Aleksandar je prvu krađu učinio već sa 17 i smešio mu se popravni dom! A onda je upoznao bivše osuđenike i oni su ga spasili (FOTO/VIDEO)

26.01.2022

07:30

0

"Ja sam bio taj koji je rano krenuo pogrešnim putem i poželeo sam da budem deo tima"

Aleksandar je prvu krađu učinio već sa 17 i smešio mu se popravni dom! A onda je upoznao bivše osuđenike i oni su ga spasili (FOTO/VIDEO)
aleksandar marinkovic maloletni prestupnik 24sedam goran sivacki (3) - Copyright 24sedam/Goran Sivački

Mladić Aleksandar Marinković iz Kragujevca imao je samo 17 godina kada je počinio prvo krivično delo i činilo se da od toga neće odustati. Međutim, posle tri krivična dela i na korak od popravnog doma odlučio da se vrati na pravi put. U ispovesti za 24sedam Aleksandar je ispričao kroz kakva sve iskušenja je prolazio tokom svog života i kako je uspeo da se otrgne od kriminala.

- U porodici sam imao dosta finansijskih problema, nas je trinaestoro braće i sestara, a mnogo mojih drugara je bilo u istoj situaciji. Tada smo počeli da krademo. Nismo imali novca za normalan život, ni za deo onoga što su drugi imali, a svi su nam se podsmevali. Morali smo da se snađemo. Prva krađa nam je bila u Kragujevcu kod pijace, opljačkali smo nakit, a policija nas je zaustavila odmah u toj ulici. Svi smo pobegli, sem jednog drugara koga su uhvatili. Sledeći dan smo ipak odlučili da se predamo i samo smo pozvali inspektora .Tada sam prvi put osuđen za neko krivično delo - priča Aleksandar i dodaje:

- Drugi put sam bio u Plazi gde sam takođe krao. Pogledao sam oko sebe i svi su krali, pomislio sam "što i ja da ne uzmem kad svi to rade". Uhvaćen sam u tim krađama, ali ni tu nije bio kraj. Treći problem je bio što smo i na ulici obijali radnje, ulazili i krali. Nismo se zaustavljali jer se ništa u našim životima nije promenilo i nismo znali nikako drugačije nego da krademo. Ponovo sam dobio meru od suda gde sam već bio osuđivan da im se javljam. Sledeće delo bi me odvelo u popravni dom - priča on.

24sedam/Goran Sivački
 

 

Srećom, nije bilo sledećeg dela, samo sledećeg koraka. Aleksandar je upoznao ljude iz Udruženja "Posle kiše" i poželo da postane deo tima.

- Dok sam se javljao sudu upoznao sam čoveka iz Udruženja "Posle kiše", na čijem je čelu Dušan Mirić. To je bilo u periodu kad su dobili prostorije Sokolane. On je objasnio sve o udruženju, rekao da imaju prostor, da imaju i teretanu. Išao sam tamo da treniram i svidelo mi se kako je uređeno, a onda sam počeo da upoznajem ljude. Objasnili su mi šta je njihov cilj, a ja sam bio taj koji je rano krenuo pogrešnim putem i poželeo sam da budem deo tima  - kaže nam mladić.

Aleksandar kaže da su ga priče koje je slušao od bivših zatvorenika osvestile i uplašile. Mladić nam kroz smeh objašnjava da zatvor "prosto nije za njega".

- Posle toga je sve krenulo na bolje, imao sam podršku, sve probleme sam poveravao njima i svi su i rešavani u hodu. Ipak, ta podrška ljudi iz udruženja i mojih drugara mi je najviše značila zato što je sve bilo drugačije od onoga na šta sam navikao. U udruženju su bili stariji i iskusniji od mene, pa sam bukvalno slušao njihova upustva i tako se i ponašao. Slušao sam njihova iskustva i poželeo sam da nikada ne odem u zatvor, nije to za mene. Slušao sam razne priče kako im je bilo u zatvoru i odlučio sam da promenim sve, meni to ne treba i ne želim da dođem u takvu situaciju - kaže on.

