Leonard Koen: Umetnik koji je jednu pesmu pisao 13 godina

09.11.2020

19:11 >> 10:57

0

Autor: Dejan Ćirić

Ja se ne smatram pesimistom. O pesimisti razmišljam kao o nekome ko čeka kišu. Ja se osećam kao da sam mokar do kože.

Leonard Koen: Umetnik koji je jednu pesmu pisao 13 godina
Copyright Profimedia

Kanadski kantautor i književnik Leonard Koen jedan je od najcenjenijih muzičara 20. veka, s velikim muzičkim i književnim opusom i fascinantnom životnom pričom. Rođen je kao Leonard Norman Koen 21. septembra 1934. godine u Montrealu.

Počeo je da piše 1952, a njegova prva zbirka poezije „Let Us Compare Mythologies“ (Hajde da poredimo mitologije), objavljena je u njegovom rodnom gradu 1956. godine. Nekoliko godina kasnije izlazi i „The Spice-Box of Earth“ (Kutija sa začinima Zemlje), zahvaljujući kojoj ga kritičari proglašavaju jednim od najboljih mladih pesnika engleskog govornog područja u Kanadi.

Profimedia

Majka mu je bila poreklom iz Litvanije, a očeva porodica iz Poljske. Leonard i mlađa sestra Ester imali su prelepo detinjstvo sve do očeve smrti, kada je Leonard imao devet godina. To je ostavilo velike posledice na njega, koje su ga pratile tokom čitavog života. Nije mogao da preboli gubitak, pa se odaje drogama. Da bi se spasio, krajem šezdesetih odlazi u manastir, gde se susreće sa novim religijskim uticajima, što je bilo presudno za stvaranje pesama sa religijskom tematikom, poput „Story of Isaac“ i „Hallelujah“. Kroz život je proučavao religije, pet godina je proveo u budističkom samostanu i govorio da mu se sviđa “univerzalna figura Isusa Hrista koji je najbolji čovek koji je ikad hodao Zemljom”. Ipak, nikad se nije odrekao judaizma. Sa trinaest godina je počeo da uči da svira gitaru, dok je sa sedamnaest sa drugovima iz škole oformio bend koji se zvao „Buckskin Boys“.

Inače, za prekretnicu u svom životu sam Koen smatra trenutak kada je, kao petnaestogodišnjak, u jednoj knjižari pronašao knjigu Gabrijela Garsije Lorke. Do te mere se zaljubio u Lorkinu poeziju da je često izjavljivao da mu je ona uništila život. Početkom 1951. upisuje fakultet, ali pre diplomiranja objavljuje prvu knjigu pesama (1956). Kao nagradu dobija stipendiju od 2000 dolara i putovanje po Evropi. Prvi roman objavljuje 1963. godine. Tada je nastala i njegova čuvena pesma „So long, Marianne“, posvećena njegovoj velikoj ljubavi Merijen Jensen. Ubrzo postaje poznato ime u kanadskim literarnim krugovima, a početkom šezdesetih, sa novcem dobijenim od prodaje prve knjige, odlazi na grčko ostrvo Hidra. Kupio je kuću i u potpunoj izolaciji počeo intenzivnije da se bavi pisanjem. Tamo nastaju njegovi romani „The Favourite Game“ (Omiljena igra, 1963), za koju je dobio „The Quebec Literary Competition Prize“, prvu godišnju književnu nagradu u Kanadi za pisce na engleskom jeziku, i „Beautiful Losers“ (Divni gubitnici, 1966), kao i zbirke poezije „Flowers for Hitler“ (Cveće za Hitlera, 1964) i „Parasites of Heaven“ (Paraziti raja, 1966).

