Volela bih da preživim ovaj rat... : Tragična sudbina doktorke iz Beograda koja je odbila da napusti ratnu bolnicu

17.09.2021

06:41 >> 12:43

0

Iako je imala više prilika da izađe iz grada, od kada je rat počeo, nije želela da ga napusti

Volela bih da preživim ovaj rat... : Tragična sudbina doktorke iz Beograda koja je odbila da napusti ratnu bolnicu
Copyright Dušica Vujasić, Youtube printscreen

Na spomen ploči na ulazu u Kantonalnu bolnicu u Goraždu, na kojoj su ispisana imena zdravstvenih radnika koji su u ratu 1992-1995 poginuli radeći svoj posao, pored dr Hasana Imamovića, dr Muhameda Pašića, Sabine Pašalić, Mehmeda Živojevića, Alije Kurtića, Satka Ćosa i Nizama Halilovića, upisano je i ime jedne Beograđanke – doktorke Dušanke Vujasić.

Nekoliko godina pre rata došla je sa suprugom Zvonkom, koji je kao inženjer dobio ponudu za posao u tom gradu i počela da radi kao stomatološkinja, u tadašnjem Domu zdravlja u Goraždu.

Iako je imala više prilika da izađe iz grada, od kada je rat počeo, nije želela da ga napusti. Bila je poštovana lekarka, i nikada nije pravila razliku između toga ko je Srbin, a ko musliman.

Kantonalna bolnica Goražde, Youtube printscreen

Kroz goraždansku bolnicu za četiri godine rata prošlo je oko 4.500 ranjenih. U početku nisu bili spremni za rat, pa su ranjenike prevozili u okolne bolničke centre. Na taj put odlazila je i pokojna doktorica Dušica, kako su je Goraždani zvali.

Jednom prilikom 1992. godine novinarima je u bolnici izjavila da je ostala u Goraždu “zbog pacijenata i ljudi iz ovog grada”. Objasnila je da je imala prilike da izađe iz grada, da i dalje ima mogućnosti da to učini, ali da ne želi.

– Ovde sam pre svega zbog pacijenata i ljudi ovoga grada. I drago mi je što sam s njima i što mogu pomoći ljudima u svakom pogledu, i kao stomatolog, i u drugim domenima. Ostaću s njima. Bilo je prilike da sam mogla otići iz ovog grada, i sada ima mogućnosti za to, ali želim biti s njima. Želela bih samo preživeti ovaj rat, da se vratim u Beograd, u Srbiju, i da kažem tamo istinu roditeljima, istakla je tada Dušica.

Dušica Vujasić Youtube printscreen

Poginula je 27. aprila 1993. u granatiranju goraždanske bolnice, zajedno sa kolegom, takođe stomatologom, dr Hasanom Imamovićem. Bila je u šestom mesecu trudnoće. Kažu da nije odmah izdahnula, ali da kolege nisu uspele da je spasu.

Kolege i meštani za nju su imali samo reči hvale.

-Ona je bila osoba oko koje je zračila jedna lepota, jedna finoća… Za svakog je imala lepu reč i bila je nasmejana i vedra osoba. I u tim teškim vremenima, mislim da su njene kolege u bolnici shvatale koliko ona svojim primerom i njima daje podršku, govorili su.

I dan-danas je žitelji Goražda smatraju za heroja. Sahranjena je u tom gradu, na srpskom delu groblja. Roditelji nisu želeli da njene posmrtne ostatke prenesu u Beograd.

-Gde je Dušica radila, gde je poginula, gde je sahranjena, tu neka joj se kosti odmaraju. U Goraždu je niko neće dirati, na onom mestu gde leži, rekao je svojevremeno njen otac Drago, koji je sa suprugom Ljubicom bio doneo odluku da pored svoje ćerke Dušice postave urne, jer žele da se kremiraju nakon smrti.

Njemu se ta želja i ispunila. On sada počiva u Goraždu pored svoje ćerke Dušanke Vujasić. Ispratili su ga članovi porodice i prijatelji, kao i Goraždani koji pamte i poštuju doktorku Dušicu.

Dušica je u Goraždu sa suprugom dobila sina Slobodana. Njega su tokom rata doveli u Beograd i odgajili su ga njeni roditelji. Jednom prilikom Slobodan je ispričao da su ga ostavili bili samo “na mesec dana”, jer niko nije mogao ni da pomisli koliko će rat da traje.

-Ne gledam na njen život kao žrtvu, vidim ga kao život čoveka koji je imao svoj integritet i koji je prevazilazio priču politike. Ona je za vreme rata, kao i svi ostali ljudi, dala sve od sebe da pomogne drugima i da pomogne sebi, ispričao je Slobodan.

Jednom prilikom Slobodan je sreo ženu u Goraždu, koja je jako želela da ga upozna. Njegova majka ju je tokom rata nagovorila da rodi dete. Rekla je Slobodanu da “kad god pogleda svoju ćerku, da pomisli na njegovu majku”.

-I onda ti tako čuješ i pomisliš lepo je kada je neko iza tebe imao toliko uticaja na ljude. Neko za koga celo Goražde zna, neko koga svi toliko poštuju i onda ti je to podstrek u životu da kažeš: možda sam i ja takav, rekao je Slobodan, koji se i sam danas bavi humanim poslom.

pročitajte još

Pratite sve vesti iz Srbije i sveta na našem Telegram kanalu.

Instalirajte našu iOS ili android aplikaciju – 24sedam Vest koja vredi

Najčitanije Vesti

Ostale vesti iz rubrike