Ove svetske monarhije opstaju u vreme republika: Jedna ima dva vladara, druga neobične običaje pri izboru kralja, a u Evropi samo on ima apsolutnu moć

26.12.2020

21:02 >> 02:44

0

Nekada je kraljeva, prinčeva, careva i kneževa bilo na svakom koraku, a danas se oni mogu videti na čelu malog broja država

Ove svetske monarhije opstaju u vreme republika: Jedna ima dva vladara, druga neobične običaje pri izboru kralja, a u Evropi samo on ima apsolutnu moć
Copyright Pixabay

Početkom 20. veka evropske države su većinski bile monarhije, a samo tri su imale republikanski oblik vladavine – Francuska, Švajcarska i San Marino. Ipak, mnogo toga promenilo se tokom jednog stoleća, pa danas samo 12 evropskih zemalja na čelu ima monarha. One su uglavnom ustavne monarhije, što znači da oni koji sede na tronu nemaju velika ovlašćenja, to jest da je njihova uloga više ceremonijalna.

Na svetu trenutno postoje 44 monarhije, od kojih je na čelu 16 kraljica Elizabeta II. U većini ovih država monarh dolazi na vlast nasleđem po modelu primogeniture (prvorođeni naslednik preuzima presto), dok se u nekima bira novi vladar.

U monarhijama postoje dva oblika vlasti, apsolutistički i ustavni. U apsolutističkim monarhijama monarh ima potpunu vlast u državi i donosi sve odluke. Primeri ovakvih monarhija su Saudijska Arabija, Oman, Katar, Brunej, a jedini apsolutistički monarh u Evropi je papa. Bahrein, Kuvajt i Ujedinjeni Arapski Emirati delimično su apsolutističke monarhije. Većina današnjih monarhija su ustavne monarhije, u kojima parlament ima glavnu ulogu, dok je poglavar ograničen ustavom i samo je formalno na čelu države kojom upravljaju parlament i vlada.

Kraljevina Belgija

U ovoj državi monarh ima zvaničnu titulu kralja Belgijanaca, a trenutno se na tronu nalazi Filip (60) iz dinastije Saks-Koburg i Gota. Na presto je došao 21. jula 2013. godine, kada je njegov otac Albert II abdicirao u njegovu korist. Belgija je savezna ustavna monarhija sa parlamentarnim sistemom, što znači da vlada i parlamet imaju izvršnu vlast, dok je kralj u ovoj zemlji vrhovni poglavar vojske i religijski poglavar. Do 1991. krunu su mogli naslediti samo muški potomci kralja Leopolda I, a od tada, zahvaljući izmeni zakona, belgijsku krunu nasleđuje najstarije dete monarha bez obzira na pol, što znači da će na Filipovo mensto doći njegova ćerka Elizabet.

Kraljevina Holandija

Na čelu Kraljevine Holandije trenutno je kralj Vilem-Aleksander (53) iz dinastije Oranje-Nasau, najstariji sin kraljice Beatriks od Holandije, koji je na tron došao nakon njene abdikacije, 30. aprila 2013. godine. Iz braka sa Maksimom Zoregijetom Čeruti ima tri ćerke, a na prestolu će ga naslediti najstarija, Katarina-Amalija od Holandije (17). Kao i u Belgiji, kralj u Holandiji je religijski i vojni poglavar, a državom upravljaju vlada i parlament. Na osnovu ostvarenih rezultata na izborima, imenuje premijere i ministre, a na predlog predsednika vlade ima pravo da raspusti parlament, raspiše nove izbore ili smeni ministre.

