Amerikanci nam poručuju da će nam oprostiti što su nas bombardovali: Skandalozna zloupotreba Milunke Savić u svrhu jeftine propagande

31.01.2022

20:00

7

Autor: 24sedam

Mi jesmo svet, ali ne onaj koji ubija dete na noši ili trudnicu u osmom mesecu trudnoće na niškoj pijaci. Takav „svet“ nismo nikad bili i, srećom, nećemo ni biti

Amerikanci nam poručuju da će nam oprostiti što su nas bombardovali: Skandalozna zloupotreba Milunke Savić u svrhu jeftine propagande
milunka savić pexels-matthis-2174720 2 - Copyright 24sedam/Pexels/Wikipedia

Ambasada Sjedinjenih Američkih Država već nekoliko meseci sprovodi program „Vi ste svet“ u kojem perfidno, pod maskom sećanja na naše heroje, pokušava da nam objasni da smo divljaci koji nisu želeli da se brinu o junacima koji su se žrtvovali za Srbiju. 

U seriji video-snimaka o Milunki Savić, Amerikanci nam poručuju kako smo je zaboravili, ali, srećom, oni su tu da nas podsete na heroinu koja je bila spremna da žrtvuje život za otadžbinu. U sklopu te propagande ne samo što pokušavaju da nas uvere da nismo sposobni da odamo počast svojim junacima, nego otvoreno falsifikuju istorijske činjenice.

Naravno, nema nikakve dileme da bi Milunku Savić, da je danas živa, ista ta američka ambasada prozvala ekstremistom, a u regionu bi se prema njoj odnosili kao prema agresoru. Međutim, to Amerikancima ne smeta da ovu srpsku heroinu koriste u propagandne svrhe kada im to odgovara.

Tako se, na primer, u video-snimku „Vi ste svet: Milunka Savić – Heroj“, koji je pušten 2. januara, navodi citat Milunke Savić:

- Učestvovala sam u mnogim bitkama, ali mi je najteže bilo u Gorničevskoj bici. Njihovi oficiri ih poteraše pištoljima u napad ispred sebe. Ide talas za talasom, zbunjeni, pijani, ljuljaju se u hodu i pevaju... Mnogo mi se sažalilo. Prestala sam da gađam, nisam mogla više da pucam u pijane ljude, grehota je.

Međutim, ovaj „citat“ je samo deo reči koje je Milunka Savić ispričala o pomenutoj bici. Namerno istrgnut iz konteksta, trebalo bi da nas ubedi da je heroina žalila neprijatelja koji je napao na Srbiju i činio najstrašnije zločine nad našim narodom. 

Milunka Savić/Wikipedia
 

Kada se pogleda cela Milunkina izjava, koja je objavljena u reviji „Duga”, u posebnom izdanju „Solunci”, u januaru 1985. godine, stvari postaju jasnije:

- Učestvovala sam u mnogim bitkama, ali mi je najteže bilo u Gorničevskoj bici, polovinom septembra 1916. Moj Dru­gi pešadijski toplički puk, zbog junaštva nazvan Gvo­zdeni, bio je kod sela Cerova blizu Gorničeva. Bugari nas iznenadiše. Prvo napadoše naše susede Dunavce, njihove predstraže isekoše na komade, pa navališe na nas. Njihovi ih oficiri poteraše pištoljima u napad ispred sebe. Ide talas za talasom, zbunjeni, pijani, ljuljaju se u hodu i pevaju svoju himnu, šumi Marica krvava dok urlaju „Ure, ure!”. Mi ih pustimo bliže, pa osusmo po njima brzom paljbom. Tu smo ih strašno namlatili. Bile su gomile leševa. Mnogo mi se sažalilo. U jednom trenutku prestala sam da gađam, nisam mogla više da pucam u pijane ljude, grehota je. Tu sam, možda, dušu ogrešila, ali morala sam, bio je rat. Znali smo u pozadini da pohvatamo mačke i pse. Za repove smo im vezivali prazne konzerve i posle pola noći, kada je najslađi san, puštali smo ih ka bugarskim rovovima uz paljbu plotuna. Zveče one konzerve u mraku, a Bugari, misleći da je napad, do zore bi uplašeni besomučno puzali, a mi legli i spavamo. Ujutru, kada vide šta je, iz rovova nam psuju majku galiotsku. Mi smo pevali kada su nas francuske lađe prebacivale iz Albanije na Krf, a bili smo živi leševi. Francuski mornari i oficiri plakali su slušajući nas, i govorili su: „Kakav divan narod!” Pevali smo kada smo umirali na ostrvu Krfu i Vidu, pevali smo kada smo ginuli na Solunskom frontu. Kada bismo u rovovima zapevali, Bugari bi prestali da pucaju. Zato smo mi narod koji nikada ne može da propadne. Voleli su me srpski vojnici, poštovali, a i bojali su me se. Možda me zato niko od mojih ratnih dru­gova nije zaprosio. Verovatno su mislili da bi Milunka, onako opasna u borbi, bila bombaš i u braku.

