Krvoproliće koje je uzdrmalo Srbiju: Zbog ovog ubistva je oslobođen Veljko Belivuk!

30.01.2024

08:00

0

Vlastimir Milošević likvidiran je u blizini zgrade u kojoj je stanovao u Ulici 27. marta

Krvoproliće koje je uzdrmalo Srbiju: Zbog ovog ubistva je oslobođen Veljko Belivuk!
Vlastimir Milošević i mesto njegovog ubistva, Veljko Belivuk i Marko Miljković - Copyright 24sedam/Katarina Mihajlović E-stock Printscreen pink Youtube/Rudar 7

Ubistvo karatiste Vlastimira Miloševića na tramvajskim šinama u Ulici 27. marta u centru Beograda, 30. januara 2017. godine, za koje je bio osumnjičen a potom oslobođen Veljko Belivuk, prelomni je momenat u usponu kriminalnog klana kome se u Specijalnom sudu u Beogradu sudi za sedam ubistava, otmice, silovanje i nezakonito držanje droge i oružja.

Posle ubistva Miloševića i oslobađanja Belivuka i Miljkovića došlo je do konačnog zbližavanja Belivuka i Dijane Hrkalović, državne sekretarke u MUP koja je tada bila na vrhuncu moći. Njoj se, pored ostalog i za uklanjanje dokaza za ubistvo na šinama, sudi takođe u Specijalnom sudu. Predsednik Srbije Aleksandar Vučić označio je ubistvo na tramvajskim šinama kao trenutak od kojeg je počelo njegovo prisluškivanje.

- Prvi put kada sam izgovorio da ne razumem kako je moguće da se promenio DNK nalaz u vezi sa ubistvom na tramvajskim šinama, kreće moje prisluškivanje - rekao je Vučić.

Uprkos naizgled čvrstim dokazima, Belivuk se izvukao za ubistvo Miloševića spletom pogodnih okolnosti - ako u slučajnosti verujete. Ključne okolnosti bili su jedan policajac, koji je navodno kontaminirao dokaze na mestu zločina, i sudska veštakinja, koja je u poslednjem trenutku promenila svoj iskaz.

Pogodne “okolnosti” su se na suđenju dalje nizale kao lavina. Svedok, radnik gradske čistoće, "nije mogao da vidi lice ubice". Snimci sigurnosnih kamera postajali su beskorisni. Nijedan od veštaka nije mogao da utvrdi identitet ubice, ali ni visinu, težinu, pa čak ni kog je pola.

Zaseda u ulazu zgrade

Telo Vlastimira Miloševića nađeno je 30. januara 2017. u rano jutro na tramvajskim šinama u Ulici 27. marta u centru Beograda. Ubica je ušao u ulaz zgrade u kojoj je Milošević stanovao i tu ga je čekao. Kad se Milošević pojavio na vratima, na njega je ispalio deset hitaca iz “škorpiona” s prigušivačem, od čega ga je sedam pogodilo u telo i jedan ispod brade. Uprkos tome, ranjen je počeo da trči i pobegao preko ulice, ali je usled krvarenja pao na tramvajske šine. Ubica mu je prišao i "overio" ga.

Printscreen/YouTube/Rudar7
Jedna od čitulja Vlastimiru Miloševiću

Milošević je živeo u zgradi prekoputa koje je ubijen. Sumnja se da je izašao iz zgrade, gde ga je napadač već čekao maskiran sa kapuljačom. Počeo je da puca na njega još u ulazu. On se tada dao u beg, ali je napadač pojurio za njim i ranio ga u noge. Ranjeni Milošević nije mogao više da trči, pa ga je ubica na tridesetak metara od stana stigao i "overio" hicem u glavu.

