TEMA NEDELJE Prošlo je 26 godina od "Oluje": Hrvati i dalje slave etničko čišćenje Srba kao svoj najveći uspeh

08.08.2021

07:00 >> 07:57

0

Autor: M. I.

Tokom zločinačke akcije Oluja” hrvatske snage ubile su najmanje 1.800 i proterale 250.000 Srba

TEMA NEDELJE Prošlo je 26 godina od "Oluje": Hrvati i dalje slave etničko čišćenje Srba kao svoj najveći uspeh
Copyright TANJUG/ FOTO HINA/ MARIO STRMOTIC/ bg

Prošlo je tačno 26 godina od najvećeg etničkog čišćenja u Evropi posle Drugog svetskog rata – zločinačke akcije “Oluja”.

Kao i do sada, u Hrvatskoj je progon četvrtine miliona Srba proslavljen uz najviše državne počasti u Kninu, dok je Srbija Dan sećanja na stradale i proterane Srbe iz nekadašnje Republike Srpske Krajine obeležila u zemunskom naselju Busije.

pročitajte još:

Zločinačka akcija “Oluja” je počela rano ujutru, 4. avusta 1995. godine i tom prilikom hrvatske snage ubile su najmanje 1.800 i proterale 250.000 Srba, posle čega su uspostavile kontrolu nad teritorijom Republike Srpske Krajine.

Stari plan koji je skovao ustaški zlikovac Mile Budak (“trećinu Srba pobiti, trećinu pokatoličiti, a trećinu proterati”) konačno je dobio svoj epilog. Dok su prva dva dela plana gotovo u potpunosti sprovedena tokom Drugog svetskog rata, ostalo je još samo da se završi proterivanje. Krajiškim Srbima tog avgustovskog jutra ostavljeno je dovoljno vremena da jedino na brzinu pokupe osnovne stvari, posedaju u vozila i završe baš onako kako im je ranije cinično poručivao Stjepan Mesić – da im od rodne zemlje tragovi ostanu jedino na obući.

Profimedia

Sa teritorije Republike Srpske Krajine krenuo je talas izbeglica, a na putu ka Srbiji i Republici Srpskoj izbegličke kolone su stalno napadali hrvatska artiljerija i vojno vazduhoplovstvo. U Krajini su ostali samo stariji civili, koji nisu imali nikakav način da odu. Oni su, nažalost, bili izloženi strahovitom teroru i posle formalnog završetka “Oluje” 7. avgusta.

Etničko čišćenje Srba 1995. i danas, 26 godina kasnije, centralna je tema u hrvatskom javnom diskursu i narativu. Direktor Centra za društvenu stabilnost istoričar Ognjen Karanović za 24sedam kaže da se razlog za to može pronaći u ne tako dalekoj prošlosti.

Printscreen/Youtube, Центар за друштвену стабилност

– Hrvatska država nije postojala u samostalnom obliku sve do 1941. godine, a hrvatski narod se u okvirima percepcije građanskog društva dosta kasno formirao i u potpunosti zaokružio postojanje svog nacionalnog identiteta tek početkom 20. veka. To je došlo iz krila ekstremnih političkih grupacija na hrvatskoj političkoj sceni. Više vekovna istorija nije ponudila bilo kojim slojevima hrvatskog društva nikakve pozitivne sadržaje koji su pratili razvoj bilo kojeg građanskog društva, a putem njega i nacionalnog identiteta u Evropi. Dakle, izostali su oni pozitivni elementi afirmisani u doba romantizma o herojskoj prošlosti jednog naroda ili herojskim pojedincima u povesnicama evropskih naroda, koji su svojom žrtvom i pobedom ponudli svom narodu cilj i smisao izbavljenja. Kada uzmemo slučaj srpskog naroda, primer za to je Kosovska bitka, mučeništvo, žrtva i pobeda kneza Lazara, Miloša Obilića… Kod Britanaca je to žrtva i pobeda kralja Artura, kod Francuza Francuska revolucija itd – kaže Karanović za 24sedam.

Istoričar ističe da je kod formiranja hrvatske nacije bio drugačiji slučaj.

– Hrvatske političke i akademske elite to svom narodu nisu mogle da ponude. Jedina tačka okupljanja koju su svom narodu ponudili jesu zločini iz doba Nezavisne Države Hrvatske, s obzirom da Hrvatska pre toga nije postojala. Kako bi izgradili sopstveni državotvorni identitet od Ante Starčevića, Josipa Franka do Ante Pavelića, odnosno od vremena starčevićko-frankovačkih političkih snaga iz preloma 19. i 20. veka, preko Pavelićevog genocida u NDH, do Tuđmanovog etnocida 1995. godine – svi ti politički pokreti, koristići samo različite metodologije u svom radu, su hrvatskom narodu kao tačku mobilisanja predstavljali problem Srba kao remetilačkog faktora za izgradnju samostalnog državotvornog identiteta Hrvata – kaže Karanović.

24sedam/ Goran Sivački

On dodaje da to, ipak, hrvatskom narodu i njegovoj duhovnoj kolektivnoj svesti nije bilo dovoljno.

