U smrt, samo ne stajte: Juriš koji niko nije mogao da zaustavi, a cela Srbija ga se danas seća

15.09.2021

05:37 >> 08:59

0

Kad se bude pisala istorija ovog rata njen najslavniji odeljak nosiće naziv Srbija

U smrt, samo ne stajte: Juriš koji niko nije mogao da zaustavi, a cela Srbija ga se danas seća
Copyright Živojin Mišić i general Žerome na koti 735, Wikipedia

Nastao je kao pokušaj Saveznika da pomognu Kraljevini Srbiji u jesen 1915. protiv združenog napada Nemačkog carstva, Austrougarske i Kraljevine Bugarske.

Sa jedne strane Solunskog fronta bili su francuski, britanski i srpski vojnici, kojima se kasnije priključio i jedan broj Grka i Italijana, dok su sa druge strane bili nemački i bugarski vojnici.

Vojni kamp srpske vojske 1916. godine, Wikipedia

Komandant Solunskog fronta, francuski general Franše d’Epere, zajedno sa srpskim generalima, juna 1918. godine, dok je trajalo zatišje u borbama, doneo je odluku da se konačno krene u – proboj.

Pripreme za odlučnu ofanzivu počele su 6. jula, i trajale su sve do 13. septembra 1918. Za taj poduhvat određen je 15. septembar.

Rovovi na Solunskom frontu, Wikipedia

Za 45 dana borbe, srpska vojska je prešla oko 600 kilometara potiskujući neprijatelja i oslobađajući zemlju.

Na Solunskom frontu poginulo je oko 9.000 srpskih vojnika. Tokom proboja je stradalo nešto manje od 700. Proboj je označio početak kraja Velikog rata.

Poginuli vojnici su sahranjeni u sklopu srpskog vojničkog groblja na Zejtinliku u Solunu i ostalim srpskim vojnim grobljima u Makedoniji.

Srpska vojska bila je podeljena u dve armije. Jednom je komandovao general Petar Bojović, drugom Stepa Stepanović. Komandant štaba je bio vojvoda Živojin Mišić.

Šest divizija brojalo je 140.0000 vojnika, među kojima je bilo oko 25.000 dobrovoljaca.

-Svi komandanti, komandiri i vojnici treba da budu prožeti idejom, od brzine prodiranja zavisi ceo uspeh ofanzive. Ta brzina je u isto vreme i najbolja garancija protiv iznenađenja, jer se njome postiže rastrojstvo neprijatelja i potpuna sloboda u našim dejstvima. Treba drsko prodirati, bez počinka, do krajnjih granica ljudske i konjske snage. U smrt, samo ne stajte! S nepokolebljivom verom i nadom, junaci, napred u otadžbinu!, glasila je naredba vojvode Živojina Mišića, izdata uoči proboja Solunskog fronta.

Srpska artiljerija na Solunskom frontu, Wikipedia

U zoru 15. septembra, u 5.30 časova, druga srpska armija krenula je u juriš na potezu Soko-Veternik-Dobro polje. Bila je to borba prsa u prsa, bajonetima na bajonete.

pročitajte još

Prva armija, napala je na Soko, koji je tokom noći između 15 i 16. septembra i zauzet.

Posle trodnevne ofanzive, Prva i Druga srpska armija su, uz pomoć dve francuske divizije, probile Solunski front, a Nemci i Bugari su bili primorani da se povuku. Nakon nedelju dana trupe su prešle Vardar, čime je put ka Srbiji otvoren. Osvajanje okupiranih teritorija se nastavilo i već 1. novembra srpske trupe ušle su u Beograd.

Srpski rovovi na Solunskom frontu, Wikipedia

O hrabrosti i požrtvovanosti srpskih vojnika i dobrovoljaca svedoči izveštaj francuskog maršala Franšea d’Eperea francuskoj vladi.

-Operacije se moraju usporavati jer nema komunikacije radi dobacivanja hrane francuskim trupama koje napreduju, samo srpskim trupama nisu potrebne komunikacije, oni idu kao oluja – napred, napisao je d’Epere.

Osmatračnica srpske vrhovne komande na Kajmakčalanu, Wikipedia

Posle proboja Solunskog fronta, Nemačka je naredila opšte povlačenje. Car Vilhelm je, ogorčen, poslao telegram bugarskom caru: “62.000 srpskih vojnika odlučilo je rat. Sramota!”

Proboj Solunskog fronta smatra se jednom od najvećih pobeda srpske vojske u istoriji srpskog naroda.

Robert Lesing, ministar spoljnih poslova SAD je zapisao: „Kad se bude pisala istorija ovog rata njen najslavniji odeljak nosiće naziv Srbija”.

U to ime u slavu tim junacima, Srbija danas ističe zastave.

pročitajte još

Pratite sve vesti iz Srbije i sveta na našem Telegram kanalu.

Instalirajte našu iOS ili android aplikaciju – 24sedam Vest koja vredi

Najčitanije Vesti

Ostale vesti iz rubrike