Čuvena ispovest Peđe Stojaković: Srbija mu bila jedini izbor, da li će istim putem krenuti i njegov sin Andrej?
Ako sluša samo oca, lako će se odlučiti
Priča Predraga Peđe Stojakovića jedna je od najlepših koje je region ikada dao. Rođen 9. juna 1977. u Slavonskoj Požegi, u vreme bivše Jugoslavije, odrastao je kao mirno, povučeno i porodično dete, okruženo toplinom doma, vikendima na selu i osećajem slobode koji je oblikovao njegov karakter. Porodica, tradicija i identitet, kako kaže, bili su stubovi njegovog detinjstva.
Uvek je naglašavao koliko mu je srpsko poreklo značilo. U Hrvatskoj, među Srbima, važilo je nepisano pravilo - ako navijaš za Zvezdu, zna se ko si. A Peđa je Zvezdaš od kolevke. To nije bio trend, nije bila moda. To je bilo nasleđe.
- Tata je navijao za Zvezdu, pa sam to video od njega - govorio je.
Kao dečak je upijao košarkaške snove gledajući Divca i Paspalja na televiziji. Otac bi mu tada govorio:
- Da li ćemo i tebe, sine, jednog dana gledati na televiziji?
Peđa je, skromno i tiho, san pretvarao u plan.
U Beogradu je sve počelo
Rat u Hrvatskoj naterao je porodicu Stojaković da se preseli u Beograd kada je Peđa imao 14 godina. Iako je stigao kao "dete iz provincije" i sa drugačijim govorom, brzo je našao svoje mesto - na košarkaškom terenu. U juniorima Crvene zvezde prepoznat je kao ogroman talenat, pa je već sa 16 godina prebačen u prvi tim. Život mu se menjao brzinom kojom je šutirao trojke.
Profimedia
Solun - druga domovina
Sa 16 godina stiže ponuda PAOK-a. Cela porodica se seli u Solun, jer ga, kako kaže, mama nije ispuštala iz ruku. U Grčkoj je proveo pet godina - tinejdžerske godine koje su ga oblikovale i kao čoveka i kao košarkaša.
- Grčka mi je kao druga domovina - isticao je.
Tamo je stekao prijatelje za ceo život, naučio jezik i sazreo.
Ali ono što je Peđa neprestano naglašavao - ma koliko voleo Grčku i ma koliko mu ona bila dom -- uvek je nosio Srbiju i nekadašnju Jugoslaviju u srcu. Bez obzira na to koji je pasoš imao, nikada nije krio da želi da igra za zemlju iz koje potiče.
Bio je ponosan što je deo generacije koja je kasnije ispisala istoriju reprezentacije.
Njegov sin Andrej ima sličan put. može da bira između Srbije i Grčke, košarkaški stasava u Americi, a uveliko se vodi polemika za koju će reprezentaciju igrati. Ukoliko krene očevim stopama dileme neće biti - Orlovi su jedini pravi izbor.
Profimedia
Bonus video
Instalirajte našu iOS ili android aplikaciju – 24sedam Vest koja vredi

Komentari