Višedecenijski kamen iz novovaroškog kraja nije na prodaju: Skrivena vodenica i dan-danas melje najkvalitetnije brašno (FOTO)

02.04.2021 | 11:36 >> 12:06

Autor: Lj. Stanković

Kamen je kupio moj otac još 1957. godine, u nadi da će sagraditi vodenicu. Međutim, posle toga smo se mi, njegova deca, razišli svako na stvoju stranu, neko

Copyright RINA

Nekada su vodenice širom Srbije hranile na stotine gladnih usta i bile svojevrsni „informacioni biro“, mesto gde su se vredni meštani sela okupljali, razgovarali o problemima i prepričavali priče o vampirima. Pre pola veka, na svakoj reci, načičkane jedna do druge, stajalo je na desetina malih drvenih građevina u kojima je mleo vodenički kamen, a danas je to izuzetna retkost.

Jedna od njih je i Kneževića vodenica u novovarškom selu Bistrica, koja bi mogla da melje dan i noć, ali nema za koga. Kneževići su ostali dosledni ideji svoga oca, da kamen koji već decenijama kotrlja ne prodaju, već da mu daju novi život i pravu namenu.

Copyright Milan Knežević RINA

– Kamen je kupio moj otac još 1957. godine, u nadi da će sagraditi vodenicu. Međutim, posle toga smo se mi, njegova deca, razišli svako na stvoju stranu, neko u školu, neko na posao u grad. Kamen je stajao tu godinama, dolazili su ljudi da ga otkupe, ali nisam mogao to da dozvolim. Želeći da sačuvam porodičnu tradiciju, vodenicu smo pustili u rad 1994. godine. Nema mnogo posla, jer nema naroda za koji će da melje, a sve slabije ima i žita. Ali rekao sam  ocu da sam uspeo vodenicu da obnovim, i moja misija je bila završena – kazao je za RINU Milan Knežević.

Copyright RINA

Nekada je Bistrica bila poznata po vodenicama i vodeničarima, a ova u vlasništvu porodice Knežević, iako je najmlađa u selu, očigledno će nadživeti svog vlasnika i tako izbeći sudbinu mnogih.

– Samo u našem selu bilo je devet potočara od Draževića do Bistrice, nažalost, samo dve su ostale da rade, Krđanska, koja je trenutno ostala bez vode, i Stojića, vodenica koja ima dva vitla na reci.

Copyright RINA

Mleti žito i pretvarati ga u brašno nije lak posao, vodeničar mora znati da ne treba žuriti jer tada brašno gori. Što sporije se melje, to je bolje, a ukus hleba od brašna iz ovakvih vodenica daleko je bolji od onih iz prodavnice.

– Pravim domaći hleb od pšeničnog i heljdinog brašna, i ne samo što je ukusniji, već je i zdraviji – kazala je supruga Slavica Knežević.

Nakon odlaska u penziju bračni par Knežević vratio se na selo pre 15 godina, jer tu, tako kažu, imaju sve što im je potrebno za sebe i svoju decu.

Pročitajte još

Instalirajte našu iOS ili android aplikaciju – 24sedam

Izvor: RINA