Milivoje Živanović: Od putujućeg pozorišta do 22 uzastopna naklona publici

19.11.2020

18:04 >> 09:51

0

Autor: Dejan Ćirić

Ja nikad glumio nisam. Srce sam svoje poklanjao publici.

Milivoje Živanović: Od putujućeg pozorišta do 22 uzastopna naklona publici
Copyright Wikipedia

Milivoje Živanović je rođen u Požarevcu, 2. aprila 1900. godine. Bio je samouk, ali veličanstven glumac. Njegov početak bavljenja glumom vezuje se za putujuće pozorište u Srbiji, 1919. godine, a prelomni trenutak u njegovoj karijeri bio je nastup u trupi Mihajla Mikice Spasića, kada ga je u komadu „Detto“ video Branislav Nušić, čije je likove Živanović kasnije igrao sa velikim uspehom. Nušić mu je pomogao da postane član Srpskog narodnog pozorišta u Novom Sadu 1923. godine, posle čega je igrao u Skoplju 1928, i konačno, u Beogradu 1932. Da se glumom ne bavi, već da se gluma živi, pokazao je u svakoj predstavi koju je odigrao, podjednako dobro interpretirajući i tragične i komične likove, u čemu i jeste bila njegova veličina. Bio je prvak Jugoslovenskog dramskog pozorišta u Beogradu od 1947. do 1970. godine, kada je prešao u Savremeno pozorište, današnje Beogradsko dramsko, gde je nastupio u samo jednoj predstavi. U periodu od 1923. do 1970. odigrao je više od 360 uloga.

Ono što je Živanovića odvajalo od drugih glumaca jeste činjenica da je podjedanko maestralno igrao i Šekspirovog kralja Lira i Stankovićevog Mitketa. Pored mnoštva predstava, glumio je i u brojnim filmovima kao što su „Ožalošćena porodica“, „Naši sinovi“, „Dama s kamelijama“, „Crveni cvet“, „Njih dvojica“, „Krvavi put“, „Šolaja“, „Osma vrata“ i mnogi drugi. Bio je istinski bard glume, umetnik i čovek raskošnog habitusa, opisan i kao  snažan talenat prodorne i markantne individualnosti, velikog formata, sa dubokim uživljavanjem u psihu, emocionalni svet i prirodu likova koje je interpretirao.

Foto: Pozorište Milivoje Živanović/Porodica Ivošević

Jedini je strani umetnik koji je nagrađen „Zlatnom medaljom Stanislavskog“ u Moskvi. Istorija pozorišta svedoči o maestralno odigranim ulogama Maksima Crnojevića, Sirana de Beržeraka, Pere Segedinca, Hadži Zamfira, Otela, Mitketa, Kralja Lira, Protasova i neprevaziđenog Jegora Buličova, Maksima Gorkog, s kojim je gostovao u Hudežestvenom teatru. Kritika je zabeležila da je u ovoj ulozi ostvario svoj umetnički san, maksimalnu prirodnost, uverljivost i neposrednost glumačkog izraza. Kakav je utisak ostavio, svedoči činjenica da se čak dvadeset dva puta poklonio publici, ne uspevši da sakrije suze. Posle predstave, u njegovu garderobu je ušla Jekaterina Peškova, žena Maksima Gorkog, ne bi li mu čestitala.

Sa „Jegorom Buličovim“ Živanović je gostovao i na festivalu „Teatar nacija“, u Parizu. Predsednik festivala Žan Žilijen, u znak poštovanja, dodelio mu je garderobu Sare Bernar. Milivoje je zaplakao, a francuska publika ga je, kao i ruska, ispratila dugim ovacijama. Gledajući ga u „Zatočenicima iz Altone“ čuveni Žan-Pol Sartr je zapisao: „Imao sam priliku da se divim jednom velikom glumcu, Milivoju Živanoviću, koji sigurno nije veliki samo u jugoslovenskim okvirima, već bi predstavljao značajnog umetnika i na svakoj drugoj evropskoj sceni.“

