Sebe zamišljam kao klupu u parku, ali živu: Slikar Milutin Obradović otkriva tajnu svoje umetnosti

18.09.2020

20:58 >> 08:29

0

Autor: Dejan Ćirić

Autentična ispovest poznatog crnogorskog umetnika

Sebe zamišljam kao klupu u parku, ali živu: Slikar Milutin Obradović otkriva tajnu svoje umetnosti
Copyright Milutin Obradović Promo/ Nebojša Radović

Akademski slikar Milutin Obradović rođen je u Bijelom Polju, diplomirao je na Cetinju, i odabrao motiv konja kao autentičan umetnički izraz svog bića i stvaralaštva. Njegove izložbe su, tokom poslednjih godina, predstavljene u svim važnim umetničkim centrima regiona, ali i sveta, gde su ih otvarali veliki umetnici, kao i na mnogim umetničkim festivalima, u najznačajnijim terminima, beležeći veliku posećenost. Važi za najuspešnijeg crnogorskog slikara današnjice, ali titule i hvalospevi Milutinu ne znače mnogo. Zato što on nije samo slikar. On svoja platna živi, boluje i raduje se sa njima. On je i pisac, pesnik, trubadur, večiti zaljubljenik u život i umetnost, tragični kavaljer iz nekog davnog vremena, ponekad i Don Kihot. I još toliko toga, što otkriva u svojoj ispovesti za naš portal, dozvoljavajući nam da spoznamo tajnu njegovog slikarstva i neobičnost njegove lične običnosti.

Milutin Obradović Promo/24sedam/Foto: Nebojša Radović

U godini kada je ceo svet zaustavljen pandemijom umetnost je, čini se, dobila jedan od najjačih udaraca. Na koji način ste vi svoju održali živom?

Energija biva jača što joj se jača energija suprostavi. A tu gde joj se misli sudare nastaje maštanje i umjetnost. S druge strane, svijet je zaustavljen ili usporen samo za onoliko koliko smo ga bezglavo i bez potrebe ubrzavali. Smatram da će korona svijetu dati novu šansu da opstane i živi, ali u svojoj optimalnoj brzini. Što se mene tiče, sve što me je u životu sretalo na jednom kraju, to isto me je ispraćalo na drugom. Hoću reći, boje će bojiti jutra i biće i sjutra sve što je bilo juče i što postoji i danas.

Iz Bijelog Polja i sa Fakulteta likovne umetnosti na Cetinju proneli ste slavu svojih konja do svih važnih umetničkih centara u regionu, ali i dalje, do Pariza, Firence, Rima, Milana…Gde ste se najviše osetili umetnikom?

I moja umjetnost, kao i umjetnost svakog rođenog stvaraoca “vara” sve one ljude koji su svim svojim bićem zaljubljeni u umjetnost. Tako da, mogu slobodno reći da sam se najviše osjećao umjetnikom u svojoj spoznaji da ni ja svojoj umjetnosti ne vjerujem ništa.

Koja iskustva, ljude, razgovore i uspomene sa tih umetničkih putovanja nikada nećete zaboraviti i zbog čega?

Anegdote, najlepše ili najsurovije, vremenom postaju zlata vrijedan ukras života i što smo stariji postaju smješnije. Reći ću jednu, kada me je na granici sa Hrvatskom carinik pretresao do gole kože, a zatim uzeo uređaj i njime provjeravao moj automobil. Kada je napokon shvatio da sam ispravan, pristojno i ljubazno mi se zahvalio na strpljenju, a ja sam, vidno ljut, odgovorio da uređaj kojim je pretresao moj automobil nije ispravan. Samo me je pogledao, glasno se nasmijao i izgovorio: „Vi, umjetnici, ste stvarno najveći carevi!“

Kada se sa velikih, glamuroznih izložbi u svetu vratite u svoj atelje, kakvu masku skinete sa lica, i šta vam govori odraz u ogledalu, a šta vaše slike?

Nije smisao u povratku, već u odlasku. Svaki povratak je isti, ili barem sličan. Odlasci su različiti. Tamo, na putovanjima, skidaju se maske. U svojim redovnim životnim prostorima svi smo dovoljno ogoljeni, tako je i u mom ateljeu, i u mom ogledalu. A kada krenete na put, i sa sobom ponesete samo svoje slikarstvo, kajanja tada prestaju da budu kajanja, već se preobraze i postanu jak vjetar u leđa.

Milutin Obradović, ulje na platnu Promo/24sedam/ Foto: Nebojša Radović

Nazivaju vas najuspešnijim crnogorskim slikarom i jednim od najtalentovanijih na ovim podnebljima. Kako vi nazivate sebe?

Sebe zamišljam kao klupu u parku, ali živu, koja jedva čeka šarenu jesen i širi svoje dvije ruke, da bi što više šarenog lišća uhvatila. Tada ni ljubomorni vjetrovi ne bi imali mira. Trudili bi se da sve novootpale listove raznose što dalje od mene i drveta pored kojeg ja, kao klupa, živim, i u koje sam zaljubljen svim svojim bićem.

