„Prvi put to nisam uradila i, ujutru me je udario autobus" Dea otvorila dušu: Da mi je da bijem i pucam kao čovek!

27.02.2022

20:33

2

Govoreći o paklu kroz koji je prošla 2019, voditeljka priznaje da je, dok je ležala u bolnici, mrzela ljude s obe funkcionalne ruke

„Prvi put to nisam uradila i, ujutru me je udario autobus" Dea otvorila dušu: Da mi je da bijem i pucam kao čovek!
Dea Đurđević - Copyright Printscreen „Sceniranje" Kurir TV

Dea Đurđević, mlada novinarka i voditeljka, još jednom se osvrnula javno na pravi pakao kroz koji je prošla posle saobraćajne nesreće 2019. godine. Gostujući u emisiji „Sceniranje", ona je priznala koliko je nervira što ne može sebi da zaveže kosu u rep, te da joj posebno nedostaje da udara u vreću s obe ruke.

Tokom oporavka, inače, fizijatar joj je, prema njenim rečima, zadavao i vežbe koje zdrav čovek - pa jedva ponovi. Svakako, dala je i više od 100 odsto sebe i danas lepo živi, ponosna na svoje ordenje, kako naziva oživljke koji su preostali. Međutim i za samo osećanje to je morala da zapne, narodski rečeno.

- Nervira me što ne mogu samoj sebi da vežem rep, od toga poludim. Sada sam uspela da stavim šnalu, da pridržim nešto levom, ne mogu rajsfešlus da zakopčam. To su neke stvari koje me izluđuju, a najviše što ne mogu da udaram džak sa obe ruke. I puška. Preživela bih da ne mogu da vežem kosu, ali bi mi mnogo lakše bilo da mogu da bijem i pucam kao čovek - priča Dea.

Dea Đurđević Printscreen „Sceniranje" Kurir TV
 

Nije isto...

- Udaram ja i sada džak, ali nije to isto. Dešavalo mi se da se iznenadim kad pogledam u ruku, jer nema tricepsa, sad sam se navikla. U početku mi je bilo neprijatno zbog drugih ljudi, a sada me baš briga. Moji ožiljci su moje ordenje i kome se ne sviđa, ne mora da gleda. Shvatila sam da nije normalno da mi bude neprijatno zbog mojih ožiljaka, što bi se neko plašio nečije povrede - nastavila je ona.

Onda, voditeljka je prolazila i kroz razne psihičke faze.

- Prolazila sam fazu u bolnici da mrzim sve ljude koji imaju obe funkcionalne ruke. I, dođe sestra koja treba da mi pomogne i ja joj se mrštim. I onda uhvatim sebe da shvatam da mi ona pomaže, a ja joj se mrštim. Onda sam zvala Zvezdanu tad da joj kažem da imam novi simptom i da je pitam da li krećem da ludim.

- Najvažnije mi je bilo da ne poludim, ono sve ću da preživim, samo ne to. Onda mi je ona objasnila da je sve to normalno i da vremenom prolazi. I to je normalno. Prosto ja nikoga nisam znala ko je imao tako tešku saobraćajnu nezgodu ili su ljudi krili da prolaze kroz takve stvari. I sebi nisam mogla da oprostim što baku nisam pozvala veče pre toga da joj poželim laku noć i ujutru me udario autobus. Ja imam sreću da sagledam iz ovog ugla, ima onih koji su poginuli i koji ne mogu - dodala je.

Najstrašnije se osećala kada joj je doktor rekao da se pozdravi sa najbližima.

Dea Đurđević Printscreen „Sceniranje" Kurir TV
 

- Mislim da on uopšte nije birao u momentu. Nije izabrao pravu reč. Ne mislim da bi to doktor rekao pune svesti i zdrave pameti pacijentu koji ima nepunih 28 godina i leži bez ruke. Prosto mu je to tek tako izletelo, ja sam tada u tom trenutku shvatila da on ozbiljno misli da ja neću preživeti. To meni nije dolazilo u obzir, tražila sam razlog zašto, ja sam zaslužila da živim.

- Nikom nisam ništa loše uradila, život je preda mnom, bila sam sama koletaralna šteta. Ja sam zaslužila da preživim i ja sam tada zvala mamu i Mladena (Mijatovića) da im dam instrukcije za (trenutak) kada izađem iz operacione sale. Tražila sam im kinder čokoladu i oni su rekli važi i da im ispričam šta se dogodilo. Kada neko pogine i neko umre svako ima svoju istinu.

Imala sam kontuziju srca, pluća...

- Ja sam htela da kažem svoju, ali sam tražila šta da mi donesu posle iako ja nisam mogla da jedem mesecima. Ti, kad se to desi, nisi svestan baš u kolikom si sosu i ja sam mislila da je samo ruka kao i svi mediji. Zapravo, ja sam imala kontuziju srca, kontuziju pluća, slomljenu karlicu, slomljenu kičmu, paralizu obe noge, delimično desne. Imala sam ogroman hematum ovde kao još jednu nogu i imala sam amputiranu ruku iznad lakta. Ti vidiš samo ruku, ali ja nisam mogla da se pomeram uopšte.

Srce to nije moglo da izdrži!

- Imala sam 21 operaciju. Nekada je operacija trajala po sedam sati. Nije to 21. ulazak u salu, ti imaš tri vrste, jer se prosto mnogo stvari iskomplikuje. Više od 200 puta su me uspavali, jer kada ti menjaju posteljinu ili kada obaviš nuždu, a da nije u tvom toaletu, onda moraju da te uspavaju... Jer srce nije moglo da izdrži toliku bol iako sam bila na morfijumu 24 sata - pričala je Đurđevićeva.

Bonus video:

Pratite sve vesti iz Srbije i sveta na našem Telegram kanalu.

Instalirajte našu iOS ili android aplikaciju – 24sedam Vest koja vredi

Možda vas zanima

Najčitanije Vesti

Ostale vesti iz rubrike