TEMA NEDELJE: U Srbiji postoji sedam fabrika koje rade sa eksplozivom, ali ove dve su najopasnije!

06.06.2021

06:00 >> 10:27

0

Autor: R.M.

Prva iskra u Bariču i Milan Blagojević iz Lučana prave eksploziv i raketno gorivo za sve firme namenske industrije u Srbiji

TEMA NEDELJE: U Srbiji postoji sedam fabrika koje rade sa eksplozivom, ali ove dve su najopasnije!
Copyright 24sedam/Goran Sivački

U Srbiji postoji sedam velikih kompanija koje proizvode oružje, poput čačanske “Slobode” u kojoj je nedavno bila eksplozija, ali samo u dve se pravi eksploziv i raketna goriva koja koriste se ostale. Jedna se nalazi u Lučanima a druga u Beogradu.

Nakon što se ove nedelje desila eksplozija u čačanskoj namenskoj industriji “Sloboda”, veliki broj ljudi postavio je pitanje koliko ovako “opasnih” fabrika još ima u Srbiji.

U registru proizvođača oružja i vojne opreme na sajtu Ministarstva odbrane Srbije nalazi se 48 firmi. Međutim, vojni analitičar Vlade Radulović objašnjava za “24sedam” da među ovim firmama ima i onih koje samo prave vojnu opremu, poput uniformi ili delova za oružje, a da njih sedam zapravo radi sa eksplozivom i raketnim gorivom.

– To je okosnica naše namenske industrije. A ostale firme se bave ili nekom elektronikom i sličnim stvarima, ili su sestrinske firme neke od ovih sedam velikih kompanija – objašnjava Radulović.

Dve firme iz Beograda i Lučana su ključne

Dve “opasne” firme nalaze se u Beogradu, a ostale su u Valjevu, Lučanima, Užicu, Čačku i Kragujevcu.

Radulović kaže da su dve od ovih sedam ključne jer proizvode barut i raketno gorivo kojim se puni oružje u svim ostalim fabrikama.

– To su “Milan Blagojević” iz Lučana i “Prva iskra” iz Bariča. Tu se radi o hiljadama tonama baruta. “Milan Blagojević” je jedinstvena fabrika u Evropi jer se tamo proizvode jednobazni, dvobazni a uskoro i trofazni barut. Plus rade raketna goriva. Pored njih “Prva iskra” iz Bariča takođe je veliki proizvođač. To su suštinski dva ključna pokretača kada pričamo o namenskoj industriji jer od njih kreću barut i raketno gorivo za sve ostale firme, koje zapravo pakuju municiju od punila koje ide iz Lučana ili iz Bariča – objašnjava Radulović.

A o kolikim količinama se radi govori i činjenica da je, kako kaže, Srbija peti ili šesti izvoznik baruta na svetskom tržištu.

Zanimljivo je da su sve ove fabrike pravljenje za vreme SFRJ sem kragujevačke “Zastave” koja je krenula sa radom još u 19. veku. Nakon eksplozije koja se desila u čačanskoj “Slobodi”, a koja nije usamljen slučaj što se tiče naše namenske, Radulović kaže da se ovakve stvari dešavaju i u drugim zemljama.

Vlade Radulović, Foto: Printscreen Youtube/Jutarnji Program TV HAPPY

– Ja sam dete fabrike “Milan Blagojević” i odrastao sam pored te fabrike. Najveća tragedija je bila 1997. godine kada je osmoro ljudi poginulo, između ostalog i majka jednog mog drugara. Ovakve eksplozije se dešavaju i u Češkoj, Bugarskoj pa čak i Americi. Radi se o lako zapaljivim eksplozivnim materijama i sve vreme postoji opasnost. Ja sam radio praksu u “Milanu Blagojeviću” i znam da se sve dešava u strogo kontrolisanim uslovima. Problem je ako dođe do nemara ili rutine. Morate biti sve vreme koncentrisani na posao. Postoji tačna procedura koliko sme određenog materijala da se nađe na određenom mestu, a vi imate situacija da žele da se ubrza nešto i onda se nagomila materijal, a onda umesto male dobijete veliku eksploziju – objašnjava Radulović.

Međutim, on primećuje da se neke bezbednosne stvari u ovakvim fabrikama često zapostavljaju.

24sedam/Goran Sivački

– Bitno je da se osigura bezbednost tokom proizvodnje, ali ne na uštrb toga da se zapostavi sigurnost samih objekata. Ne možete da dozvolite da su vam pojedini pogoni zarasli u šumu ili travu, da nema svetla, bodljikave ograde… to prosto ne sme da se dešava. A da ne pričamo o tome da li se poštuju uslovi skladištenja, lokacija skladišta, transport i tako dalje – dodaje Radulović.