Pročitajte još

Kraljevina Norveška

Trenutni monarh je kralj Harald V (83) iz kraljevske kuće Šlezvig-Holštajn-Sonderburg-Gliksberg, jednog od najstarijih vladarskih domova na svetu koji vuče korene od Haralda Lepokosog iz 9. veka. Na presto je došao 17. januara 1991, a sa kraljicom Sonjom ima dvoje dece, princezu Martu Luizu i presolonaslednika Hokona. Norveška je unitarna ustavna monarhija s parlamentarnim sistemom vlasti, u kojoj je kralj najvažnija osoba u državi, a premijer u vladi. Vlast je podeljena na zakonodavni, izvršni i sudski ogranak, a monarh je zvanično predstavnik izvršne vlasti, iako su nakon uvođenja parlamentarnog sistema njegove dužnosti postale ceremonijalne – imenovanje i razrešavanje predsednika vlade i drugih ministara. Monarh je i vrhovni zapovednik Norveških oružanih snaga i poglavar Norveške crkve, kao i zvanični predstavnik zemlje u inostranstvu. Ima pravo na suspenzivni veto na zakonske predloge usvojene u parlamentu, ali ukoliko parlamentarna većina ponovo usvoji zakon, kralj ga ne može sankcionisati. Presto se do 1990. nasleđivalo po muškim potomcima, a od te godine može se naslediti i po ženskoj liniji. Iako je Marta Luiza starija od brata Hokona, novi zakon u vreme njihovog rođenja nije bio na snazi, pa je on rođenjem 1973. automatski postao prestolonaslednik.

Kraljevina Španija

Na čelu ove monarhije je kralj Felipe VI (52) od Burbona i Grčke ili Filip VI, a na tron je došao 19. juna 2014. nakon abdikacije svog oca Huana Karlosa I, koji je Španijom vladao 39 godina. Sa novinarkom Letisijom Ortiz dobio je dve ćerke Leonor (15), princezu od Asturije i naslednicu prestola, i Sofiju (13). Španija je parlamentarna monarhija, sa naslednim monarhom i dvodomnom skupštinom. Izvršnu vlast ima Veće ministara na čelu sa premijerom, kog imenuje kralj, a izbor potvrđuje Predstavnički dom. Monarh je poglavar države i njegova uloga je ceremonijalna.

Kraljevina Švedska

Trenutni monarh Švedske je kralj Karl XVI Gustaf (74) iz dinastije Bernadota, koji je na presto došao 15. septembra 1973, nakon smrti svog oca Gutafa VI Adolfa. Na tronu će ga naslediti ćerka Viktorija (43), vojvotkinja od Vestergotlanda, koja je izmenom zakona 1980. automatski postala prestolonaslednica, jer je od te godine tron pripada najstarijem nasledniku monarha bez obzira na pol. Uloga kralja je većim delom ceremonijalna, on je vrhovni komandant vojske i religijski poglavar, dok je zakonodavna vlast u rukama parlamenta, a izvršna je povrena vladi.

Kraljevina Danska

Najsrećnijom zemljom na svetu vlada vlada kraljica Margareta II (80) iz dinastije Gliksburg, koja je na presto stupila 1972. nakon smrti oca Frederika IX Danskog. Kako su samo muški potomci njene kuće mogli da naslede presto, očekivalo se da kralj posle Frederika bude njen ujak Knud od Danske, ali je ustav promenjen i ženama je omogućeno da naslede Danski presto. Tome je doprinela popularnost njenih roditelja i njihovih kćeri. Danska je ustavna monarhija, što znači da vladar ne može sam da donosi odluke. Svaki predlog zakona postaje Zakon kada ga potpišu kraljica i ministar iz kabineta.

Ujedinjeno Kraljevstvo Velike Britanije i Severne Irske

Profimedia

Najpoznatiji monarh na svetu svakako je Elizabeta II (94) iz dinastije Vinzor, koja je na presto došla 6. februara 1952, nakon smrti svog oca Džordža VI. Ona je monarh u 16 krunskih zemalja Komovelta i vrhovni poglavar Crkve Engleske. Prema principima britanske monarhije, Elizabeta je šef države, kojom „vlada, ali ne upravlja”, dok je izvršna i zakonodavna vlast u rukama parlamenta i vlade. Na prestolu će je naslediti njen najstariji sin, Čarls, princ od Velsa.