Foto: Pozorište Milivoje Živanović/Porodica Ivošević

Milivojev rodni grad Požarevac čuva uspomenu na svog velikana. Na glumčev rođendan, 2. aprila, polaže se cveće na spomen-bistu u Sunčanom parku, ispred Centra za kulturu pod čijim se krovom već dvadeset pet godina održavaju amaterske glumačke svečanosti „Milivojev štap i šešir“, kao i Glumačke svečanosti „Milivoje Živanović“. Po svom modelu, to su praktično preslikane svečanosti sa dvema značajnim razlikama – učesnicima i nagradama. Učesnici su amaterska pozorišta Srbije, a nagrade su sledeće: svake večeri žiri dodeljuje po jednu specijalnu nagradu (za slikovito predstavljanje lika) i jednu glavnu nagradu – repliku Milivojevog štapa sa graviranom pločicom i ukoričenim znamenjem kao uverenjem o nagradi. Iz kruga svakovečernjih dobitnika štapa žiri na kraju festivala bira i sveukupnog pobednika. Tog pobednika, najboljeg među najboljima, daruje i Milivojevim šeširom sa ugraviranom pločicom i ukoričenim znamenjem, te tako taj glumac kompletira nagradu. Glumci koji su svake večeri dobijali specijalno priznanje za slikovito predstavljanje svog lika ne ulaze u konkurenciju za Milivojev šešir, već su konkurenti samo dobitnici Milivojevog štapa. Tako je Milivoje Živanović postao jedini glumac koji ima dva festivala u svoju čast – amaterski i profesionalni. Požarevac tih festivalskih dana živi za pozorište i slavi glumačku profesiju, uvek iznova budeći sećanja na veličinu glumačke igre svog slavnog sugrađanina. Samo neki od laureata ove prestižne nagrade su Seka Sablić, Ljuba Tadić, Petar Banićević, Dragan Mićanović, Voja Brajović, Miša Janketić, Milena Dravić, Predrag Ejdus, Đurđija Cvetić, Radmila Živković, Ružica Sokić, Boris Isaković, Milan Gutović, Tihomir Stanić, Miki Manojlović, Nebojša Glogovac, Vojin Ćetković i mnogi drugi.

Printscreen/IMDB

O legendarnom glumcu, njegovom štapu i šeširu se još uvek prepričavaju priče u Skadarliji, koju je mnogo voleo. Preminuo je na današnji dan, 15. novembra 1976. godine. Tog dana je sa autorom Petrom Volkom trebalo da ode u štampariju i pogleda svoju monografiju pripremljenu za štampu. Na njegovom odru bio je položen elegantni crni štap sa drvenom drškom. U svom stanu, veliki glumac je do kraja života čuvao Nušićevu fotografiju sa posvetom koja glasi: „Mome dragom pronalasku g. Živanoviću – g. Branislav Nušić.”

„Moj poziv mi, osim nekoliko slavlja u životu, nikada nije doneo radost. Često sam sanjao da neki veliki sunđer briše i moj život i moje delo. I da je sve što sam uradio već zaboravljeno.“

„Pravi glumac nikada neće izneveriti Nušića, onu njegovu žaoku kojom pogađa pravo u metu društvene rak-rane. Zato ga treba igrati s poštovanjem, onako kako je napisano. Mene je Nušić uveo u pravo pozorište, i ja sam njegov večiti dužnik.”

„Teatar se pogasio, stojim sam ispred pozorišta i ne znam na koju ću stranu. I kada se okrenem iza sebe, sve što sam te noći radio, vidim da je to san, pepeo, dim. A taj dim vetar je razvejao. Mislim da se ovako oseća svaki pravi umetnik.”

Milivoje Živanović

PROČITAJTE JOŠ: Dragomir Bojanić Gidra: Na čelu dinastije jednog srećnijeg vremena

Pratite sve vesti iz Srbije i sveta na našem Telegram kanalu.

Instalirajte našu iOS ili android aplikaciju – 24sedam Vest koja vredi

Najčitanije Vesti

Ostale vesti iz rubrike