Mladen godinama čekao na transplantaciju jetre, a četiri puta ga vraćali iz bolnice: Svaki put se pitate da li ćete dočekati naredni poziv!

14.12.2022

19:45

0

Oko 10 godina lekari nisu znali od čega boluje. Nikada nije upoznao porodicu donora, ali im je beskrajno zahvalan

Mladen godinama čekao na transplantaciju jetre, a četiri puta ga vraćali iz bolnice: Svaki put se pitate da li ćete dočekati naredni poziv!
Copyright Pixabay Printscreen/Youtube/Novo jutro

Mladen Todić skoro deset godina imao je teško oboljenje jetre, a da lekari to nisu ni registrovali, da bi na kraju utvrdili da mu je transplantacija jedino rešenje. Međutim, tada je počela nova borba za njegov život.

Prvi put je otkrio da ima neke zdravstvene probleme kada su mu kod vojnog pregleda otkrili da ima povišene vrednosti enzima jetre, ali niko to nije uzimao za ozbiljno. Ni lekari, ni njegova porodica, pa ni on.

- Ja sam tako godinama živeo sa povišenim enzimima u jetri i krvi. Dok u jednom trenutku nije došlo do pojava kao što je nespecifično mršavljenje, umor i malaksalost bez razloga... i onda sam krenuo po lekarima da vidim šta je to. Međutim, lekari u rodnom Požarevcu tome nisu pridavali značaj. Kada sam već naglo smršao a beonjače mi postale žute, presekao sam i otišao za Beograd. Tamo su je posle silnih pregleda utvrđena dijagnoza primarni sklerotirajući holatitis i ulcirozni kolitis - priča Mladen za 24sedam.

Čekao 10 godina da mu utvrde dijagnozu

Objasnio je da je oko deset godina čekao da mu utvrde dijagnozu a da se radi o autoimunoj bolesti gde dolazi do suženja žučnih kanala, odnosno vodova u samoj jetri.

- Jetra nije mogla da izbaci loše stvari iz organizma jer su ti vodovi bili upaljeni, a toksini su se vraćali u organizam, trovali jetru i ostatak organizma. Kada je uspostavljena dijagnoza, rekli su da može da se drži pod kontrolom određeno vreme ali da je jedini način izlečenja transplatacija jetre - kaže Mladen.

Bio je zbunjen jer nije čak znao ni da li se takve operacije uopšte rade u Srbiji.

- Rekli su mi da operaciju pokriva fond, ali da je veliki problem što ima malo donora. To je bilo 2011. godine i tada nisu hteli da me stave na listu čekanaj. Ali početkom 2014. su mi rekli da je neophodno da me stave zbog toga što nema dovoljno donora. Te godine sam dobio i ćerkicu - nastavlja on.

Foto:Pixabay
Ilustracija

Na listi je bio 2,5 godine i bio je pozivan čak pet puta da bude potencijalni primalac. 

- Obično se pozivaju dva do tri pacijenta koji su u tom trenutku najviše životno ugroženi i koji najviše odgovaraju donoru. Vraćali su me četiri puta zato što je neko u tom trenutku bio životno ugroženiji, ili se nisam poklapao sa donorom - kaže on.

Morate stalno biti blizu bolnice

- U tim trenucima imate emocionalni rolerkoster jer ne znate da li ćete dočekati novi poziv za život jer nije bilo dovoljno donora, a bolest je kod mene prilično uznapredovala - dodaje Mladen.

Inače, objašnjava, zakonom je zabranjeno da sami tražite donora a što se srodničke transplantacije jetre ona se ne radi u Srbijim, jer je veoma rizična zbog toga što se, bukvalno, reže deo donorske jetre da bi se dao primaocu.

Peti poziv je dobio u oktobru 2016. godine a kaže da kada vas stave na listu čekanja za transplantaciju onda ne smete da budete udaljeni više od tri do četiri sata vožnje od transplacionog centra, u ovom slučaju Univerzitetskog kliničkog centra (UKC) Srbije.