Incidenti u “Slobodi” dešavali se posle 2000. godine

Prof dr Darko Trifunović iz Instituta za nacionalnu u međunarodnu bezbednost kaže za “24sedam” da su incidenti u “Slobodi” počeli da se dešavaju posle 2000. godine, uprkos tome što je nauka i procesi obezbeđivanja napredovali u odnosu na period pre toga.

Foto: Printscreen FB Darko Trifunović

– Pitanje je šta se to tamo zaista desilo? Da li je vojska izgubila kontrolu nad time kako se tamo zapošljavaju ljudi, da li prolaze proveru Vojno-bezbednosne agencije? Dok je to bila praksa u Jugoslaviji nisu se dešavale takve stvari. Postojala je jedna radna disciplina i odgovornost. Ovo što vidimo danas je rezultat nemara prema takvim postrojenjima – smatra Trifunović.

On dodaje da opasne fabrike nisu samo one iz namenske industrije, već da ih ima u mnogim drugim oblastima.

Namenska imala osmatračnice i čuvare

Analitičar Vlade Radulović kaže da je “Milan Blagojević” za vreme Jugoslavije imao osmatračnice i stražare koji su ga čuvali.

– U krugu fabrike je na svakih 400 metara postojala betonska osmatračnica sa velikim reflektorima na krovu. Pa ste onda imali čuvare koji su obilazili objekte, čuvali ih… Nije bio neko lud što je o tome razmišljao sedamdesetih godina. Te osmatračnice postoje i danas, ali se ne koriste – izjavio je on.

– Radi se o pogonima koji rade sa baznom industrijom, pre svega sa repromatrerijalom koji je visokozapaljiv ili eksplozivan. Da li znate da Nuklearni institut Vinča, koji ima nuklearni otpad, do skoro nije imao urađenu studiju procene bezbednosnih rizika? To znači da u državi postoj jedan potpuno ležeran odnos – kaže ovaj stručnjak.

– Zamislite da se desi incident u Vinči, a oni su odmah pored Dunava… To bi ušlo direkto u vodu! Mislim da je vreme da se sve te ingerencije sa papiroloških priča i stručnjaka koji su poluobučeni, a koji ne znaju ni šta je bezbednost, vrate pod okrilje VBA i da inženjeri i ljudi koji rade unutra upravo dolaze iz tog sektora. Radi se o disciplonovanim ljudima, koji razumeju komandu… Vi morate onakvo postrojenje u Čačku da zaštitite upravo od eksplozije! Za to se prave betonski zidovi od 2,5 metra oko fabrike, pa onda poseban sistem zaštite, ventilacije… ja sam zgranut da je sve ovo tako prepušteno – kaže Trifunović.

Ko je dao dozvole za gradnju pored “Slobode”?

Pročitajte još:
On pita i ko je mogao da dozvoli izgradnju kuća u blizini fabrike “Sloboda” i navodi primer “Duge” koja je u centru Beograda imala tank pun eksplozivnog nitroglicerina.

– A preko puta gledaš ljude kako šire veš na prozorima… I pitam, ko je taj koji je izdao građevinsku dozvolu ljudima da grade kuće u blizini “Slobode”? Dakle, apsolutno jedan javašluk i nemar – dodaje Trifunović.

On ima utisak da će se i ovaj slučaj završiti odgovornošću nekoga na nižem nivou u fabričkoj hijerarhiji, kao često puta do sada.

– Pravo je pitanje ko su ljudi koji vode našu namensku i da li oni mogu da budu zamenjeni?!Ja odgovorno tvrdim da ne! I kada pogine 2.000 ljudi onda će verovatno da uhapse nekog čuvara jer je zaboravio da isključi rešo dok je kuvao kafu, a ne onoga ko je stvarno odgovoran – zaključio je Trifunović.

Ovo je sedam najvećih firmi namenske industrije

– “Krušik” u Valjevu (inicijalna, klasična ubojna i nova raketna sredstva)
– “Milan Blagojević – Namenska” u Lučanima (svi tipovi nitroceluloze, barut, barutna punjenja, nitroglicerin)
– “Prva iskra” u Bariču (TNT, oktogen, hekstol, ANFO eksploziv i sl.)
– “Prvi partizan” iz Užica (streljačka, vežbovna, artiljerijska potkalibarna i ekološka municija i sl.)
– “Sloboda” iz Čačka (avionska, protivavionska, tenkovska i artiljerijska municija, ručni bacači raketa i ubojna sredstva)
– “Zastava oružje” iz Kragujevca (automatsko oružje, bacači granata, snajperi, mitraljezi, topovi)
– “Jugoimport – SDPR” iz Beograda (artiljerijsko naoružanje, borbena vozila i sistemi, pešadijsko naoružanje, PVO)

Pratite sve vesti iz Srbije i sveta na našem Telegram kanalu.

Instalirajte našu iOS ili android aplikaciju – 24sedam Vest koja vredi

Najčitanije Vesti

Ostale vesti iz rubrike