Profimedia

Sredinom šezdesetih godina vraća se u Ameriku gde postaje deo njujorške umetničke scene. Upoznaje krug oko Endija Vorhola i počinje da piše pesme za folk izvođače, kao što je Džudi Kolins. Prvi album, „Songs of Leonard Cohen“ iz 1967. godine prolazi nezapaženo u Americi, iako su se na njemu našli njegovi najveći hitovi: „Suzanne“, “So long, Marianne“ i „Sisters of Mercy“. Ne obazirući se na kritike, objavljuje još mračniji i nekomercijalniji album „Songs from a Room“, sa kojeg se izdvajaju pesme „Bird on a wire“ i „Story of Isaac“. Njegovo stvaralaštvo lirski je neuhvatljivo i za njegove najbolje poznavaoce. Služeći se metaforama, parafrazama, ironičnim i humorističkim odnosom prema društvu, u tekstovima se bavi ljubavlju, religijom, seksualnošću, samoubistvima, depresijom, Holokaustom, istorijom i međuljudskim odnosima. U pevačkom smislu, takođe pravi velike promene. Karijeru je započeo kao visoki bariton, da bi godine konzumiranja cigareta njegov glas učinile najdubljim basom na savremenoj muzičkoj sceni. Tokom narednih decenija, Koen objavljuje dvanaest albuma, koji danas predstavljaju temelj i srž anglosaksonske muzike, a njega svrstavaju među najuticajnije umetnike današnjice. Ipak, ni u uzletu svoje muzičke karijere, prepune nagrada i priznanja, nije napustio svoju prvu ljubav, poeziju. 1972. izlazi zbirka pesama „The Energy of Slaves“ (Snaga robova), potom 1978. „Death of a Lady’s Man“ (Smrt ljubavnika), a 1984. „Book of Mercy“ (Knjiga Milosti), za koju je dobio nagradu za poeziju, koju dodeljuje Kanadsko udruženje autora.

Najviše poklonika stiče po objavljivanju albuma „New Skin for Old Ceremony“, 1974. godine, na kojem se našla čuvena pesma „Chelsea Hotel No.2“, a vrtoglavi uspeh doživljava sa albumom „I’m Your man“, koji ima veliki uticaj na svetsku muzičku scenu. Albumom „The Future“, 1992. godine vraća se religijsko-proročkom stilu. Bavi se temama uništenja prirode, narkomanije, diktatorstva, abortusa, nuklearnog uništenja… Početkom ovog veka na scenu se vraća albumom „Ten New Songs“. Numeru „In My Secret Life“ pisao je punih 13 godina. Objavljuje knjige „Stranger Music: Selected Poems and Songs“ (Muzika stranca: Izabrane pesme i songovi, 1993) i „Book of Longing“ (Knjiga čežnje, 2006).

Koen je u vezi sa Suzanom Elrod, tokom sedamdesetih, dobio dvoje dece, Lorku Koena, fotografa i Adama Koena, vođu grupe „Low Millions“. 2008. godine primljen je u „Rokenrol kuću slavnih“, u Njujorku, a nagradu „Gremi“ za životno delo dobio je 2010. Godinu dana kasnije primio je špansku nagradu princa od Austrije za književnost. Od književnih nagrada dobio je i „Inaugural PEN Award for Song Lyrics of Literary Excellence“ (PEN nagrada za stihove od izuzetne književne vrednosti), 2012. godine.

Profimedia

Leonard je preminuo na današnji dan, 7. novembra 2016, u 82. godini života, mirno, u svojoj kući u Los Anđelesu, nekoliko nedelja posle objavljivanja albuma „You Want It Darker“. U njegovom rodnom Montrealu gradske vlasti su tog dana naložile da se zastave spuste na pola koplja. Iako u poodmaklom životnom dobu, Koen je od 2008. do 2012. održao nekoliko svetskih muzičkih turneja, a naša publika je imala priliku da ga gleda 2009. godine, kada je posetio Beograd. Još jedna turneja je započela 2013. godine.

Poslednjih godina njegovo ime često se nalazi na listi pisaca nominovanih za Nobelovu nagradu za književnost.

Njegovo poslednje delo, zbirka „The Flame“ (Plamen) sadrži neobjavljenje pesme, tekstove u prozi, ilustracije i reči pesama sa tri poslednja albuma. Zbirku je završio nekoliko dana pre smrti, a objavljena je 2018. godine.

U jednom od svojih poslednjih intervjua je izjavio: “Spreman sam da umrem. Nadam se da nije previše neprijatno. To je to od mene”.

„Postoji pukotina u svemu. Tako svetlost ulazi.“

„Ako ne postaneš okean, svakog dana ćeš imati morsku bolest.“

„Realnost je jedna od mogućnosti koju ne mogu da ignorišem.“

„Nemoj da budeš mađioničar – budi magija.“

„Ne nazivaj sebe tajnom, ako ne misliš da je sačuvaš.“

Leonard Koen

Pratite sve vesti iz Srbije i sveta na našem Telegram kanalu.

Instalirajte našu iOS ili android aplikaciju – 24sedam Vest koja vredi

Najčitanije Vesti

Ostale vesti iz rubrike