Feljton "24sedam" o religijama: Islam ili predanost jednom Bogu

15.11.2020

07:05 >> 09:31

0

Danas ćemo vas upoznati sa najmlađom monoteističkom religijom, koja važi za religiju zakona i koja se od hrišćanstva razlikuje samo u pristupu i tumačenj

Feljton "24sedam" o religijama: Islam ili predanost jednom Bogu
Copyright Profimedia

Nema čoveka u Srbiji, Balkanu, pa i planeti, koji nije bio svedok da su religija ili pogrešno njeno tumačenje doveli do krvi, suza, patnje, progona, mržnje… Da ne idemo dalje. Novinari “24sedam” istražili su sve o religiji. Rezultat je ovaj mini feljton, koji ćete moći da čitate samo kod nas na poratlu i to svake nedelje.

Prošle nedelje pisali smo sve o hrišćanstvu, religiji koju sledi najveći broj vernika i u kojoj  je Isus Hrist ljudima pokazao osnovnu razliku između dobrog i zla i ono najvažnije – veru u život posle smrti, a danas ćemo vas upoznati sa najmlađom monoteističkom religijom, koja važi za “religiju zakona” i koja se od hrišćanstva razlikuje samo u pristupu i tumačenju. Islam, u prevodu znači predanost jednom Bogu i broji 1,78 milijarde sledbenika, pa tako čini drugu religiju po veličini i prvu po brzini širenja. Postulati islama sadržani su u Kuranu, svetoj knjizi muslimana, a u sebi sadrži 114 sura, poglavlja,  koje su pisane na arapskom jeziku. U današnje vreme, kada se spomene islam, ne misli se samo na zemlje jugoistočne Azije i severne Afrike, već i na Evropu, s obzirom na to da je druga religija po veličini na tom kontinentu.

Sledbenici islama nazivaju se muslimani, a smatra se da je islam potekao od učenja božijeg poslanika Muhameda u 7. veku. Osnov ove religije jeste vera u jednog Boga, kojeg muslimani nazivaju Alah i vera u Muhameda, kao poslednjeg Božijeg poslanika.

Istorijat

Istorija islama se, okvirno, najlakše može podeliti na tri osnovna perioda, pri čemu se ne sme izgubiti iz vida da svaka takva šema sadrži u sebi prejudiciranje stavova o pojedinim događajima i da se svaki problem mora osvetliti prema specifičnim okolnostima mesta, sredine, gupe, itd., a ne samo na osnovu formalne podele. Ta tri perioda su rani, od 610. n.e, kada je Muhamed doživeo svoju prvu viziju, do 750, kada je pao umajadski kalifat, srednji, od 750. i uspona Abasida, do otprilike 1500, što je rasparčivanje kalifata na male regionalne emirate,  savremeni period, od 1500, do danas, označile su dve etape razvoja – nastanak tri međusobno suprotstavljene ali čvrste i fleksibilne muslimanske države: Osmansko carstvo, safavidske Persije i Mongolske imperije, i sve veće ekonomsko i vojno prisustvo Evropljana, koje je preraslo u kolonijalizam i prihvatanje mnogih zapadnih modela, što i danas determiniše politički profil i društvenu dinamiku mnogih muslimanskih nacija.

Naravno, najvažniji od ova tri perioda za islam i muslimane jeste najraniji period, kada je islam nastao. Muhamed, puno ime Abu el Kasim Muhamed ibn Abdulah ibn Abdulmutalib ibn Hašim el Kurejši , sin Abdule koji je bio trgovac, je rođen u Meki oko 570. godine. Muhamed je rođen u dinastiji Kurejši, a s obzirom na to da je njegov otac umro pre nego što se on rodio, odrastao je uz dedu i strica abu Taliba. Muhamed je, kada je odrastao, nastavio posao svog oca i oženio bogatom udovicom Hatidžom, sa kojom je imao nekoliko dece. U kasnijim godinama, doživeo je prvo ukazanje, kada mu se javlja arhanđeo Gavrilo, koji mu govori da je odabran za božijeg poslanika i koji mu je preneo prve stihove od Boga 610. godine.

Sve propovedi tvrde da je Bog (Alah) jedan, milostiv i svemoćan, kao i da nadzire tok događaja. Bogati sloj tog vremena pobunio se protiv Muhameda i nove religije, te se on sa svojim sledbenicima 622. godine, preselio iz Meke u Medinu i ta godina se naziva godina Hidžre – početak islama kao vere.

Profimedia

Veliki deo Muhamedove proročke karijere, od trenutka kad je počeo sa javnim propovedima oko 613. pa do njegove smrti 632, protekao je u odbrani od protivnika u sopstvenim plemenu Kureiš, sve do konačne pobede nad njima. Među prvim sledbenicima Muhameda bili su i neki njegovi bliski rođaci, kao što su njegov brat od strica Ali ibn Abu Talib i nekoliko istaknutih građana Meke iz vodećih klanova, poput Osmana ibn Afana.

