Opaka bolest oborila je Andreu: "Učila sam ponovo da pišem, vezujem pertle... ali sam se borila!"

30.05.2021

18:30 >> 08:00

0

Autor: R.M.

Andrea Đokić boluje od multiple skleroze već sedam godina a tokom napada se dešavalo da ne oseća skoro ni jedan deo tela, ali je odlučila da se bori

Opaka bolest oborila je Andreu: "Učila sam ponovo da pišem, vezujem pertle... ali sam se borila!"
Copyright Andrea Đokić Foto Andrea Đokić

Andrea Đokić (35) je 2015. godine saznala da ima multipla sklerozu, sasvim slučajno, na poslu… Imala je nekoliko teških napada, kada nije osećala ništa u svom telu sem glave i vrata. Ipak, odlučila je da se bori a svoju tešku priču ispričala je za “24sedam”.

– Bila sam na poslu i nešto mi je na čudan način prostrujalo sa leve strane tela. Pomislila sam da sam nezgodno stala ili da je zbog toga što sam dizala neki balon za vodu tog dana… ali kada sam sela shvatila sam da levu stranu tela ne osećam kao što osećam desnu. Posle izvesnog vremena sam osetila svrab na levoj strani tela i kako sam krenula da se počešem imala sam osećaj utrnuća kao kada vam zubar da anesteziju za zub. Bila je subota i uveče sam se javila u Urgentni centar. Dijagnoza je krenula odmah u tom pravcu. I posle svih pregleda i pretraga mi je ubrzo rečeno da imam multipla sklerozu – počinje priču Andrea.

Znala je da se radi o teškoj bolesti, ali nije želela da poveruje u dijagnozu.

– Ja sam to odbijala u početku od sebe i smatrala sam da mi je protutnjao neki virus kroz organizam, zakačio nešto i da će to proći. Ali me je sopstveno telo razuverilo posle kratkog perioda. Prvi napad sam imala u junu, a sledeći koji je bio izuzetno težak je bio kraj septembra. Uveče sam legla normalno da spavam a kada sam ustala imala sam jako čudan osećaj. Shvatila sam da nešto nije u redu sa mojim nogama. Nisam osećala tlo pod nogama kada stanem, posle dva tri sata taj osećaj se popeo do struka a u nakon čitavog dana normalno sam mogla da osetim samo vrat i glavu. Motorika u rukama mi je skroz otišla, nisam mogla da otvorim vrata, uzmem čašu vode, nisam ništa mogla… saplitala sam se, koordinacija mi je bila jako loša, više puta sam udarila glavom o zid… To mi je bio jedan od izuzetno stresnih i teških napada – priča Andrea.

Usledio napad za napadom

Odmah posle toga se javila neurologu i poslali su je na pulsnu terapiju da se suzbije napad. Međutim, nakon samo mesec dana imala je isti takav napad – treći po redu.

Profimedia

– Bila sam sleđena od straha jer nisam očekivala da će sve to tako agresivno da se dešava. Ispostavilo se da je kod mene visokoaktivna forma bolesti. Tada lekova nije bilo za sve pacijente, međutim iskrsla je neka donacija gde me je doktorka pozvala i tog trenutka kako sam završila razgovor sa njom, našla sam se u Univerzitetskom kliničkom centru Srbije. Čim smo krenuli sa terapijom bolest je postala u potpunosti mirna – kaže ona.

Međutim, donacija je u jednom trenutku počela da kasni zbog čega su ponovo nastavili da joj se nižu napadi. Iako su je prebacili na pulsnu terapiju, ali onda se opet pojavio lek iz donacije koji je nastavila da uzima. Nažalost, donacija je trajala dve godine i onda je nastao novi strah.

– Plašila sam se šta će posle biti jer taj lek nije tada bio na pozitivnoj listi RFZO. Međutim, prošle godine je stavljen kod nas na listu i nastavila sam sa terapijom – rekla je ona.

Otkako pije lekove nije imala ni jedan napad i kaže da se oseća sasvim dobro.

– Bez lekova sam katastrofa. Moja doktorka posle drugog i trećeg napada rekla je da ne bi verovala kako se sve to vratilo da me lično ne leči. Učila sam ponovo da pišem, da vezujem pertle… bila sam jako srećna kada sam mogla pertlu da vežem i kretala sam od tih osnovnih stvari – priča Andrea.