Milunka Savić/Wikipedia
 

U nastavku američkog propagandnog videa, Ambasada SAD nam poručuje:

- Zbog Milunke Savić, koja je znala da su ljudi na drugoj strani i dalje samo ljudi. Koja je znala da budućnost počinje kada se završe sukobi. Koja se nije borila protiv neprijatelja, već se celog života borila za život.

Iza ovih patetičnih poruka može da se krije samo pokušaj nagovaranja Srba da zaborave šta su nam oni koji finansiraju kampanju „Vi ste svet“ radili prethodnih tridesetak godina. Prema njima, mi treba da shvatimo da su oni koji su ubijali našu decu 1999. godine „samo ljudi“ i da se „okrenemo budućnosti“. Drugim rečima, poručuju nam da su toliko „milosrdni“ (kao i njihov „anđeo“) da su spremni da nam oproste što su nas bombardovali...

Profimedia
 

Ovakva poruka ne treba da čudi. Šta drugo očekivati od onih čija je država sagrađena na kostima miliona Indijanaca i čije su vojne intervencije u poslednjih pola veka, direktno ili indirektno, dovele do smrti nekoliko desetina miliona ljudi?!

I ne, Srbi nisu zaboravili svoje heroje poput Milunke Savić, ma koliko Amerikanci pokušavali da nas ubede da smo nezahvalni. Na to je, u jednoj od svojih kolumni, ukazao i novinar Filip Rodić:

- Po završetku Prvog svetskog rata dodeljeno joj je imanje u Stepanovićevu kraj Novog Sada, u Hipotekarnoj banci je radila kao šef čistačica (nije mogla dobiti viši položaj zbog nedostatka formalnog obrazovanja) za platu za koju istoričari navode da je bila u nivou lekarske ili inženjerske, od koje je mogla da sazida pristojnu kuću na Voždovcu iz koje se u poznoj starosti preselila u dodeljeni stan u naselju Braće Jerković. Pre Drugog svetskog rata učestvovala je u javnom životu i bila vrlo rado viđeni gost na mnogim državnim, a posebno vojnim svetkovinama.

Dakle, ne moraju nam Amerikanci govoriti da smo „svet“. Znamo mi to veoma dobro. Poređenja radi, u SAD je rasna segregacija potpuno ukinuta tek pre pedesetak godina, dok je u srpskom ustavu iz 1835. godine stajalo da svaki rob koji kroči na srpsko tlo postaje slobodan čovek. A sada bi dojučerašnji robovlasnici da nam objasne da treba „gledati u budućnost“...

Milica Rakić, Privatna arhiva
 

Mi jesmo svet, ali ne onaj koji ubija dete na noši ili trudnicu u osmom mesecu trudnoće na niškoj pijaci. Takav „svet“ nismo nikad bili i, srećom, nećemo ni biti. 

Američkoj ambasadi bi bilo bolje da sredstva koja ulaže u pokušaj promene svesti Srba pokloni u humanitarne svrhe za lečenje dece od raka koji su oni izazvali osiromašenim uranijumom. 

I da, mi jesmo svet, ali ne onaj koji predstavljaju SAD i njena duboka država, i zauvek ćemo biti dva sveta različita.

 

Pratite sve vesti iz Srbije i sveta na našem Telegram kanalu.

Instalirajte našu iOS ili android aplikaciju – 24sedam Vest koja vredi

Najčitanije Vesti

Ostale vesti iz rubrike