Plaši me svet bez ajkula: Genetičar Gibs Kuguru istražuje fascinantne predatore starije od drveća, a evo ko je kriv za njihov loš glas
Zbog njihove dugovečnosti i mudrostu su veličanstvene, a ljudi treba da shvate da nam one pružaju uvid u istoriju naše planete
Kako izgleda vaš dan na poslu? Beskonačno sedenje u kancelariji? A zamislite da radite na otvorenom moru i družite se sa ajkulama? Baš tako živi i radi naučnik Gibs Kuguru specijalizovan za proučavanje ajkula i istraživač Nacionalne geografije.
Ruku na srce, ima i laboratorijskog rada jer su njegova istraživanja fokusirana na genetiku. Koristi inovativne metode kako bi razumeo način na koji se ovi vrhunski morski predatori kreću i prilagođavaju promenljivom okruženju.
Stalno prebivalište mu je u Holandiji, a njegov naučni rad obuhvata područja južne Afrike, zapadne Evrope i južne Azije, gde sarađuje sa međunarodnim i lokalnim organizacijama na projektima zaštite divljeg sveta.
Gibs je posebno posvećen očuvanju okeana i klimatskoj pravdi, sa ciljem da obezbedi budućnost i za ljude i za prirodu u svetu koji se stalno menja.
Sa njim smo razgovarali na Samitu Nacionalne geografije u Sofiji kada nam je otkrio da uvek oseća izvesnu dozu straha kada je među ajkulama, ali da ga mnogo više plaši svet bez ovih stvorenja koja su starija od drveća.
Promo/Nacionalna geografija
Ljudi vekovima gaje strah od ajkula. Vaš rad, međutim, govori o ravnoteži koju one stvaraju u moru. Kako se borite protiv pogrešnog mišljenja o njima?
- Rekao bih da je najveća šteta po ugled ajkula nastala zbog pogrešnog izveštavanja medija i senzacionalističkog novinarstva, koje ih prikazuje kao bezumne ubice koje jedu ljude. Mnogi ljudi i danas imaju takvu sliku zbog filma Ralje (Jaws), koji je izašao 1970-ih, pre tačno 50 godina. To je sjajan film, preporučio bih svima da ga pogledaju, ali nikako ne i da na osnovu njega stiču znanje o ajkulama. To je zabava, nije dokumentarac.
Kada govorimo o strahu i o promeni narativa o ajkulama, uvek kažem ljudima: najbolji način da
saznate nešto o njima jeste da pronađete naučnike koji o njima govore. Na Instagramu, recimo,
možete naći istraživače poput Džasmin Grejem, Melise Markez ili Džesike Kramp, sve su to
izuzetni naučnici koji odlično poznaju svoje polje i umeju da objasne činjenice. Od njih treba da
dobijamo informacije, jer su to stvarni ljudi koji rade na terenu i dele prave naučne podatke. To
je lepota društvenih mreža, imamo pristup stvarnim istraživanjima.
Promo/Nacionalna geografija
Dok mediji svakodnevno objavljuju vesti o napadima ajkula, šta je ono najlepše što biste mogli da kažete o tim životinjama?
- Ajkule nam pružaju uvid u istoriju naše planete. One su jedna od najstarijih vrsta
koje postoje, starije čak i od drveća. Kada su se pojavila prva stabla, ajkule su već bile drevne
vrste. Ja sam genetičar po struci, i ono što me uvek fascinira jeste činjenica da postoji mnogo više
života nego što možemo da vidimo golim okom. Ajkule nose deo te istorije, one su deo našeg
prirodnog nasleđa. Preživele su šest masovnih izumiranja, a sada jedva opstaju zbog ljudi. To je ono što ih čini veličanstvenim, njihova dugovečnost, njihova mudrost. Kao da su naše
pradede iz daleke prošlosti. I vreme je da počnemo da ih poštujemo na taj način.
U svom radu spajate genetiku, ekologiju i tehnologiju. Kako nauka može pomoći ljudima da razumeju i zaštite okeane?
- Ono što volim kod nauke jeste to što osvetljava tamna mesta i misterije života. Kada ljudi ne znaju odgovor na neko pitanje, oni ga često popunjavaju verovanjima. Nauka donosi dokaze, konkretne podatke i mudrost o tome šta se zaista dešava. To je posebno važno u istraživanju ajkula, jer su one tajanstvene i izazivaju maštu. Kada vidite ajkulu, ne možete skinuti pogled s nje. Vodio sam mnoge ljude da ih vide prvi put i uvek prvo gledam njih, a ne ajkule. Svi su očarani, oči širom otvorene, zapanjeni. To su neverovatna bića i treba razumeti da nisu tu da nas povrede, one su deo ekosistema, kao i sve druge vrste.
Promo/Nacionalna geografija
Kao naučnik koji radi na tri kontinenta, od Afrike do Azije, kako uspevate da pronađete zajednički pristup u različitim kulturama kada je reč o zaštiti prirode?
