Naglo skočio broj smrtnih kazni: Ovih 20 država ima najviše pogubljenja na svetu, neke od metoda izvršenja i dalje su okrutne
Porast je, kako navodi Amnesti internešenal, "zapanjujući"
Broj izvršenih smrtnih kazni u svetu tokom 2025. godine dostigao je nivo koji nije zabeležen više od četrdeset godina. Prema godišnjem izveštaju organizacije Amnesti internešenal, u 17 zemalja evidentirano je ukupno 2.707 pogubljenja, što je najviša brojka od 1981. godine.
Organizacija taj nagli porast opisuje kao posledicu politike zastrašivanja. Kako navodi Amnesti, pojedine vlade smrtnu kaznu ne koriste kao instrument pravde, već kao sredstvo kontrole i odvraćanja stanovništva. U poređenju sa 2024. godinom, kada je zabeleženo 1.518 pogubljenja, reč je o rastu od 78 odsto.
U izveštaju "Smrtne kazne i pogubljenja 2025." Amnesti govori o "zapanjujućem porastu" i upozorava da se smrtna kazna i dalje najčešće primenjuje nad marginalizovanim grupama, političkim protivnicima i osobama optuženim za krivična dela povezana sa drogom, često u postupcima koji ne ispunjavaju međunarodne standarde pravičnog suđenja.
Organizacija ističe i kontrast između globalnog trenda ukidanja smrtne kazne i sve intenzivnije primene u manjem broju država.
Prema ranijim podacima koje navode Amnesti i druge organizacije, među državama sa najviše pogubljenja redovno se nalaze:
1) Kina
2) Iran
3) Saudijska Arabija
4) Egipat
Profimedia
5) Sjedinjene Američke Države
6) Irak
7) Pakistan
8) Jemen
9) Singapur
10) Bangladeš
11) Vijetnam
12) Severna Koreja
13) Japan
14) Belorusija
15) Somalija
16) Indija
17) Indonezija
Profimedia
18) Jordan
19) Kuvajt
20) Južna Koreja (retko, ali formalno zadržava smrtnu kaznu)
Najčešće metode pogubljenja
Iako se u 21. veku smrtna kazna često predstavlja kao "humanizovana" u odnosu na istorijske metode, Amnesti i drugi kritičari ističu da ona i dalje ostaje jedna od najkontroverznijih praksi kaznenih sistema.
Najčešći oblik izvršenja danas je smrtonosna injekcija. Osuđenik se vezuje za sto u posebno pripremljenoj prostoriji, uz prisustvo službenika, a u nekim slučajevima i svedoka. U telo se zatim ubrizgava kombinacija lekova koja treba da izazove gubitak svesti, paralizu disanja i na kraju srčani zastoj. Iako je zamišljena kao "mirna smrt", u praksi su zabeleženi slučajevi komplikacija i produženog umiranja, što dodatno otvara pitanje njene humanosti.
Profimedia
U pojedinim državama i dalje se koriste i starije metode poput vešanja i streljanja. Kod vešanja se telo osuđenika pušta da padne s platforme, pri čemu bi trebalo da dođe do trenutnog loma vrata, ali se to ponekad završava sporim gušenjem. Streljanje se sprovodi pomoću streljačkog voda ili pojedinačnog hica, a obe metode često imaju snažan psihološki i politički efekat.
Električna stolica i gasna komora danas su retke, ali nisu potpuno napuštene. Električna stolica funkcioniše tako što se kroz telo osuđenika pušta jak električni napon, a u prošlosti su zabeleženi slučajevi neuspelih i bolnih izvršenja. Gasne komore, u kojima se koristi otrovni gas, gotovo su nestale iz primene zbog svoje istorijske i etičke težine.
Bez obzira na metodu, postupak pogubljenja prati stroga procedura: identifikacija osuđenika, čitanje presude, poslednje reči i zvanična konstatacija smrti. Kritičari ističu da, uprkos formalnoj "proceduralnoj urednosti", država i dalje svesno sprovodi čin oduzimanja života, što ostaje centralna tačka rasprave o opravdanosti smrtne kazne.
Bonus video
Instalirajte našu iOS ili android aplikaciju – 24sedam Vest koja vredi

Komentari