– Ne možete oko zločina i animoziteta izgraditi mobilišuću tačku i zajednički sadržalac koji će okupljati sve slojeve jednog društva. To nije moguće kod građanskih društava u Evropi. Zato je Hrvatima bila potrebna predstava o relaciji između žrtve i pobednika koju, na njihovu žalost, nisu mogli da pronađu u svojoj bližoj ili daljoj prošlosti, jer hrvatske istorije u tom pogledu nije ni bilo. Zato su oni iskoristili zločinačku akciju iz 1995. godine i taj ceo rat kao potrebni romantičarski motiv, gde se Hrvatska predstavlja kao žrtva agresije ali i kao pobednik. To je bio poslednji element koji je bio potreban hrvatskom navionalnom i državnom identitetu da bi bio izgrađen. To je neprekidna nit od vremena krađe jezičkog identiteta, preko fizičkog pogroma nad Srbima, do konačne izgradnje lažnog duhovnog identiteta koja je bila potrebna hrvatskim političkim i duhovno-akademskim elitma da izgrade identitet. Jedino što nisu objasnili svom narodu jeste to da se identitet žrtve i pobednika u građanskim društvima ne gradi na tugi i tragediji drugih naroda nego se, shodno evropskim načelima, stvara na načelima milosrđa i humanosti koje hrvatskom političkom identitetu neprekidno nedostaje. To je razlog zašto oni tako frenetično i fanatično već 26 godina proslavljaju zločin koji se dogodio 1995 – rekao je Karanović.

Njegovo milšljenje deli i Predrag Rajić iz Centra za društvenu stabilnost, koji smatra da je u Hrvatskoj stvoren mit od etničkog čišćenja Srba u “Oluji”.

Printscreen/Youtube

– Svaka nacija je sazdana na nekom mitu. Hrvatska nacija je sazdana na mitu o domovinskom ratu i na tome da su stvorili državu odbranom od “velikosrpske, srbočetničke i jugokomunističke agresije” kako je to definisao Franjo Tuđman, otac savremene hrvatske države. Pored toga, njihova nacija je sazdana u odnosu prema srpskom faktoru u Hrvatskoj, agresivnim operacijama njihovih snaga u tom ratu i odnosu prema Franji Tuđmanu kao ličnosti. Ako malo bolje pogledate, videćete jednu koheziju i gotovo nepodeljeni stav od nevladinog sektora, preko liberala do konzervativaca – svi će imati identične, ili gotovo identične odgovore u odnosu na ta pitanja. Svi će reći da su Srbi bili remetilački faktor i da su izvršili agresiju na Hrvatsku, te da se Hrvatska nadljudskim naporima odbranila od te “agresije”, da su dužni da slave heroje koji su ih branili, da pominju neprijatelje koji su ih napali i da u kontinuitetu hrane mlađe naraštaje narativom koji treba da im ukaže da im Srbi misle loše i da treba da ih se čuvaju, te da, svaki put kada budu imali šansu, Srbima zadaju udarac kako bi tog svog ključnog protivnika neutralisali. Nažalost, taj narativ se apsolutno ne menja već 30 godina – istakao je Rajić za 24sedam.

On ističe da “Oluja” nije istorijski presedan. Naprotiv. Radi se samo o završnom delu projekta koji traje decenijama.

24sedam/Milan Ivanić

– Najveća pobeda koju oni slave u svojoj istoriji je, kako oni kažu, vojno-redarstvena operacija “Oluja”. To je praznik koji oni slave sa dva neradna dana. Svaka država ima nekoliko nacionalnih praznika, pa tako i Hrvatska. Ali centralni praznik je onaj koji se najduže slavi. Za Amerikance je to 4. jul, za Francuze pad Bastilje, za Ruse 9. maj, a za Hrvate “Oluja”. Tu vidite koncept te države, narativ tog društva i odnos prema srpskom faktoru. Ne postoji nijedna država na svetu, osim Hrvatske, koja je za svoj najveći nacionalni praznik uzela dan kada su stotine hiljade proterane, a hiljade Srba pobijene u operaciji koja je bila samo okončanje procesa koji je trajao decenijama i koji je imao nameru da uništi čitav jedan narod na jednoj teritoriji. To je po definiciji genocid. Taj proces je izvršen, na monstruozan način, u dva rata. “Oluja” je samo okončanje tog, nažalost, uspešnog procesa koje su hrvatske političke elite i hrvatsko društvo u celini uspeli da iznesu i realizuju – kazao je Rajić.

Dok je u Srbiji, kao i u celom civilizovanom svetu, napojmljivo da se slavi etničko čišćenje, takav zločin se u Hrvatskoj danas smatra za legitimnu akciju. Prema rečima istoričara Ognjena Karanovića, takav stav je nemoguće promeniti.

Printscreen/Youtube, RTS Oko – Zvanični kanal

– Nije moguće danas intervenisati u kolektivnu svest hrvatskog društva jer duhovno-intelektualne elite, ali i popularna kultura koja je instruisana od države, to ne dopušta. Kada pogledate javnu scenu u Hrvatskoj i njihovu masovnu kulturu i medije, kada vidite šta je državni narativ i kako izgledaju hrvatska kulturna scena i prosveta, videćete da su tzv. domovinski rat i “Oluja” zapravo centralne teme ukupnog društvenog života. Jednio što se zatamnjuje ili se perfidno predstavljaju činjenice o zločinima nad Srbima, pa čak i opravdavaju. Tako da nije moguće duhovno intervenisati jer alternativa tome ne postoji. Oko te ideje se okupljaju i levica i desnica u Hrvatskoj. Istina, postoje pojedinci koji shvataju je tamo rat neprolazna tema i da se ukupni društveni život vodi oko rata, ali to su retki slučajevi – rekao je on.

Pratite sve vesti iz Srbije i sveta na našem Telegram kanalu.

Instalirajte našu iOS ili android aplikaciju – 24sedam Vest koja vredi

Najčitanije Vesti

Ostale vesti iz rubrike