Ispovesti iz ordinacije: Ni sama nije znala koliki se potencijal krije u njoj

05.08.2021

09:30 >> 09:42

0

Diplomirani psiholog Kristina Karanović nam otkriva priču jedne devojke koja je uspela da pobedi depresiju i ostvari ono što je zaista želela da radi u živ

Ispovesti iz ordinacije: Ni sama nije znala koliki se potencijal krije u njoj
Copyright Pixabay

U ordinaciju Kristine Karanović, diplomiranog psihologa, dolaze ljudi sa određenim problemima, a svoje dileme rešavaju u razgovoru sa stručnjakom.

Pročitajte i ovo:

Mnogi odlazak kod psihoterapeuta odbijaju, a Kristina objašnjava kako izgledaju seanse. Sa nama je podelili i jednu priču iz svoje ordinacije.

– Ljudi često imaju strah od toga šta je ono što se radi kod psihologa.
Da li je to nešto strašno? Da li znači da sam lud ako se javim za pomoć… i slično. Naravno da ne znači – baš naprotiv. Javljanje za pomoć vas čini hrabrim i zdravim. Većina ljudi u nekom životnom periodu oseća potrebu za podrškom, zbog raznoraznih razloga: od životnih promena, tuge, gubitaka, anksioznosti, promene karijere, razvoda… spisak je dug. Ove priče su isključivo sa ciljem da se skine stigmatizacija i da se populaciji približi šta je ono što se tu radi. I da nije bauk. U pitanju je posebna vrsta razgovora. Ti razgovori se vode sa ciljem da osobe dođu do olakšanja i promene koju žele, ali im je potrebna podrška. Klijenti su ti koji imaju potencijal i koji sami dolaze do rešenja, a stručna lica im samo pomažu na tom putu.

Privatna arhiva/Kristina Karanović

Ovo je jedna od mnogobrojnih priča iz Kristinine ordinacije:

Devojka je došla kod mene na seansu zaista depresivnog raspoloženja prvi put, sa zahtevom da je nateram da radi u kancelariji od devet do pet. Ne želi to da radi, ali dolazi sa idejom da joj ja objasnim zašto je to dobro za nju i da je nateram nekako…

Prokrastinira – i ne zna zašto.

– Hm… OK. A da li ima nešto drugo što bi radije radila? – pitala sam.
– Ma… – odmahnula je rukom.
– Da li bi mi rekla šta je to?
-Zašto da kažem kad od toga ionako nema ništa. Ne želim ni da kažem!
I zaista, nije htela reći.

Tek nakon nekoliko seansi, onako stidljivo, više sebi u bradu, reče: – Eto, ono što želim to je Fakultet dramskih umetnosti, ali od toga ionako nema ništa, neću da pričam o tome uopšte.

Pixabay

I počele smo da pričamo o tome, ipak.

– Nemam nikakvu “vezu”, nisam dete nikog poznatog, nemam podršku ni od koga, zapravo moji su izuzetno protiv toga, ocene su mi bile katastrofa, dvojke i trojke… Primaju par ljudi godišnje. Mene da prime, ma nema šanse. Do prijemnog ima još samo mesec dana… Ja sam smotana, ja to sigurno ne mogu. Razgovor s komisijom? Ja? Ja da tamo pričam s njima, ovakva? Ma, nema ništa od toga! Samopouzdanje mi je nula.

I kada je shvatila da je OK to što želi, uprkos tome što trenutno stvari ne stoje najbolje, i uprkos tome što je njeni ne podržavaju… i uprkos svemu, promenio se izraz lica.

Krenula je da intenzivno sprema prijemni i da veruje da je moguće da se upiše, iako šanse možda nisu velike. Iako neće biti lako,  ali nije nemoguće. I, nije nemoguće.

Pročitajte i ovo:

Zove me i plače od sreće:

– Razvalila sam prijemni. Komisija oduševljena. Na budžetu sam!

Slušam je, a i meni se plače od sreće. Uspela je!

Pratite sve vesti iz Srbije i sveta na našem Telegram kanalu.

Instalirajte našu iOS ili android aplikaciju – 24sedam Vest koja vredi

Najčitanije Vesti

Ostale vesti iz rubrike