Elizabeta II je simbol jedinstva Komonvelta, političke zajednice u koju spadaju skoro sve teritorije koje su bile pod britanskom vlašću. Komonvelt trenutno broji 53 članice koje su ujedinjene jezikom, kulturom, vrednostima i istorijom, a članstvo je dobrovoljno. Većina članica Komonvelta ima sopstvene šefove država, zbog čega treba napraviti razliku između zemalja Komovelta i krunskih zemalja Komonvelta. Krunske zemlje su Antigva i Barbuda, Australija, Bahami, Barbados, Belize, Grenada, Jamajka, Kanada, Novi Zeland, Papua Nova Gvineja, Sent Kits i Nevis, Sveta Lucija, Sent Vinsent i Grenadini, Solomonova Ostrva, Tuvalu i Ujedinjeno Kraljevstvo. Ovih 16 suverenih država priznaju Elizabetu II kao svoju kraljicu i šefa države. Ona u svakoj od ovih zemalja postavlja generalnog guvernera koji je njen predstavnik. Ukoliko bi neka od krunskih zemalja Komonvelta postala republika, automatski bi prestala da bude članica.

Vatikan

Profimedia

Grad-država Vatikan prostire se na samo 44 hektara, ima oko 1000 stanovnika i važi za najmanju državu na svetu. Nalazi se u sedištu Rima i sedište je pape, koji je poglavar Katoličke srkve, biskup Rima i izorni monarh Vatikana. Papu bira kolegijum Kardinala, nakon čega on postaje apsolutni monarh, što znači da ima potpunu zakonodavnu, izvršnu i sudsku vlast u Vatikanu. Trenutno je na ovoj funkciji papa Franja (84) i on je jedini apsolutni monarh u Evropi. Za 266. papu izabran je 13. marta 2013. godine.

Kneževina Andora

Ovom državom vladaju dva ko-princa: nadbiskup Đoan Enrik Vives i Sisilija, koji je ko-princ postao 2003. godine, i predsednik Francuske Emanuel Makron, koji je pobedivši na izborima automatski dobio i zvanje ko-princa Andore. Đoana Enrikea na poziciju biskupa Urhela tradicionalno je postavio rimski papa, dok je drugog ko-princa izabrao narod Francuske. Ova država je po organizaciji parlamentarna kneževina, a izvršnu vlast ima vlada na čelu sa premijerom Andore, dok je zakonodavna vlast u rukama parlamenta i vlade.

Pročitajte još

Kneževina Lihtenštajn

Ovom državom trenutno vlada knez Hans-Adam II (75) iz dinastije Lihtenštajn. Knez je postao 13. novembra 1989, kada je nasledio oca Franca Jozefa II nakon njegove smrti. Lihtenštajn je ustavna monarhija, koja knezu daje više značajnih ovlašćenja, što je bila tema polemika u zemlji, ali je narod na referendumu 2003. odlučio da takav sistem upravljanja treba da ostane na snazi. Parlament je sastavljen od 25 poslanika koje biraju građani, a vlada, koju čini pet ministara, rukovodi poslovima.

Kneževina Monako

Knez Albert II (62) iz dinastije Grimaldi, sin Renijea III i američke glumice Grejs Keli, vlada Monakom od 6. aprila 2005. godine, kada je došao na očevo mesto. Knez Monaka predstavlja državu u svim odnosima sa stranim državama i sklapa sve međunarodne ugovore nezavisno od odobrenja Nacionalnog saveta. On zajedno sa Nacionalnim savetom odlučuje o svakoj izmeni ustava, a izvršna vlast je potpuno u njegovim rukama – postavlja i razrešava državnog ministra i savetnike Vladinog saveta, kao i sve državne službenike. Zakonodavnu vlast vrše knez i Nacionalni savet – on može da predloži zakone, a o njima odlučuje savet, koji knez ima pravo da raspusti, a istovremeno je i osoba koja postavlja i razrešava predsednika saveta. Sudsku vlast formalno vrši knez – sudovi donose i izriču presude u njegovo ime, a on postavlja i otpušta članove Vrhovnog suda i Kneževskog saveta. Monarh u Monaku, kao i oni u Luhtenštajnu i Vatikanu, ima stvarna politička prava, za razliku od mnogih evropskih vladara.

Veliko Vojvodstvo Luksemburg

Ova zemlja je po državnom uređenju parlamentarna monarhija na čelu sa velikim vojvodom Anrijem, koji je oca Žana nasledio nakon njegova abdikacije 7. oktobra 2000. godine. On imenuje premijera i vladu, akredituje ambasadore i obavlja mnoge druge dužnosti. Glavni je zapovednik luksemburške vojske gde ima čin generala.