Da li je umetnost, kao i gotovo sve danas, postala komercijalna industrija u kojoj se vrti veliki novac, ili je ipak, odolela kapitalizmu i trendovima?

Umjetnost je uvijek odolevala svemu, ali, da se razumemo, vrlo često je i sama pristajala na sopstvenu smrt, samo da bi jača vaskrsnula i objasnila čovjeku da je ona jedini jezik, glas i oblik ljudske duše. U savremenom dobu, u kojem živimo, sve mora svojim postojanjem zadovoljiti društvene standarde. Želim da kažem da je i umjetnost pristala na brzinu i, samim tim, postala vrlo prilagodljiva, ali joj ne možemo suditi, jer ona i u tom obliku mora biti  originalna i istom snagom komercijalna. Dakle, sve je ugao iz kojeg posmatramo i gdje želimo da pronađemo smisao naše duhovnosti.

Da li, posle toliko iskustva, nepogrešivo prepoznajete ljude koji razumeju i osećaju vaše slike, kao i one koji na njima ne vide ništa, ali koji vaša, i dela drugih slikara, kače na zidove svojih domova, jer je to stvar prestiža?

Razumjeti sliku i voljeti osjećanja koja ona izaziva je skoro isto što i posjedovati je. Beskrajno sam srećan i podjednako zadovoljan što se moje slike i žele i poseduju. Ako ste Vi ocjenili da su moje slike znak prestiža, zaista mi je drago što je to tako.

Milutin Obradović, crtež Promo/24sedam/Foto: Nebojša Radović

Dugo koračate putem umetnosti. Kakve pobede i porazi su ga obeležili?

Pobjede i porazi su crvenilo na obrazima svakog od nas. Istu količinu crvene boje imaju i lijeva i desna strana lica. Ponori u umjetnosti često su sami vrhovi u stvaralaštvu, i u tim dubinama stanuje sveto svjetlo, pa je sve vidno i zvučno.

Lepota je, kažu, u oku posmatrača. Kakva je u vašim očima, a da definiše vašu suštinu kao stvaraoca?

Ona je u mojim očima samo zvuk koji čine nizovi i nizovi obojenih tonova, pa tako melodični čine oblik muzike koja se čuje na mojim platnima.

Kada su vaši konji brži, slobodniji i snažniji od vas, i da li se uopšte trudite da ih krotite?

Ne! Ako sreću sreće, neka imaju slobodu. Isto tako, ako patnju pate, neka imaju slobodu. Konji na mojim slikama ne umiru, jer su oslobođeni smrti.

Milutin Obradović, ulje na platnu Promo/24sedam/Foto: Nebojša Radović

Vaše slike plene eksplozijom boja, emocija, ljubavi, života. Ipak, u nekom oku se često vidi suza. Da li je taj nemi plač konja odraz vašeg bola?

Čovjek je sklon da ono što je najzvučnije okarakteriše kao najveselije, a nije tako. Visoki tonovi na mojim slikama nisu često odraz moje sreće ili radosti, već naprotiv, vrlo često su odraz najdublje tuge i moje iskrene boli.

Koja je boja vašeg života i zbog čega?

Zelena, jer se u njoj sve iznova rađa. I gore, i more, i nebo, i svaki cvijet, i svi putevi. Sve se to rodilo iz zelene boje.

Van Gog je rekao: “Načiniti jednu sliku isto je tako teško kao i otkriti dijamant.” Može li se ova rečenica preslikati i na vaš život i rad?

Slika ne smije i ne može biti namera. Ona mora biti otkrivanje onoga što autor o sebi ne zna, jer je umjetnost, zapravo, život ljudske podsvjesti u kojoj kasnije uživa smrt ljudske svjesti.

Vaše izložbe nose nazive poput “Običan, malecki san” i “Zagubljena pisma”. Poetičnost, emotivnost, nostalgija i seta se osećaju u vašem izrazu na platnu, ali i u vašem narativu, pisanju, doživljaju sveta, života. Šta još osim toga, a da vas oslikava u potpunosti?

Sva osjećanja i stanja koja ste opisali i te kako su živa u meni. Na jednom tasu vage je sjeta i nostalgija, a na drugom tasu nalaze se vjera, nadanja i želje. Po mom mišljenju, dobro sam izvagan, barem za ovo vrijeme u kojem postojim.

Koji običan, malecki san ste ostvarili, a koje zagubljeno pismo, možda, pronašli i šta je u njemu pisalo?

Običan malecki san sanjam otvorenih očiju, a da će se sve to desiti, piše u zagubljenim pismima koja pronalazim.

Milutin Obradović Promo/24sedam/Foto: Nebojša Radović

Postoje li izvesni planovi u pogledu novih izložbi?

Pandemija je poremetila planove gotovo svima, pa tako ni moje izložbe nije poštedela, ali postoje one koje su ugovorene, i iskreno se radujem što će se “Običan, malecki san”, čim korona prođe, “sanjati” u Zagrebu i Banja Luci.

 

Pratite sve vesti iz Srbije i sveta na našem Telegram kanalu.

Instalirajte našu iOS ili android aplikaciju – 24sedam Vest koja vredi

Najčitanije Vesti

Ostale vesti iz rubrike