Srbi su nekad živeli u Donbasu i centralnoj Ukrajini: Nova Srbija i Slavenosrbija bile krajina Ruskog carstva

20.04.2022

07:16

0

Autor: 24sedam

Za razliku od ranijih seoba, odlazak Srba graničara u carsku Rusiju nije imao masovan karakter i do njega je došlo mnogo kasnije

Srbi su nekad živeli u Donbasu i centralnoj Ukrajini: Nova Srbija i Slavenosrbija bile krajina Ruskog carstva
ukrajina profimedia-0682685182 copy - Copyright 24sedam/Profimedia

Donjeck i Lugansk trenutno su oblasti u kojima se vodi velika borba. Ova područja nekada u prošlosti naseljivali su Srbi. Pre 269 godina Srbi iz Vojne krajine osnovali su tu svoje vojničke kolonije. Ovo je priča o malo poznatoj stranici srpske istorije.

Osmansko prodiranje na Balkan izazvalo je velika migraciona kretanja srpskog naroda severno od Save i Dunava. U Habzburškoj monarhiji Srbi su u 16. veku stekli poseban status – vojnika graničara. Kako bi odbranila svoje teritorije habzburška vlast ciljano je organizovala i naseljavala Srbe u pogranična područja koja su zbirno nazvana – Vojna krajina. Ta područja prostirala su se u periodu od 16. do 18. veka od Like i Korduna do Banata.

Bečki dvor je u novopridošlim Srbima video nove graničare, te su oni upućivani da se nasele u širem pojasu austro-turske granice. Drugim rečima, njihov dolazak na tlo Austrijskog carstva posmatran je kao pojava koja se nije mogla izbeći, ali koja se, zauzvrat, i te kako mogla dobro iskoristiti, u smislu dodatnog ojačavanja svojevrsne odbrambene tampon-zone na austro-turskoj granici.

Položaj novopridošlih Srba podrazumevao je njihovo postepeno i tegobno uključivanje u državnopravni sistem Austrijskog carstva, kao i preuzimanje svih onih obaveza, najčešće vojnoodbrambenih, kako bi osigurali mogućnost da se dugoročno nastane na tim područjima.

U istorijskom pamćenju srpskog naroda najpoznatije seobe bile su ona iz 1690. godine, kada je pod vođstvom pećkog patrijarha Arsenija III Čarnojevića grupa od oko 30.000 Srba naselila prostor današnje Vojvodine. U istoriografiji, poznata je kao Velika seoba Srba. Druga seoba dogodila se 1740. godine pod vođstvom patrijarha Arsenije IV Jovanovića.

Seoba u Rusko carstvo

Iako je glavni pravac migracionih kretanja bio usmeren ka teritorijama Habzburške monarhije, nacionalna istorija pamti i slučajeve migracija na istok, i to u Ukrajinu, tada pograničnu zemlju velikog Ruskog carstva.

Za razliku od ranijih seoba, odlazak Srba graničara u carsku Rusiju nije imao masovan karakter i do njega je došlo dosta kasnije.

 

 

Dogodilo se to u prvoj polovini 18. veka kada je Osmansko carstvo pod pritiskom vojnih uspeha Habzburške monarhije počelo da stagnira, pa je samim tim i položaj Srba u tadašnjoj Vojnoj krajini počeo da slabi.

Srpski oficiri u austrijskoj vojsci, nezadovoljni tretmanom u vojsci i obavezama koje su austrijske vlasti počele da nameću na području vojnih regimenti, odlučili su da potraže bolje uslove.

Najzaslužniji za formiranje druge srpske naseljeničke oblasti u Rusiji bili su potpukovnik austrijski Jovan Šević i pukovnik husarski Rajko Preradović, kao i general Jovan Horvat.

Jovan Horvat/Wikipedia
 

Jovan Šević borio se za opstanak vojnih krajina u Banatu i Bačkoj. Kada je postalo jasno da će bečki dvor definitivno razvojačiti (ukinuti) vojne oblasti i integrisati ih u civilni sistem, Šević je odlučio da emigrira u Rusiju. Razvojačenjem Vojne krajine Srbi su izgubili vojničke privilegije i postali obični podanici carstva sa svim finansijsko-ekonomskim obavezama prema civilnim vlastima. 

S druge strane, Rusija je videla odličnu priliku da, kao nekada Habzburška monarhija, dobije iskusne borce koji će u zamenu za neke privilegije čuvati granicu carstva.

Posle mnogo peripetija sa austrijskim vlastima oko izdavanja pasoša i dopuštenja da otputuje u Rusiju, najzad se novembra 1750. godine obreo u Petrogradu. Šević je bio jedan od prvih visokih oficira koji je napustio Habzburšku monarhiju i prešao u Rusiju, i time otvorio vrata za talas migracija Srba u tu zemlju. Stupio je u kontakt sa carskim dvorom u Petrogradu gde mu je obećan čin generala i odobrenje da se sa saborcima nastani u Rusiji. Postepeno je prodao svu svoju imovinu i tajno ubeđivao druge oficire da mu se pridruže.