Progon i muke inspektora Dejana Jovića

Posle ubistva Aleksandra Stankovića, zvanog Sale Mutavi, tadašnja sekretarka Uprave kriminalističke policije Dijana Hrkalović pobesnela je na policajca Dejana Jovića kad se vratio sa uviđaja u Bačvanskoj ulici u Beogradu. Ona je, urlajući, po svom kabinetu šutirala čaure koje joj je doneo inspektor, koji nije ni slutio da je to početak njegovog stradanja u policiji, u kojoj je vrh tadašnjeg MUP-a napravio paralelni sistem stavljen na raspolaganje kriminalcima, koji je bio blizak “kavačkom klanu”.

– Kada je toj ženi, Hrkalovićevoj, za koju je moj sin govorio da nije normalna, doneo čaure, ona ih je nogama šutirala po kancelariji. Tog dana svađali su se do ponoći, jer je, verovatno, htela da sve to uništi – rekao je, u ekskluzivnom razgovoru za 24sedam, Vukosav Jović, otac preminulog inspektora, otkrivajući detalje o besprizornom progonu njegovog sina, koji je 2020. godine preminuo od posledica koronavirusa.

Pored istrage Stankovićevog ubistva, inspektor Jović radio je i na slučajevima ubistva Miše Ognjanovića i pevačice Jelene Marjanović iz Borče, kao i na slučaju likvidacije na sahrani u Sopotu.

Posle ubistva na šinama inspektor Jović je kao neposrednog izvršioca uhapsio Veljka Belivuka, a kao saizvršioca Marka Miljkovića. Dokazi koje je prikupio u međuvremenu su uništeni, a Belivuk i Miljković oslobođeni. Tada je usledio progon Jovića. Belivukovi jataci u vrhu MUP-a montirali su lažni postupak protiv njega, tvrdeći da je trgovao uticajem, a pravosnažnom presudom Apelacionog suda potvrđeno je da tokom šestomesečnog tajnog praćenja nije prekršio pravila službe.

Vlastimirovo telo našli su prolaznici oko sedam sati na tramvajskim šinama u smeru ka Kalemegdanu, a prizor koji su zatekli bio je kao u mafijaškim filmovima. Kada su videli da čovek nepomično leži, pomislili su da mu je pozlilo i da je pao. Stali su da bi mu pružili pomoć, ali su tada videli da ima rupu od metka na glavi i odmah pozvali policiju i Hitnu pomoć.

Kada se uverio da je Milošević mrtav, ubica je pobegao ka susednoj ulici gde ga je čekao automobil za bekstvo, tamnozelena "mazda". Nekoliko dana kasnije u beogradskom naselju Karaburma nađen je zapaljeni automobil, za koji se verovalo da je vozilo koje je odvezlo ubicu.

Dok su pripadnici policije obavljali uviđaj na mestu pucnjave, iz zgrade je istrčala Miloševićeva žena. Ona je bila van sebe, plakala je i vrištala. Izletela je u majici, bez jakne. Bukvalno je preletela preko ulice i došla do Miloševićevog tela. On je bio okrenut na stomak. Kada ga je ugledala mrtvog, kako su ispričali očevici, uhvatila se za glavu i počela da jeca.

Marko Miljković, kum ubijenog Vlastimira Miloševića, u kafani je pre likvidacije, navodno, rekao Belivuku: “Što ne rokneš Vlastu, što si pi*ka, što ga se plašiš?!”

Nedelju dana kasnije policija je uhapsila Veljka Belivuka zbog sumnje da je počinio teško ubistvo Vlastimira Miloševića. Tri meseca kasnije, kao pomagač u zločinu uhapšen je i tada malo poznati Marko Miljković. On se teretio da je dovezao Belivuka na mesto ubistva Miloševića i da ga je potom odvezao. O trećem učesniku zločina, Mirku Kojiću, nije bilo reči sve do podizanja optužnice.

