Biti roditelj u doba škole na daljinu: Specijalni pedagog savetuje kako da ostanete normalni, a da deca ne razviju zavisnost od uređaja

20.11.2020

18:19 >> 23:30

0

Sve je stvar dogovora, doslednosti i odgovornosti

Biti roditelj u doba škole na daljinu: Specijalni pedagog savetuje kako da ostanete normalni, a da deca ne razviju zavisnost od uređaja
Copyright Profimedia

Nalazimo se u trećem talasu pandemije, po svemu sudeći jačem od prva dva, a u toku je drugi ciklus tzv. nastave na daljinu. Iako izgleda da su se školarci navikli na nov način usvajanja znanja, čini se da ni deca ni roditelji još nisu svesni šta im se događa i kako sa tim da se nose.

Deci nije lako da na internetu imaju časove identične časovima u učionici, a roditeljima nikada nije bilo teže da im objasne da za kompom treba da uče, a ne da jedu i spavaju.
Zato smo sa Maidom Stefanović, specijalnim pedagogom, porazgovarali o tome kako zadržati prisebnost i ostati čitav u kovid-19 ekspres-loncu. Pokušali smo da saznamo kako da se postavimo prema deci, tehnologiji i školi – da deca nešto nauče, a da mi zadržimo zdrav razum u konglomeratu novih pravila, nejasno definisanih uloga i očekivanja.

MOŽDA ĆE VAS ZANIMATI I: 10 znakova da imate mentalitet žrtve: Vreme je da napustite začarani krug

Problem iz ugla jednog roditelja

Nisu usamljeni roditelji koji imaju utisak da im deca od prethodne Nove godine ne idu u školu. Ona su već osam meseci u obrazovnom limbu, a većina roditelja u šah-mat poziciji jer, uz sve redovne obaveze, od marta su opet u školskim klupama, dok istovremeno moraju da se nose sa tim da im deca za učenje koriste alat koji može da izazove zavisnost.

Kada se izračuna koliko im je vremena potrebno da isprate nastavu na TV-u, da skinu zadatke sa „Classrooma“ ili neke druge platforme, da ih urade i vrate nastavniku, da s vršnjacima budu na društvenim mrežama i na kraju odigraju neku igricu – to bi značilo da provode 15 sati dnevno na uređajima. U odnosu na preporučenih sat i po, to je deset puta više. Online ceo dan.

Pre početka ove „nove normalnosti“, mogli ste bar donekle da kontrolišete koliko vremena provode za računarom, ali kako sada da im ograničite vreme i kao vaspitno-popravnu meru ukinete obrazovni alat?

Majka dvojice tinejdžera iz Beograda otkrila nam je da je ranije umela da ruter i daljinske upravljače stavi u tašnu i ponese ih na posao. Ista majka ispričala nam je kako se provela kada je jedne večeri oko 23 časa zamolila svoje sinove da isključe kompjuter i tablet jer su odavno bili „završili sve zadatke“ za školu. I tada je videla da je možda vrag odneo šalu.

–  Posle šeste molbe da idu u krevet, ušla sam u sobu i probala da isključim tastaturu iz kućišta. Obojica su urlala uglas, jedan je počeo da pada na pod i da se guši, a obojica su ponavljala naizmenično „ne, mama, ne, mama…“ Bila sam u šoku, a kroz glavu mi je prolazilo da je buka u našem stanu sasvim dovoljna da me komšije prijave policiji. I slučajno se slomio džek. „Mrzim te, mrzim te“, govorili su naizmenično u suzama. Jedva su se smirili, mrzeli su me i narednog jutra. Prepričala sam događaj kolegi na poslu, a on mi je kroz smeh rekao da je YouTube prepun klipova  roditelja američkih tinejdžera koji u nemoći uzmu macolu i razbiju sve što vide, te da su tinejdžeri u stanju da svoje uređaje brane životom – priča nam Z. V., majka dvojice školaraca koji su u stanju da propuste ručak zbog igrice (neko je na društvenim mrežama to nazvao hajtek dijetom).

Pixabay

I zaista, na YouTubeu postoje top-liste klipova roditelja koji lome monitore, stavljaju ruter na roštilj, gaze telefon, što jeste smešno, ali je i zastrašujuće.