Srbi panduri (pešadija) u Rusiji, u Novomirgorodu polovinom 18. veka/Wikipedia
 

U zamenu za preko potrebnu vojnu podršku, Jelisveta I je obećala muškarcima „plodnu zemlju“. Napadi krimskih Tatara protiv ukrajinskih Kozaka već su pomogli da se Rusija gurne u razorni rat sa Turskom, koji je trajao od 1735. do 1739. godine.

Septembra 1752. godine Šević je sa svojom grupom Srba iseljenika stigao u Rusiju. Kijev je bilo glavno kolonizaciono prijemno mesto za dobijanje vojnog rasporeda i kolonizacionog prava. Njih su u Kijevu uputili kod Horvata u Novu Srbiju, a što je smetalo Ševiću. Krajem februara i početkom marta 1753. godine Senat je odlučio, posle razmatranja, da ovi Srbi zaposednu „ukrajinsku liniju“ (granični lanac) i izvrše naseljavanje na prostoru između reka Bahmut i Luganj. Planirano je da se tu nastani 3.000-5.000 vojnika, po ugledu na Novu Srbiju. Preradović i Šević su postali ruski generali.

Srbin husarski oficir u Rusiji, polovinom 18. veka/Wikipedia
 

Dekretom Senata 1753. godine osnovana je Slavosrbija. Država je tražila pravoslavne vojnike za službu u mobilnim vojnim jedinicama koji bi mogli da obezbede prekograničnu odbranu južnih stepa, obezbede i prošire ruski pristup Crnom moru i izgrade mrežu pograničnih utvrđenja.

Postojala su dva odvojena pogranična područja u koja su slati Srbi i drugi balkanski doseljenici. Prvo, osnovano 1752. godine, nazvano je Nova Srbija. Većina teritorije se nalazila u današnjoj Kirovogradskoj oblasti u Ukrajini. U pomenutim oblastima tih godina naselilo se par hiljada Srba.

Crnjanski pisao o njima

Pisac Miloš Crnjanski je opisao migraciju u Rusiju 1752. godine u romanu „Seobe“. Teritorija nekadašnje Slavenosrbije danas je u sastavu ukrajinske Luganske i Donjecke oblasti. Simeonov sin Aleksandar Piščević u svojim memoarima deteljno opisuje ta naseljavanja i razloge sukoba Horvata i Ševića, oko prvenstva.

Administrativni centar Slavenosrbije je bio Bahmut (od 1924. Artemivsk). Slavenosrbija je, kao administrativna jedinica, na isti način kao i Nova Srbija, izgubila svoj status, ali su se tragovi ugradili u samo ime ovog okruga.

Srpski konjanik (husar) u Rusiji polovinom 19. veka/Wikipedia
 

Carskim ukazom 1764. godine Slavenosrbija je sa utvrđenom „ukrajinskom linijom“ nazvana Ekatarinska provincija novorosijske gubernije. Ista srpska vojnička teritorija je 1775. godine dodata Azovskoj guberniji.

Tragovi srpskog identiteta

O postojanju Srba na prostorima Luganjske i Donjecke oblasti svedoče i brojni toponimi srpskog porekla koji su se do danas zadržali u tim sredinama.

Srpski doseljenici su u značajnom broju počeli da podižu svoje naseobine, a davali su im imena svojih rodnih mesta, te se danas u srcu Ukrajine nalaze varoši Pančevo, Smederevo, Zemun, Varaždin, Vukovar, Bečej, Sentomaš, Čongrad, Sombor, Turija, Mošorin, Beška i mnogih drugih.

Spomenik bratstvu tri naroda, Kozaka, Srba i Rusa, u Slavjanoserbsku podignut 2003. godine/Wikipedia
 

Pored toponima, veoma često se može naići i na prezimena kao što su Horvat, Vujić, Miloradović, Stratimirović, Udovički, Avramov, Stepanov… Naravno, posle administrativnog gašenja oblasti, a usled nepobitne kulturološke i etimološke srodnosti, došlo je do brze asimilacije, tako da današnje stanovništvo ovih oblasti nema svest o svom srpskom poreklu.

Vesti o Srbima koji su se odselili u Rusiju pedesetih godina 18. veka bilo je i vek kasnije, u vreme priprema za obeležavanje stogodišnjice dolaska Srba iz zavičaja u ukrajinske stepe. O tome dragocene podatke daje pismo oficira u penziji Pavla Arsenijevića iz Jelisavetgrada, upućeno patrijarhu Rajačiću 1852. godine. U njemu Arsenijević pominje potomke znamenitih Srba koji su živeli na bivšem području Nove Srbije i Slavenosrbije. Ostalo je zapisano da je kao jedini preostali Srbin u nekadašnjoj Slavenosrbiji 1837. godine živeo izvesni stogodišnjak, poručnik Milutinov.

Pratite sve vesti iz Srbije i sveta na našem Telegram kanalu.

Instalirajte našu iOS ili android aplikaciju – 24sedam Vest koja vredi

Možda vas zanima

Najčitanije Vesti

Ostale vesti iz rubrike