Život sa multipla sklerozom zahteva i određene promene u životu pa Andrea objašnjava da je ishranu izbalansirala, ali se ponekad “počasti” sa nekim hamburgerom. Trudi se da dosta šeta, leže na vreme i vodi zdrav život. A u svemu tome najvažnija stvar je što su joj prijatelji i porodica velika podrška.

Izgubila posao zbog korone

Iako je iskusna frizerka, Andrea je zbog manjka posla tokom korone izgubila svoje radno mesto.

– Imala sam posao i u decembru sam dobila otkaz zbog pandemije. Dotle sam normalno radila. Radila sam puno radno vreme izuzev u fazi tih napada kada nisam mogla ni da stojim normalno na nogama, a ne da radim – ispričala nam je ova devojka.

Majka se sledila kada je saznala

Ipak, saznanje da boluje od opake bolesti uticalo je na njene roditelje i sestru.

– Kada je doktorka izgovorila da imam MS moja sestra je bila pored mene. Obe smo se skamenile. Tog razgovora sa doktorkom se dalje i ne sećam. Osećala sam se zarobljeno u svom telu. Izašle smo iz Kliničkog centra, sele na jednu klupu i dobrih dva-tri sata ćutale. Svaka je bila u svojim mislima, a veliki problem mi je bio kako da to kažem svojim roditeljima. Kako da srušim njihov svet, da kažem da im je dete bolesno, da će da bude invalid, da će zavisiti od njih, prijatelja, okoline… moja porodica je bila jako pogođena, pogotovo u fazi drugog i trećeg napada koji su bili jezivi – ispričala je Andrea.

– Majci sam javila telefonom i ona se sledila. Tog trenutka su krenuli ka stanu gde živim. Prvo smo se svi isplakali, a zatim odlučili da se borimo! – dodaje ona.

Objašnjava da je svakom pacijentu u početku teško da prihvati neku takvu bolest, ali da joj je mnogo pomoglo Društvo društvo multiple skleroze Srbije. Tu je odveo prijatelj koji ima istu bolest.

– Bila sam očajna jer su mi se srušil svi snovi u tom trenutku. Nisam mogla ništa da planiram, nisam znala šta me očekuje. U prihvatanju moje dijagnoze oni su mi mnogo pomogli. Danas ja verujem u nauku, medicinu i smatram da lečenje multiple skleroze meni jeste mnogo pomoglo. Znam kako je biti bez terapije i šta bolest radi telu, ali i sa terapijom gde je sve mirno. Verujem da će se jednog dana pojaviti neki lek koji će sve oštećene delove unutar tela popraviti i da će sve biti izlečeno – uverena je Andrea.

Obolelima jako bitno da veruju lekaru

Uprkos teškoj bolesti, ona kaže da ne jadikuje nad svojim životom a da svoju dijagnozu ne krije. Međutim, zna osobe koje to kriju od svojih najbližih.

Pročitajte još:
– Biti bolestan nije sramota. Bitno je da pacijent prihvati tu svoju dijagnozu. Nisam upoznala nekog ko će nekog odbaciti zato što je bolestan. Ali porodica strada zato što je to sve emotivno za njih, za bračnog druga, prijatelje… – objašnjava Andrea.

Smatra da je jako bitno da oboleli od MS-a budu psihološki jaki jer ovo nije “lagana” dijagnoza. Za one koji su tek otkrili da imaju MS ima važnu poruku.

– Jako je bitno da imaju doktora kome u potpunosti veruju. Ja mojoj doktorki Šarloti Mesaroš verujem bezrezervno. Ona je samnom prošla i strašne i lepe periode. Bitno je da psihološki budu pozitivni, da ne zapadaju u neke depresije i da se bave onim gde se osećaju lepo a da svedu stres na minimum – poručila je ova hrabra devojka.

Pratite sve vesti iz Srbije i sveta na našem Telegram kanalu.

Instalirajte našu iOS ili android aplikaciju – 24sedam Vest koja vredi

Najčitanije Vesti

Ostale vesti iz rubrike