaze sa njima. Dođeš na utakmicu i oni ti plate 3.000, 5.000 dinara. A bilo je i drugih načina. Presretali su navodno ljude, čekali ih ispred stanova, terali da rade za njih.

Do eskalacije demonstracije njihove moći došlo je kada su u januaru 2020. godine na ulici u centru grada, a potom i u jednom kafiću, maltretirali jednog od vodećih ljudi suparničke grupe "Partizanovci" Radeta Petrovića. Njega su tom prilikom, pod pretnjama, naterali da kaže da više "ni on ni njegovi klinci" neće dolaziti na stadion, kao i da su "Principi jedina prava priča". Posle toga snimak su objavili na njegovom Instragram profilu.

Kad su "Partizanovci" videli da je njihova moć tolika da mogu čoveka da otmu usred bela dana i da zbog toga niko ne reaguje, povukli su se.

Znalo se da oni mogu na stadionu da rade šta hoće, a da im to obezbeđuje jaka potpora u policiji. Posle svake utakmice jedna grupa se duže zadržavala u hali i na stadionu, da se ne bi sreli na ulici i da ne dođe do haosa. "Principi" su uvek izlazili prvi, znalo se, a ovi drugi su čekali sat i po, dva, tri, kako kad. Policija zatvori izlaze na drugoj tribini da oni mogu da izađu, pa se onda još čeka da odmaknu od hale ili stadiona da se ne bi sreli i tek onda puštaju druge.

ATA Images/Antonio Ahel
 

Veljini navijači imali su na neki način podršku policije, a najbolji pokazatelj za to bilo je gostovanje u Nišu. Uvek su zavađene grupe išle u razmaku od najmanje 45 minuta, da se ne sretnu na putu, da se tamo smeste kad stignu jedni, pa tek onda da dođu drugi. Tako su kad su krenuli za Niš "Partizanovci" išli prvi, ali ih je policija zaustavila pre naplatne rampe i pretresla ih. Uzeli su im sve što su imali, čak i sitan novac, a onda su ovi došli sa motkama i napali ih.

Klan Veljka Belivuka i Marka Miljkovića jedan je od najmonstruoznijih na našim prostorima, a spisak njihovih žrtva je, kako se sumnja, daleko duži od otkrivenih sedam žrtava u Beogradu i tri u Crnoj Gori.

Hapšenje Belivukove kriminalne grupe na stadionu FK Partizan 24sedam
 

Dosadašnja istraga pokazala je da je klan likvidirao suparnike na različite načine, a njihov "recept smrti" vremenom se menjao. Pojedine žrtve, pripadnici kriminalne grupe Belivuk-Miljković, likvidirali su u klasičnim mafijaškim sačekušama, na javnim mestima, po principu "metak u čelo", dok su neki umirali u najgorim mukama. Svojim žrtvama su odsecali glave, gušili kesom, rezali vrat žicom i davili vodom.

Veljka Belivuka, Marka Miljkovića i 28 pripadnika njihovog klana čeka suđenje u Posebnom odeljenju za organizovani kriminal Višeg suda u Beogradu. Oni su, da podsetimo, optuženi za otmice i ubistva pet osoba, jedno silovanje, kao i držanje i rasturanje droge, ali i čuvanje arsenala oružja. Protiv klana podnet je i zahtev za sprovođenje istrage za još dva ubistva u Srbiji, a osumnjičeni su i za tri ubistva u Crnoj Gori, gde su bili bliski sa "kavačkim klanom".

Bonus video

Pratite sve vesti iz Srbije i sveta na našem Telegram kanalu.

Instalirajte našu iOS ili android aplikaciju – 24sedam Vest koja vredi

Možda vas zanima

Najčitanije Vesti

Ostale vesti iz rubrike