aktuelno

Partizanova godina iz snova bila je velika noćna mora, sa sitnim naznakama buđenja iz košmara! Gore valjda i ne može!

31.12.2024

10:19

0

Autor: Gojko Filipović

U Humskoj je 2024. preovlađivalo crnilo, velikan je doveden skoro do potpune propasti

Partizanova godina iz snova bila je velika noćna mora, sa sitnim naznakama buđenja iz košmara! Gore valjda i ne može!
Copyright MN Press

Na kraju godine po običaju se "podvlači crta" i sumira učinjeno i neučinjeno.

Gleda se da li su planovi s početka godine ispunjeni, šta je moglo bolje, šta nikako nije trebalo da se dogodi. I, nekako po pravilu, kada se realno sagleda sve bude crno-belo. Život to valjda tako jednostavno udesi, pa ima i ovoga i onoga.

Crno-belo, kao boje Partizana. Pa da vidimo kakva je godina bila za klub iz Humske. Kako su raspoređene ove dve boje u 2024. godini?

Nikakva mudrost nije da se kaže kako je crnilo vladalo i kako se belina tek na kratke momente pojavljivala na toj adresi. Za Partizan je ova godina bila prava noćna mora, onakva kakvu niko nije poželeo. Eto šta se napravi od željene godine iz snova.

 

Na klupi je od početka godine bio Igor Duljaj, čovek kog su navijači voleli dok je igrao, a dodatno ga cenili kao trenera. Igrali su crno-beli sasvim solidan fudbal, imali uspone i padove... A onda je krajem aprila ekipa koja je rukovodila Partizanom odlučila da smeni Duljaja. Rekoše da je sve u cilju stabilizacije igre i rezultata.

I dok su navijači konstantno tražili smenu rukovodilaca Milorada Vučelića i Miloša Vazure, pala je prva trenerska glava. Umesto da se sklone, oni su sklonili.

Albert Nađ nije dočekan od strane navijača kako bi poželeo jer su oni bili protiv smene Duljaja. Na klupi bio od tog kraja aprila do prvih dana juna. Tada je i on smenjen, a Grobari su s nevericom gledali kako na klupu seda njihov miljenik Aleksandar Stanojević.

Da li je moguće da se nešto dobro dešava u Humskoj? Šta mu je sad ovo trebalo? Da li su ga Vučelić i Vazura izigrali i namamili? To su samo neka od pitanja koje su navijači Partizana imali u glavama tih dana.

Novi početak Stanojevića za novi početak Partizana. Ali sa starim licima u foteljama. Očekivano, nije izašlo na dobro. To su bili potpuno crni dani, Stanojević je od samog starta insistirao na tome da je potrebno vreme i da će ići do kraja.

Evropske blamaže samo su jedna od stavki koje su dodatno unazadile klub. U julu je odigran dvomeč sa Dinamom iz Kijeva, a ukupan rezultat 9:2 za Ukrajince dovoljno govori o tome koliko je Partizan bio blizu prolaza.

Konstatovano je da Partizan nema kvalitet za Ligu šampiona, to je bilo jasno svima i pre ovih utakmica, a onda je na red došao dvomeč sa Luganom. Poraz u Beogradu od 1:0 i onda verovatno najbolje izdanje crno-belih u Evropi. Ali ponovo ispadanje i to na produžetke zbog žestoke greške u odbrani.

Konstatovano je da Partizan nema kvalitet za Ligu Evrope, opet nešto što je bilo jasno, mada je moglo da se desi i da prođe. Na red je došao dvomeč sa Gentom, poslednja šansa za Evropu.

Priča se ponovila i tada. Po 1:0 za Belgijance u oba meča značili su kraj evropske misije crno-belih. Konstatovano je da Partizan nema kvalitet ni za Ligu konferencija, e u to već nisu svi bili sigurni. Ali dobra strana svega je što su sada mogli mirno da se okrenu Superligi. Nema veze što su ušli u istoriju fudbala kao prva ekipa koja je uspela da ispadne u prvom krugu kvalifikacija iz sva tri evropska takmičenja.

Nego... Superliga. Šansa da se navijačima zamažu oči i da se iskoristi to što najveći rival igra Ligu šampiona, te da se prave dobri rezultati i bodovna razlika.

Ali, gle čuda, konstatovano je da Partizan nema kvalitet ni za prvo mesto u Superligi. Ima ga toliko da se bori za drugo! I da i dalje mašta o osvajanju Kupa Srbije.

Pred kraj septembra u Humsku je stigla Crvena zvezda, Stanojeviću je, kao i svima, bilo jasno da je to meč koji se ne sme izgubiti. A ne da je izgubljen, nego je Partizan pregažen sa 4:0.

Samo dan kasnije je Stanojević otišao. Nije ostao do kraja, nije ostao da vidi leđa Vučeliću i Vazuri. Oni su se pokupili u prvim danima oktobra i iza sebe ostavili ruinu od bivšeg giganta.

Shvatila je to javnost kao prvi pozitivan signal koji je iz Humske poslat posle mnogo godina. Stigli su novi ljudi od kojih se očekuje čudo i preporod. O onome šta su zatekli naširoko su pričali Rasim Ljajić i Predrag Mijatović.

Prethodno je na klupu sela legenda kluba Savo Milošević, u međuvremenu je Partizan vodio Branko Vukašinović na jednoj utakmici. Savo je bez uvijanja odmah poručio da je tu da podigne raspoloženje među "potonulim" fudbalerima, ali i da igrački kadar nije ni blizu zadovoljavajućeg. Ali takav je kakav je i od njega se mora izvući najviše.

Ima naš narod poslovicu o ceđenju suve drenovine... Milošević je uspeo da vrati optimizam među igrače, ali ne i da napravi čudo. Bio je 2. decembar kada je otišao, razlozi su poznati javnosti i lako dostupni, pa se time nećemo baviti.

Rad sa ekipom preuzeo je Marko Jovanović, koji je i završio 2024. godinu na klupi Partizana. Znajući da sledeću, gotovo sigurno, neće početi na istom radnom mestu.

Sve u svemu, noćna mora od godine je iza Partizana. U to su se snovi sa početka pretvorili.

Šta će doneti 2025. videćemo, pisaćemo za 365 dana i o tome. Novo rukovodstvo se prihvatilo posla, obnavljanja ruševine u Humskoj. Hoće li im godinu dana biti dovoljno da oporave sve ono što je uništavano godinama, vreme će nam dati odgovore na ta pitanja.

Da zaključimo i tekst i godinu. Fudbalere Partizana vodilo je šest trenera, u Evropi je ispisana crna strana istorije, u derbiju u Humskoj upisan je najteži poraz, konačno su Vučelić i Vazura "izvađeni" iz udobnih fotelja, dogodile su se krupne promene. Mnogo crnila i poneka belina u tragovima.

Bonus video:

Instalirajte našu iOS ili android aplikaciju – 24sedam Vest koja vredi

Možda vas zanima

Najčitanije Vesti

Ostale vesti iz rubrike