Japan

Foto: Profimedia

Japan je unitarna parlamentarna ustavna monarhija na čijem čelu je car. Na japanskom prestolu trenutno je car Naruhito, sin bivšeg japanskog cara Akihita, koji ga je na prestolu zamenio 1. maja 2019. nakon što je on odlučio da abdicira. Njegova ovlašćenja veoma su ograničena ustavom, u kom piše da on ne može imati izvršnu vlast. Car imenuje premijera na predlog parlamenta i glavnog sudiju Vrhovnog suda na predlog Kabineta Japana, koji čine premijer i ministri i koji je telo izvršne vlasti ove države. Car, uz odobrenje Kabineta, obavlja sledeće državne poslove: proglašava ustavne amandmane, zakone, vladine uredbe i međunarodne ugovore; saziva parlament; raspušta Predstavnički dom; raspisuje parlamentarne izbore; potvrđuje imenovanja i razrešenja ministara i drugih funkcionera, kao i punomoćja i akreditive ambasadora i ministara; potvrđuje amnestije i pomilovanja; dodeljuje odlikovanja; potvrđuje ratifikacije i druge diplomatske dokumente; prima strane ambasadore i ministre; obavlja ceremonijalne funcije. Carski dom ne može primiti ni imovinu ni poklon bez odoborenja parlamenta.

Jedinstven način biranja kralja

Mala afrička država Esvatini (ranije poznata kao Kraljevina Svaziland) ima specifične običaje. Kralj ne može da imenuje svog naslednika, nego dolazi na presto preko majke. Kada kralj umre, porodica se okuplja i među njegovim ženama bira „Veliku ženu”, odnosno onu koja će biti kraljica majka, a njen sin novi kralj.

Ona mora da zadovoljava nekoliko kriterijuma: mora da bude jakog karaktera i da potiče iz dobre porodice, a može da ima samo jednog sina. Izuzetak je napravljen u slučaju Labotsibeni Mduli, koja je imala tri sina i bila jaka ličnost, pa je zato i odabrana, ali nije smela da potencira prvog sina kao prestolonaslednika.

Sultanati

Sultani su na čelu države u Omanu i Bruneju. Kabus ibn Said el Said je monarh Omana od 1970. godine. Nakon što je zbacio svog oca, započeo je delimičnu demokratizaciju zemlje.

Na čelu Bruneja je sultan Hasanal Bolkijah, koji je jedan od najbogatijih ljudi na svetu. U ovoj zemlji na snazi je strog šerijatski zakon po kome se homoseksualni odnosi kažnjavaju smrću kamenovanjem, krađa odsecanjem ruke ili stopala, a smrtna kazna se može dobiti i za silovanje ili vređanje proroka Muhameda.

Emirati

U svetu postoje tri emirata – Katar, Kuvajt i Ujedinjeni Arapski Emirati. Premijer i ministri u Kataru donose određene odluke, a parlament usvaja zakone, ali se ova država ipak smatra apsolutističkom jer emir Tamim bin Hamad el Tani ima konačnu reč. Osnivanje političkih tela i sindikata i dalje nije dozvoljeno, a žene moraju da budu pokrivene, dok je homoseksualnost zakonom zabranjena.

Kuvajt ima najstariju demokratsku izabranu vladu među državama Persijskog zaliva jer prvi dobija nezavisnost od Britanije 1961. Postepenom liberalizacijom žene 2005. dobijaju pravo glasa, a 2006. Masuma Mubarak postaje ministarka za administrativni razvoj unutrašnjih poslova.

Ujedinjeni Arapski Emirati su federativna monarhija u čiji sastav ulazi sedam emirata: Abu Dabi, Dubaji, Šardža, Um el Kajvejn, Fudžera, Ras el Hajma i Adžman.

Kambodža, Lesoto, Tajland, Tongo, Maroko, Bahrein i Butan takođe su na spisku ustavnih monarija, dok poglavari u Jordanu i Maleziji imaju nešto veća ovlašćenja, a Saudijska Arabija primer je apsolutističke monarhije.

Pratite sve vesti iz Srbije i sveta na našem Telegram kanalu.

Instalirajte našu iOS ili android aplikaciju – 24sedam Vest koja vredi

Najčitanije Vesti

Ostale vesti iz rubrike