Miljković mu bio kum

Kriminalna karijera Belivuka je u to vreme bila u meteorskom usponu. Godinu dana ranije ubijen je Aleksandar Stanković, poznatiji kao Sale Mutavi, Belivukov prijatelj i prvi čovek navijačke grupe "Janjičari". Posle njegove smrti, poziciju vođe zauzeo je upravo Belivuk. Tokom istrage prikupljeno je više dokaza protiv Belivuka. Njegov DNK trag nađen je, pored ostalog, u zapaljenoj "mazdi" kojom je ubica pobegao sa mesta zločina. Kamere su snimile ubistvo, a postojao je i svedok.

Već tokom istrage situacija je počela drastično da se menja i to nabolje za Belivuka. Umesto kao počinilac ubistva, optužen je kao pomagač. Prema optužnici, Miljković i Kojić kupili su vozilo za  ubistvo, a Belivuk je ukrao tablice sa drugog automobila i stavio ih na kupljeni auto.

Printscreen/Pink
Ubistvo na šinama snimila kamera

Tužilaštvo je kao dokaz protiv okrivljenih predložilo mnogobrojne svedoke, među njima i jednog očevica, zatim snimke sigurnosnih kamera koje su zabeležile ubistvo, kao i Belivukove tragove DNK na zapaljenom automobilu. Tužilac je rekao da su Belivuk i žrtva bili u zavadi zbog poslova oko obezbeđenja noćnih klubova.

Printscreen/Pink
Ubistvo Vlastimira Miloševića na snimku

Suđenje je počelo u decembru 2017. godine i završeno je za šest meseci. Belivuk je odbio da se brani na sudu, kratko je rekao da nije ubio Miloševića, da ne zna ništa o tome i da neće iznositi odbranu. Na saslušanju u policiji nekoliko meseci ranije rekao je da ne zna otkud njegov DNK u "mazdi", kao i da je u vreme ubistva bio kod kuće u krevetu. Miljković, inače kum ubijenog Vlastimira Miloševića, branio se ćutanjem.

Svedoci su ispričali da je Milošević bio u dobrim odnosima sa Belivukom do tuče koja se dogodila na splavu "Fristajler", kada je Vlastimira pretuklo 15 muškaraca.

Prikupljeni su i dokazi koji su otkrili da je kum optuženog Kojića posredovao u kupovini automobila korišćenog za ubistvo. On je rekao da je Kojić kod njega došao sa Miljkovićem i još jednim mladićem koji je nosio kačket i naočare za vid i da su tražili vozilo iz inostranstva i bez tablica.

Preokret na suđenju

Preokret na suđenju dogodio se kada je sudska veštakinja Milica Keckarević Marković, koja je radila na najvažnijim dokazima protiv Belivuka, i to tragovima DNK, na suđenju rekla da su tragovi nesumnjivo tačni. Veštakinja je tada tvrdila da je na čaurama na mestu zločina nađen trag nepoznate muške osobe, a da je DNK Belivuka bio na bravi gepeka "mazde".

U njenom konačnom izveštaju, međutim, ne spominje se da je genetski materijal Belivuka nađen i na kapiji zgrade u kojoj je stanovao Milošević, iako je to pisalo u krivičnoj prijavi. Posle dugog ispitivanja ona je priznala da je reč o grešci u komunikaciji između nje i policije i da na kapiji zapravo nije nađen dokaz koji vodi do Belivuka, jer je sve pogrešno razumela i zapisala.

Printscreen/YouTube/Rudar7/Pink
Likvidacija Vlastimira Miloševića

Iz njenog svedočenja otkriveno je i da neki od prikupljenih dokaza nisu mogli da budu korišćeni na sudu pošto ih je, navodno, kontaminirao policajac tokom uviđaja. O kojim dokazima je reč nikad se nije saznalo.

Branioci su, naravno, iskoristili priliku da dodatno ospore već poljuljane dokaze. Tvrdili su da je Belivukov DNK mogao da na automobil bude prenet sa nekog drugog mesta. Kriminalistički tehničar Aleksandar Zdravković potvrdio je da je ova teorija odbrane moguća. Sutkinja je u obrazloženju presude na kraju rekla da je u ovom slučaju "sve ostalo na nivou sumnje".