Pre svoje smrti, Muhamed nije nikog odredio za punopravnog naslednika niti je, uprkos brojnim ženidbama ostavio za sobom sina koji bi mogao da preuzme njegovu ulogu. Zato su njegovi ashabi (drugovi) tokom narednih trideset godina, od 632. do 661., izabrali četvoricu patrijarhalnih ili preavovernih halifa – Abu Bekra, Omara, Osmana i Alija da budu religijske i političke novonastale muslimanske zajednice. Za vreme njihove vladavine, mada opterećene stalnom napetošću, konfliktima i nasiljem, čak i prema halifama – trojica od njih su ubijena – arapska vojska boreći se pod zastavom islama, osvojila je ogromna prostranstva od severne Afrike, do granica Indije.

Pravci u islamu

Božiji poslanik Muhamed jasno je rekao da će se svet podeliti na 73 grupacija, a da će samo jedna ući u raj. Tako, islam ima mnogo pravaca i škola. Osnovna podela muslimana je na sunite, šiite i haridžije, a isto tako i one imaju svoje frakcije. Sunizam broji najveći broj vernika, a po nekim izvorima 85 odsto muslimana pripada sunitima. Njihovo verovanje zasniva na tome da Muhamed nije imenovao svog naslednika, a oni su odabrali da to bude njegov najbliži prijatelj Ebu Bekr. Pravne škole (mezhebi) u sunitskom islamu su: hanifijski mezheb (Srbija, BiH), hanebijski mezheb, malikijski mezheb i šafijski mezheb, a ono što je bitno da se ove škole malo razlikuju u praktikovanju islama. Za razliku od sunita, šiitski muslimani veruju da je Alija, sin Muhamedovog strica Abu Taliba, izabran da bude naslednik. Šiiti njega označavaju kao prvog halifu, a prema njihovom verovanju ukupno ima 12 imama, a poslednji u tom nizu će se pojaviti pre sudnjeg dana.

Verovanje i ideologija

Da bismo razumeli islam kao religiju prvenstveno se moramo osvrnuti na samo verovanje na kojem je ono zasnovano, a na kojem će se kasnije izgraditi njena ideologija, kao što smo već objasnili u delu o hrišćanstvu. Osnovno religijsko verovanje u islamu zasniva se na njenih pet stubova, koji su prvi put predstavljeni u Džibrilovom hadisu. Ovih pet stubova predstavljaju obredne radnje, koje vernik može ispuniti relativno lako i koje su Božija suna ili način života, propis, norma.

Pročitajte još: OVO JE RELIGIJA: Jedan od najstarijih oblika ljudske svesti; Stvara duhovnu povezanost između ljudi sa nekim višim bićem – Bogom

Kuran

Svakako najvažnija objava u islamu, po kojoj se zasniva sve ostalo je Kuran. To je zbirka otkrovenja koju je primio Muhamed. Ceo Kuran je dugačak otprilike kao i Novi zavet i sastoji se od 114 poglavlja ili sura koje se znatno razlikuju po dužini, na primer, 268 ajeta – stihova. Sure su numerisane i poređene po dužini, s tim što su najduže na početku. Svaka sura ima svoje ime i izvodi se od početnih reči (92. Noć, 2. Krava). Tradicija je svaku suru odredila kao mekansku ili medinsku, prema tome da li je određeno otkrovenje Muhamed primio u Meki ili Medini. Kuransko pripovedanje ima oblik Božije reči upućene čitavom čovečanstvu ili vernicima ili nevernicima ili samom Muhamedu. Delovi koji ne predstavljaju Alahovo izlaganje u prvom ili drugom licu započinju imperativom “Reci!”. Sadržaj obuhvata širok spektar različitih tema – himni u slavu jednog boga i milijardu tragova u prirodi, oštrih opomena, kao što su zabrana alkohola i svinjetine, ali i podsećanja na dolazak sudnjeg dana, naredbi koje se tiču ličnog morala i društvenih odnosa, spominjanje nekih istorijskih događaja.

Profimedia

Religiozni značaj Kurana se ogleda u muslimanskim stavovima i načinu postupanja prema njemu i to vekovima i širom islamskog sveta. Kuran ujedinjuje, ispravlja i, konačno, uobličuje otkrovenja koja su zabeležili raniji proroci, među njima Mojsije i Isus. U njemu muslimani pronalaze osnovu za društveni poredak, ličnu etiku, obred, spasenje, eshatologiju i verski život. Interpretacija Kurana uvek je bila veoma važna, sa istorijskim, gramatičkim i teološkim objašnjenjima svakog reda.

Naučiti Kuran napamet predstavljalo je znak učenosti i pobožnosti i donosilo počasnu titulu al hafiza.