- Odlično pitanje. U radu s ajkulama često sam nailazio na predrasude, ljudi jednostavno ne znaju šta da rade s informacijama o tim životinjama. U mnogim kulturama širom sveta, uz obale gde žive, ljudi ih love, jedu, rone s njima ili jednostavno žive pored njih. Ono što im je zajedničko jeste fascinacija. Ajkule su deo naših mitova, naše istorije i nadam se da će biti i deo naše budućnosti. Meni je posebno važno da povežem kulturu, društvenu dinamiku i borbu za ekološku pravdu. Sve vrste na planeti imaju pravo na postojanje. Iskreno, više me plaši svet bez ajkula nego svet sa njima.
Klimatske promene danas napreduju brže nego ikada. Da li mislite da smo prešli tačku bez povratka ili još možemo nešto da promenimo?
- Postavio bih pitanje ovako: da li postoji još nešto vredno zaštite? Ako je odgovor
„da“ — onda to moramo štititi. Klimatske promene su ozbiljna pretnja i drastično menjaju uslove života, ali dokle god smo ovde i razgovaramo o tome, imamo vremena da reagujemo. Mnogi ljudi osećaju egzistencijalni strah zbog onoga što se dešava i razumem ih. Radim na Maldivima, gde svake godine prikupljam podatke. Temperatura vode na površini je stalno oko 30–31°C, to je okruženje u kojem žive ajkule i korali. Kada zaronim, često vidim samo mrtve korale, izbelele, slomljene, razasute po dnu mora. Pitali ste me gde su najlepši koralni grebeni — rekao bih: u akvarijumu. U Holandiji, gde živim, postoji akvarijum u kojem su korali predivni, ali u okeanima ih više gotovo i nema takvih. Srce mi se slama kad pomislim da sada moramo platiti kartu da bismo
videli ono što je nekada bilo prirodno i slobodno dostupno.
Foto: K. Obradović
Mnogi ljudi nikada neće zaroniti u okean. Kako im preneti lepotu i krhkost tog sveta?
- Upravo zbog toga sam i želeo da dođem ovde i govorim o svom radu sa ajkulama. National Geographic je jedno od najvećih mesta na svetu za deljenje znanja o prirodi. Ovo nije samo novinarstvo, ja sam zaista bio tamo, na terenu, imam fotografije, video snimke
i želim da ih podelim. Verujem da će, kad ljudi vide ono što sam ja video, početi da razmišljaju o
sopstvenom životu. Prave promene dešavaju se kod kuće, u našim svakodnevnim odlukama: gde kupujemo, kako naručujemo, odakle dolazi naša hrana, da li je održivo proizvedena. To su pitanja koja i sam sebi postavljam. Prava promena počinje u našim domaćinstvima.
Vratimo se ajkulama — rekli ste da su one vaš životni kompas. Šta ste naučili od njih o strpljenju, instinktu i preživljavanju?
- Počnimo od strpljenja. Ljudi često misle da jednostavno odem brodom na more i
odmah naiđem na ajkule. Ali 90% vremena samo gledam u vodu jer je izuzetno teško pronaći
ih u divljini. Onih 10% kada ih zaista vidimo, to je najlepši osećaj. Energija svih prisutnih naglo raste. Pre nego što sam počeo da radim s ajkulama, nisam imao strpljenja, ali su me one naučile da
čekam. Gledaš površinu vode dok ne vidiš peraje i znaš da je dan uspešan.
Promo/Nacionalna geografija
A instinkt i preživljavanje?
- Svi mi imamo urođeni instinkt, životinjski, ali ga retko koristimo. Ajkule ne govore, ali komuniciraju i to kroz govor tela. I ne morate provesti godine s njima da biste to razumeli. Kao kada na ulici vidite osobu i odmah osetite da s njom „nešto nije u redu“, taj osećaj je isti. Kod ajkula se ta komunikacija vidi po pokretima. Znam kada ajkula ne želi da budem u njenoj blizini, a znam i kada mi dopušta prisustvo. To je vrsta pristanka, nešto što mi ljudi tek učimo.
A kada je u pitanju preživljavanje jer one žive i po nekoliko vekova?
- Zavisi od vrste. Manje, poput crnih grebenskih ajkula, žive oko 20 godina. Velike
bele ajkule žive i do 60, a grenlandske ajkule, koje žive u severnim morima, mogu živeti i do
600 godina. Zamislite, ako je jedna rođena u vreme Američkog građanskog rata, tek sada bi postala polno zrela. Neverovatno, zar ne?
Promo/Nacionalna geografija
Za kraj, šta biste poručili mladima koji žele da se bave ekologijom i naukom o
okeanima?
- Kratko — ostanite radoznali, nastavite da istražujete. Svet je naš. Ne možemo prepustiti brigu o njemu korporacijama i vladama. Moramo sami. Izađite napolje, istražujte i preuzmite odgovornost za svoju planetu.
Posetili smo Ramsku tvrđavu, impozantnu dunavsku lepoticu koja čuva istoriju i najlepši zalazak Sunca na rekama u Evropi (FOTO/VIDEO)
24sedam/Goran Sivački
BONUS VIDEO:
Instalirajte našu iOS ili android aplikaciju – 24sedam Vest koja vredi
Komentari