- Postoji stepen sumnje da su okrivljeni na neki način imali veze sa ovim krivičnim delom, ali to nije dovoljno za osuđujuću presudu za koju je potrebno da postoji izvesnost - rekla je sutkinja.

U obrazloženju je navela da je jasno da je Belivuk imao kontakt sa automobilom i da su druga dvojica učestvovala u njegovoj kupovini, ali da nije dokazano da su znali da će auto biti korišćen za krivično delo.

Belivuk je tako oslobođen. Oslobađajuću presudu u holu ispred sudnice Višeg suda u Beogradu oduševljeno su proslavili članovi porodica i okupljeni navijači. Novinari su prepoznali Milovana Tadića, Borisa Karapandžića, Luku Medića, Aleksandra Vučeljića i Nemanju Srećkovića.

Saradnja sa Diksi i "kavčanima"

Posle oslobađajuće presude, ime Veljka Belivuka u javnosti se još tiše izgovaralo i nastavljen je njegov uspon u podzemlju. Njegovi konkurenti među vođama navijača otpadali su jedan po jedan, što milom, što silom. Huliganima prija Belivukova “harizma”, ali im imponuje i surovost kojom se obračunavao sa svima koji mu stanu na put.

24sedam/Printscreen
Dijana Hrkalović osumnjičena da je sklonila dokaze ubistva na šinama

Oslobađajuća presuda Belivuku učvršćuje njegov blizak odnos sa Dijanom Hrkalović, začet posle ubistva Saleta Mutavog. Dijana i Belivuk upoznali su se u vreme dok je južnom tribinom gospodario Sale Mutavi. Velja je odan momak, ali previše žestok. Kako kažu poznavaoci, trebalo ga je držati pod kontrolom. Izuzetno je bio blizak sa Saletom Mutavim, zajedno su bili na tribinama, izlazili. Belivuk tada još nije učestvovao u organizaciji poslova. Posle njegove smrti, a do ubistva na šinama, Velja preuzima poslove sa obezbeđenjem od ostalih, a sa Diksi postaje nerazdvojan.

24sedam/Goran Sivački/Printscreen/Pixabay
Marko Miljković i Ritopek: Ilustracija

Veljina navijačka grupa, tada "Janjičari", a danas "Principi", ubrzo je preuzela obezbeđivanje svih većih klubova, kafana i restorana u Beogradu. Ništa ne uspeva tako dobro kao uspeh, pa su ubrzo počeli i saradnju sa crnogorskim "kavačkim klanom", za koji su sprovodili prljave poslove. Kako je rasla njihova moć u podzemlju u Srbiji, tako su i njihovi zločini postajali monstruozniji, pa su počeli svoje suparnike i problematične saradnike da otimaju, muče i svirepo ubijaju.

Dijana Hrkalović je sklonjena iz MUP-a u maju 2019. godine, samo dva meseca pošto je oslobađajuća presuda Belivuku postala pravosnažna. U apsolutnoj tišini se vodila istraga protiv svirepog klana, u kojoj je pomogao i američki FBI otkrivanjem fotografija iz kuće strave u Ritopeku na mobilnim telefonima za koje je ekipa Belivuka pogrešno verovala da su zaštićeni aplikacijom “Skaj”.

Hapšenje je usledilo početkom februara 2021. godine - četiri godine posle ubistva na tramvajskim šinama koje je pokrenulo lanac događaja koji su uzdrmali Srbiju.

Bonus video

 

Pratite sve vesti iz Srbije i sveta na našem Telegram kanalu.

Instalirajte našu iOS ili android aplikaciju – 24sedam Vest koja vredi

Možda vas zanima

Najčitanije Vesti

Ostale vesti iz rubrike