- Morate da budete dostupni 24 sata dnevno. Nikada se ne zna kada će se pojaviti donor. Ako idete na godišnji, možete do neke banje u Srbiji. Nema godišnjeg odmora. Te 2,5 godine sam morao da budem blizu Beograda. Jer organ kada se izvadi iz organizma donora može da bude funkcionalan samo nekoliko sati - priča Mladen.

Nikada nije upoznao porodicu donora

Donor može da bude samo moždano mrtva osoba, ali prema našem zakonu nemoguće je da primalac upozna porodicu onoga od koga je primio organ. Ipak, Mladen kaže da ne prođe dan da ne pomisli na donore i porodicu.

- Oni su kada im je bilo najteže, kada su gubili nekog najmilijeg, skupili dovoljno hrabrosti i humanosti u sebi i dozvolili doniranje organa. Time su spasili nekoliko života a taj, njihov najmiliji, živi kroz nas koji smo dobili organe. Zahvalnost moja i ljudi koji su živi zahvaljujući donorima je nemerljiva! Često kada govorim o tome, kažem da je dovoljno da vide mene, suprugi i ćerkicu i da znaju da su ostavili jednu porodicu na okupu - kaže Mladen i dodaje da je porodica donora tražila da upozna primaoce, ali su im u Urgentnom centru rekli da ne smeju da daju podatke.

- Ja sam u svakom trenutku morao da imam spakovane stvari i da postoji neko ko će da me odveze do UKC Srbije. U mom slučaju supruga je samnom kretala da može da vrati auto ako me izaberu. Jednom su me zvali baš za Srpsku novu godinu. Bio sam kod kuće i 13. januara uveče sam morao hitno da dođem u Urgentni centar. A tada nisam dobio organ - objašnjava on.

Dugačak period rehabilitacije

Kada je Mladenu izvršena transplantacija u oktobru 2016. on je, praktično, započeo život kao i svi drugi ljudi koji nisu bili u toj situaciji. Ipak, morao je da prođe kroz dugačak period rehabilitacije, a i danas mora da se čuva i izbegava određene situacije.

- Jedino što dugo traje period rehabilitacije jer transplantirani pacijenti piju imunosupresivne lekove, koji pomažu u tome da organizam ne odbaci organ. Jer imuni sistem organizma presađeni organ vidi kao strano telo i pokušava da se bori protiv njega. Ti lekovi suzbijaju imuni sistem da bi bio slabiji i ne bi borio protiv organa. I samim tim svi transplantirani pacijenti su podložni raznim infekcijama, koje ako se iskomplikuje mogu da budu pogubna. A organ da prestane da funkcioniše - dodaje Mladen.

Profimedia
Dugo se čeka na donora

Tako je nošenje maski, koje je mnogima smetalo tokom velikih talasa kovid zaražavanja, za njega bila sasvim normalna stvar.

- Mi smo prvih pola godine nosili maske non-stop, gde god da izađemo. A prva tri meseca niko nije smeo da mi dolazi, sem kontrolisano okruženje jer je supruga bila samnom. Supruga je morala da se skloni sa posla, ćerkice smo povukli iz vrtića, da se ne bi neko od njih razboleo i doneo infekcije jer bi za mene to bilo pogubno. Ja i danas moram da se čuvam infekcija. Izbegavam velika slavlja poput svadbi... - objasnio je Mladen.

On danas živi normalnim životom. Radi, prati dete u školu a pre desetak dana je istrčao i svoju prvu trejl trku od 5,5 kilometara!

- To mi je bilo pre transplantacije nezamislivo! Ovo je dokaz koliko transplatacija utiče i psihički na čoveka. Na život gleda sa drugačije strane, gledamo sa vedrije tačke život a ljude oko sebe više cenimo. Kada znate da ste bili na ivici da ne preživite, a danas ste živi i živite kao zdrav čovek, više cenite svaki dan - kaže Mladen.

Dodaje da mu je pružena šansa za novi život i planira da uživa u životu.

- Planiram da živim i uživam u svakom danu - objasnio je on.

 

BONUS VIDEO

Pratite sve vesti iz Srbije i sveta na našem Telegram kanalu.

Instalirajte našu iOS ili android aplikaciju – 24sedam Vest koja vredi

Najčitanije Vesti

Ostale vesti iz rubrike