Dok mi molimo boga da ne završimo na YouTubeu, zamolili smo našu sagovornicu Maidu Stefanović da nam razreši neke dileme i da nekoliko korisnih saveta.

Saveti stručnjaka

Kako odrediti pravu meru koliko dete treba da bude za kompjuterom u vreme tzv. online nastave?

Treba naći optimalnu meru, a ona zavisi od uzrasta deteta, ali i njegovih mogućnosti da odgovori zahtevima koji se pred njega postavljaju. Što su deca starija, to je i više predmeta koje treba da prate, a samim tim i vremena koje im je potrebno da odgovore školskim obavezama. Roditelji treba da se upoznaju sa tim u koje vreme se odvija nastava na daljinu, naprave procenu koliko im je vremena potrebno da skinu zadatke, da ih urade i da ih vrate. Nakon toga možete im dozvoliti, naročito tinejdžerima, od sat do dva dnevno da budu na mrežama. Naglašena potreba za pripadnošću grupi i odmeravanje sebe u susretu sa vršnjacima su jedna od glavnih karakteristika i nasušna potreba tinejdžera i njihov nedostatak u realnom životu kompenzuju virtuelnim susretima na društvenim mrežama.

Šta ukoliko oni odbiju da se diskonektuju?

– Objasnite deci da se, kao što se plašite da se ne zaraze koronom, da i preteran boravak na internetu ima svoje štetne posledice po njihovo zdravlje. Da je važno da ih ništa ne boli, da nemaju temperaturu, ali su vam važne i njihove oči i uši. Da vam je jasno da im to teško pada, ali da je vaša obaveza kao roditelja da vodite računa o njihovom zdravlju, pa tako i o količini vremena koje provode ispred monitora. Govorite mirno, staloženo, bez vike. Ako pokažete deci koliko vas njihovo ponašanje izluđuje, u opasnosti ste da pokrenete igru „ko može duže“ koja se do sada završavala vašom predajom ili povlačenjem. Zato ukoliko niste uspeli da postignete dogovor, jednostavno promenite šifru za internet ili stavite pasvord na kompjuter. Pripremite se za nekoliko dana burnog protestovanja, ali kad vide da nisu ništa postigli, biće spremni da krenu u pregovore.

Kako da se postave roditelji dece kod koje se novi sistem učenja nije primio i koja se ponašaju kao da ne idu u školu?

Jasno im stavite do znanja da je učenje obaveza koju očekujete da ispune, kao što je vaša obaveza da radite svoj posao da biste zaradili platu. Niste ni vi uvek raspoloženi za posao, ali to je nešto što se mora. Ako već niste postavili granicu, sad je vreme. Kao što se vama odbija od plate ukoliko ne obavite svoj posao, tako će se i njima izostanak „radnih rezulta“ odraziti na privilegije koje uživaju. Većina dece u ovoj situaciji opšte izbezumljenosti gleda da iskoristi gužvu, a vi se pitate kako da ih naterate da urade domaći i da nešto nauče. I tu se vraćamo na granice. Ukoliko radite od kuće, dogovorite se sa decom kada mogu biti na internetu vezano za školu, a kada da na društvenim mrežama. Precizirajte vreme na koje mogu da računaju da provedu na internetu kada završe školske obaveze. Neka to bude jedan sat nakon što završe školske obaveze. Istog trenutka kada im to budete rekli pokrenućete lavinu negodovanja i to je trenutak da počnete pregovore. Ponudite im mogućnost da zarade dodatno vreme tako što bi npr. uradili domaći u kraćem roku od planiranog, dobili dobru ocenu na testovima provere znanja, ili se bez raspravljanja isključili sa mreže kada im istekne zarađeno vreme, pomogli oko kućnih obaveza… Pitajte ih da li i oni imaju neki predlog koji bi mogli da priključite ovom spisku.

Ukoliko vaša deca ostaju sama kod kuće dok ste vi na poslu, ni ne pokušavajte da ograničavate vreme na internetu u periodu kada ste odsutni, osim ako čak i tada imate utvrđen način da ostvarite kontrolu. Ako nemate načina da ih kontrolišete, uvođenje zabrane u tom slučaju samo će doprineti urušavanju vašeg autoriteta. Ono što možete da uradite jeste da, kada dođete kući s posla, proverite da li je sve prepisano, urađeno, završeno, pa u skladu s dogovorom, ili isključite internet ili ih nagradite.

