Matija Ljujić za 24sedam iz Tel Aviva: Kad krenu rakete Hamasa sklanjam se u "sigurnu sobu" sa Fatosom Bećirajem

15.05.2021

09:23 >> 09:34

0

Dete Partizana čeka u Tel Avivu trenutak kada će se povući na bezbednu teritoriju

Matija Ljujić za 24sedam iz Tel Aviva: Kad krenu rakete Hamasa sklanjam se u "sigurnu sobu" sa Fatosom Bećirajem
Copyright Tanjug/AP Photo/Khalil Hamra/Profimedia

Dete Omladinske škole Partizana, sada već iskusni 27-godišnji fudbalski internacionalac Matija Ljujić u Tel Avivu čeka najbolji trenutak da se povuče na bezbednu teritoriju. Rata i raketa mu je već preko glave. Još nije zaboravio ni razaranja od NATO agresije koja je kao dečak doživeo u Srbiji 1999. godine, a sada se morao svega podsetiti u Izraelu dok oko njega padaju rakete Hamasa. Srećom nije sam. U stanu mu društvo pravi crnogorski reprezentativac i Albanac iz Peći Fatos Bećiraj, sa kojim zajedno nastupa za izraelski tim Bnej Jehudu.

Tačno dva dana trajale su pripreme za ovaj razgovor. U nekoliko navrata zakazani intrevjui propadali su zbog sirena opasnosti – “E, nema šanse sada da pričamo. Moram da se sklanjam, javljaju da za 20 minuta počinje napad”, jedna je od mnogih poruka koje su svedočile o drami koju preživljava naš fudbaler. I nisu samo pozivi na početak opasnosti bili razlog za česta otkazivanja. Tu su bili i pozivi supruge iz Beograda, ostalih članova porodice, prijatelji… Svi su uplašeni, a Ljujića dok slušate, stekli biste potpuno drugačiji utisak:

– Možda vam delujem hrabro dok vam pričam, ali verujte nije baš tako. Pre par sati Fatos mi je zalupao na prozor da vidim nešto, a ja sam se trznuo i od buke odmah pomislio da su ponovo počele rakete da padaju. Nije svejedno. I raspoloženje varira. Čas sam spreman sve da izdržim, čas mi je svega dosta i želim da odem odavde što pre. Iskreno, već mi predugo ovo traje i ne vidim da će uskoro doći kraj – priča za 24sedam Matija Ljujić, bivši fudbaler Partizana koji trenutno igra u Izraelu, za tim Bnej Jehudu iz Tel Aviva.

Ljujić poput mnogih stranih građana u Izraelu očekuje dozvolu tamošnjih vlasti, kao i njegovog kluba, da napusti zemlju. Situacija, međutim, za tako nešto ne da nije povoljna, nego se odlazak može graničiti sa ludilom, ako se zna da su rakete padale i oko aerodroma u Tel Avivu.

– Tu sam u stanu sa Fatosom Bećirajem, sa nama je bio i Aleksandar Pešić, ali je on uspeo da izađe iz svega ovoga i sada je sigurno negde u Nišu na ćevapima. Nadamo se da ćemo i mi uskoro. Bar mi je porodica u Srbiji, to me smiruje, jer ne znam kako bih sve ovo podneo da mi trudna žena mora kroz sve ovo da prolazi. A otišla je u Srbiju samo da odradi lekarski pregled i da završi registraciju auta da ne bismo gubili vreme kad ja dođem, već da bismo mogli odmah na odmor. Prema tom planu, ja bih sutra odigrao poslednju utakmicu i u ponedeljak bih otišao na let za Beograd. Sve je, ipak, neko drugi isplanirao umesto nas.

Profimedia

Niko se na rat ne može navići, pa čak ni Izraelci koji svakodnevno žive i suočavaju se sa raznim opasnostima, od raketnih napada do terorističkih pretnji. Dugo, međutim, nije bilo strahota na tom delu Bliskog istoka, sve do pre desetak dana:

– Strašno je, ne samo za nas, već i za Izraelce koji su navikli da na pet-šest godina uđu u ovakve sukobe. Kažu da nikad nije snažnije tuklo po njima, a ni Izrael nije jače odgovorio. Sad nije tako opasno kao na početku, ali prvo veče neću nikad zaboraviti. Krenuo sam sa drugom na večeru u jedan restoran kad su počele sirene i eksplozije. Ne preterujem, bar 20 tih nekakvih raketa prošlo je iznad naših glava. Izašli smo iz auta i videli da svi ljude trče ka jednoj zgradi, pa smo i mi otišli u to sklonište. Onda se to malo smirilo, pa smo krenuli ponovo ka restoranu. Tamo nas je opet dočekalo novo raketiranje i sirene, ponovo bežanje u prvo sklonište zajedno sa još 100 ljudi. Kad padne čuješ i osetiš da se zatrese zemlja. Odmah se vrate slike iz detinjstva kad smo mi bili bombardovani.

Ljujić kaže kakva je procedura kada se oglase sirene za uzbunu:

Pravilo je takvo da kad se oglase sirene moraš se povući u “sigurnu sobu”, zatvoriš čelična vrata za sobom i tu provedeš vreme dok ne prođe opasnost. Ove nove zgrade projektovane su tako da svaki stan ima jednu “sigurnu sobu”. Procenjuje se da će ti ona sačuvati život čak i ako udari raketa u zgradu, jer je od čelika napravljena. Znaš da si zaštićen, ali nije ti svejedno. Ako si u autu kad počne napad, staješ izlaziš i ideš u zaklon. Ukoliko nema toga, zalegneš negde. Loša stvar je što padaju i delovi od presretnutih raketa, koje je uništila odbrana Izraela, pa i to može da povredi ili ubije čoveka. Gine se na ulicama, zato mi ovo ne liči kao da ću u skorije vreme ovde igrati fudbal – zaključio je Ljujić.

Pročitajte još

Pratite sve vesti iz Srbije i sveta na našem Telegram kanalu.

Instalirajte našu iOS ili android aplikaciju – 24sedam Vest koja vredi

Najčitanije Vesti

Ostale vesti iz rubrike