Za razliku od Kurana, hadisi nisu zapisani od strane Muhameda, ni njegovih sledbenika već nekoliko generacija kasnije, kada su prikupljeni, sabirani i sastavljeni u veliki zbornik islamske literature. Najpoznatiji hadisi te zbirke su: Sahih Buhari , Sahih Muslim, Sunen Nesaija, Sunen Evu Davud, Tirmizijin Sunen, Sunen ibn Madže. Izvori šerijata koji nisu predmet objave obično se zasnivaju na pravnom rasuđivanju.

Islam u Jugoslaviji

Kada govorimo o islamu na prostoru današnje Jugoslavije tema bi bila teško obradiva i sama za sebe. Zato će se fokus odnositi na islam od početka stvaranja Kraljevine Srba, Hrvata i Slovenaca 1918. godine. Stvaranje ove zajednice dovelo je oko milion i po muslimana, najviše onih u Bosni i Hercegovini, u izmenjen položaj. Prema koncepciji regenta Aleksandra I Karađorđevića, što je kasnije zvanično prihvaćeno Vidovdanskim ustavom 1921. godine, to je trebalo da bude unitarno nacionlna jugoslovenska država sa nacijom Jugoslovena.

Pravni status i unutrašnje određenje islamske verske zajednice u novostvorenoj državi počivali su na ustavnom načelu o slobodi vere i savesti, kao i ravnopravnosti svih priznatih vera. U praksi, međutim to ustavno načelo doživljavalo je neujednačenu zakonsku razradu i naročito nedoslednu primenu što je izazivalo nezadovoljstvo kod jugoslovenskih muslimana.

Tokom Drugog svetskog rata, okupacije i komandanja Jugoslavije nasilno se razbija i ta novuspostavljena institucionalna jedinstvenost, a jugoslovenski muslimani doživljavaju različitu sudbinu pod neposrednom ili posrednom upravom stranih vlasti – bugarskih u Makedoniji i delimično na Kosovu i u Crnoj Gori, i nemačkih – delom na Kosovu i u Srbiji. Muslimani Bosne i Hercegovine postaju podanici kvinsliške Nezavisne Države Hrvatske, koja ih nastoji što šire uključiti u sprovođenje monstruoznog genocidnog projekta čišćenje zemlje od Srba, Roma, Jevreja i komunista svih nacionalnosti.

Politički sukobi koji su nastali devetesetih godina, stvorili su još veću netrepeljivost između Srba, Hrvata i Muslimana. Istorija još nije utvrdila tačne podatke o ratovima koji su zadesili prostor bivše Jugoslavije, pa bi samo moglo da se govori o različitim stavovima i nekim činjenicama, ali o celokupnoj slici tog rata još uvek se ne može sa preciznošću govoriti. Muslimanska nacija tokom devedesetih sve više počinje da se zamenjuje Bošnjačkom, što kasnije postaje i formalni naziv ove nacije.

Profimedia

Patrijarh Pavle i muftija Hamdija Jusufspahić o ratu

S obzirom na to da je već poznat stav hrišćanstva i islama po pitanju ratovanja u nastavku sledi zajedničko saopštenje patrijarha Pavla i muftije Hamdije Jusufspahića iz 1991. godine, čime ćemo i završiti ovaj tekst.

– Polazeći od onoga što nam je zajedničko u veri i duhovnom iskustvu, kao i od činjenice da su se odnosi između islama i hrišćanstva od početka odlikovali tolerancijom i razumevanjem, a veoma često i saradnjom, zajednički je konstatovano da i u našoj zemlji, u ovim dramatičnim trenucima sveopšte ugroženosti, treba kao ljudi koji verujemo u jednog Boga i svako na svoj način, doživljavamo spasonosno dejstvo Otkivanja Božijeg, da ostanemo verni tradiciji zajedničkog života u razumevanju i međusobnom poštovanju i da zajednički apelujemo na savest svih verujućih, – hrišćana, muslimana i ostalih,- svih ljudi dobre volje, a posebno svih odgovornih državnika, da postojeće konflikte rešavamo kao ljudi, u miru, bez nasilja i krvoprolića. U isto vreme učesnici razgovora su se ogradili od svakog pokušaja manipulisanja verskim osećanjima ljudi u nacionalno-političke svrhe i od svakog čina zloupotrebe vere ili opravdanja zla i bratoubistva u ime vere.

*U sledećem nastavku najkontroverznija tema na planeti – Džihad.

Pročitajte još: Feljton “24sedam” o religijama: Isus Hrist je stigao i ljubavlju promenio svet

Pratite sve vesti iz Srbije i sveta na našem Telegram kanalu.

Instalirajte našu iOS ili android aplikaciju – 24sedam Vest koja vredi

Najčitanije Vesti

Ostale vesti iz rubrike