Pixabay

Da li im treba pomoći u izradi zadataka i koliko?

– Naravno da postoje situacije u kojima će vaša pomoć biti neophodna, ali ona mora biti ograničena na ono što zaista ne mogu samostalno da savladaju. Prisustvo roditelja prvenstveno mora biti u funkciji podrške, a ne rešenja.

Sa jedne strane imate problem da odvučete decu od kompjutera, a kada je u pitanju online nastava, ne možete ih naterati ni da isprate predavanja. Nastava nije prilagođena digitalnom formatu, nije interaktivna, samo su knjige prenete u PDF, ali to je neka druga priča. Vaša deca, koja bez problema instaliraju igrice i pronalaze smešne video-klipove od kojih se vama kosa diže na glavi, odjednom se ponašaju kao da je kompjuter televizor. Iskoristite njihove već stečene veštine i podstaknite ih da ih upotrebe da nešto nauče. Recite deci da razumete da im online nastava nije previše interesantna, ali da imaju vašu dozvolu da upotrebe svoje „magične moći“ kako bi je učinili zanimljivijom. Pomozite im da na internetu pronađu sajtove koje se bave temama sa online nastave. Neki sajtovi imaju interaktivne lekcije, kvizove, nešto gde će osvajati poene i prelaziti nivoe kao u igrici, na YouTubeu ima odličnih klipova koji objašnjavaju određene matematičke formule ili fizičke zakone, čak i ima i crtanih filmova kao što je „Smešariki“ (kod nas preveden kao „PinKod“) osmišljen da razvija interesovanja za nauku kod dece od četiri do 14 godina. Nije važno na koji način će nešto naučiti, važno je probuditi njihovu radoznalost, a to je već pola puta do uspeha. Sve je mnogo bolje nego da sednete i da im uradite zadatak.

Škola je njihova odgovornost, a ne vaša. Dokle god se vi jedete i sekirate oko njihovih ocena, oni su oslobođeni te „muke“, jer ako se vi nervirate, zašto bi se oni time opterećivali. Tako se na kraju podrazumeva da vi treba da vodite računa šta ima za domaći (pa zašto ne i da ga napišete), kada i iz kog predmeta imaju test, a u ekstremnim slučajevima i da im pripremite puškice za usmeno online odgovaranje. Recite im da je u redu da dobiju i trojku ako su se za nju potrudili. Ovo roditeljima teško pada ali ako naučite dete da pad boli i sa pola metra i metar visine, velika je verovatnoća da neće pokušavati da skaču sa dvadeset.

ČITAJTE I: Holivudski glumac Metju Makonahi ima tri pravila roditeljstva, zbog kojih njegova porodica živi u harmoniji

Pexels

Kako izbeći konflikt?

– Da rezimiramo, jeste problematično to što su deca upućena na alat za učenje koji direktno razvija zavisnost. Deci trenutno uopšte nije lako zbog cele situacije, ali neće im biti lako ni ukoliko iz cele ove priče izađu sa zavisnošću od uređaja. Morate da postignete dogovor i da se njega dosledno pridržavate. Ako je njihova reakcija na uskraćivanje interneta plač i histerija, gledajte na to kao na pokušaj probijanja granica, kao što su radili kada su imali pet godina. Pustite ih da drame, proći će. Ukoliko i vi počnete da vičete i da upadate u histeriju, samo im pokazujete da ste nemoćni, pa ne samo što im ne pomažete da se smire već to ponašanje pojačavate. Zato, pokažite svojoj deci da vas ne mogu izbaciti iz takta, recite im da ih volite čak i onda kada vam se ne dopada njihovo ponašanje, da ćete istrajati u svojim odlukama i da na to mogu da računaju kao što mogu da računaju da ćete biti tu za njih kada im budete potrebni. U međuvremenu, dok se strasti ne smire, promenite šifru;)

Pratite sve vesti iz Srbije i sveta na našem Telegram kanalu.

Instalirajte našu iOS ili android aplikaciju – 24sedam Vest koja vredi

Najčitanije Vesti

Ostale vesti iz rubrike