24sedam/Goran Sivački
 

Aleksandar je prihvatio udruženje, a ljudi iz udruženja su ga zavoleli zbog njegovog duha. On je pomagao u gotovo svim njihovim akcijama, a u crvenoj zoni je bio na prvoj liniji fronta.

- Radio sam šest meseci u crvenoj kovid zoni, bilo je teško, ali dali smo sve od sebe da pomognemo i nikada se nisam osećao bolje. Sa Hitnom pomoći smo imali dosta akcija, ali i na sportskim turnirima. Trenutno je najvažnija akcija za prevenciju mladih gde se nama skreće pažnja na sve što može da nas ugrozi. U vreme kad smo radili akcije sa Hirnom pomoći jedna devojka koja je bila kod nas u udruženju se udavila jer je otišla sama na Gružansko jezero gde nije bezbedno, pa smo i zbog toga imali pojačane akcije - objašnjava nam Aleksandar.

Foto: NVO "Posle kiše"
 

On ističe da je to što je deo tima uticalo na njega i da sebi zacrta neke ciljeve, da budu realni i dostižni, taman toliko da mora da se potrudi i dokaže se jednom za sva vremena.

- Najviše želim da se osamostalim, da imam svoju porodicu, a da bih mogao to neophodno mi je zaposlenje. Najviše bih voleo da imam normalan posao gde te niko ne diskriminiše i gde mogu da radim bez da se svaki dan plašim da li ću da dobijem otkaz. Bavim se fudbalom, ali bih više voleo da radim pošteno nego da živim od sporta.

Dušan Mirić, osnivač ovog udruženja je mnogo ponosan na Aleksanda, kako kaže, ima mnogo dobre dece ali on je najbolji i najviše se promenio od svih. Dušan kaže da bi mogao "da da ruku" da Aleksandar više neće počiniti ni jedno krivično delo.

Iz njegovog stava prema Aleksandru se vidi da zaista ima poverenja, a mladiću to itekako znači.

- Mnogo mi znači što u udruženju imaju poverenja. Znam da je Dušan taj koji mi je dao šansu i to poverenje ne bih voleo nikad da izgubim. Podrška mi je jako bitna, imao sam je i od roditelja, ali nikad ovoliko i na takav način. Zbog toga i znam da ću da uspem i da ću naći posao, samo je pitanje vremena - zaključuje Aleksandar.

Volonterka Marijana Trailović je devojka koja je završila Pravni fakultet i gotovo sve vreme svojih studija je provela u Udruženju "Posle kiše". Pomagala im je, volontirala i podržavala. Marijana kaže da joj drago što je deo tima i da ni jedno iskustvo ne može da se poredi sa tim.

- Volontiram četiri godine, a sve o udruženju sam videla na Fejsbuku i odmah sam se prijavila da pomognem. Kad sam prvi put došla bilo je malo čudno, nije bilo mnogo volontera, nisam znala kako da se ponašam, a i njima je bilo isto. Međutim, ubrzo smo stekli međusobno poverenje. Učestovala sam u gotovo svim akcijama, a baš preko tih volonterskih poslova sam se kasnije i zaposlila - kaže Marijana za 24sedam.

Foto: NVO "Posle kiše"
 

Marijana nam je objasnila da sa Dušanom najduže sarađuje i da mu ona pomaže oko projekata koji su im u planu. Ona ističe da je poverenje u udruženju najvažnije i da je to baš od njih naučila.

- Drago mi je što sam im se javila i što mogu da im pomognem, ali i da učestvujem u pomoći koju oni pružaju drugima - zaključila je Marijana.

BONUS VIDEO:

 

Pratite sve vesti iz Srbije i sveta na našem Telegram kanalu.

Instalirajte našu iOS ili android aplikaciju – 24sedam Vest koja vredi

Najčitanije Vesti

Ostale vesti iz rubrike