Danilo Kiš: Nevidljiv i veliki pisac sa gitarom

17.10.2020

14:31 >> 08:44

0

Autor: Dejan Ćirić

Jedan od naših najvećih pisaca preminuo je na današnji dan, 1989. godine

Danilo Kiš: Nevidljiv i veliki pisac sa gitarom
Copyright Printscreen/YouTube/Duh Crnih Brda

Danilo Kiš je bio jedan od najvažnijih pisaca u istoriji srpske književnosti,  romansijer, pripovedač, esejista, dramski pisac, prevodilac sa francuskog, ruskog i mađarskog jezika. Počeo je kao pesnik, a onda se posvetio pisanju proze, kojom je u drugoj polovini 20. veka izveo poetički preokret u srpskoj književnosti.

Prvi objavljeni tekst Danila Kiša je pesma „Oproštaj s majkom“ (1953), a njegove prve knjige, kratki romani „Mansarda“ i „Psalam 44“, objavljene su u istim koricama, kao zajedničko izdanje, 1962. godine. „Psalam 44“ zasnovan je na istinitom događaju i govori o ženi koja se porodila u logoru. Pored njih, neki od njegovih najpoznatijih romana su „Bašta, pepeo“ i „Peščanik“, kao i knjige priča „Rani jadi: za decu i osetljive“, „Grobnica za Borisa Davidoviča: sedam poglavlja jedne zajedničke povesti“, „Enciklopedija mrtvih“ i „Lauta i ožiljci“ (posthumno objavljene priče, 1994). Uz njih, napisao je i knjige eseja: „Po-etika“, „Po-etika, knjiga druga“, „Čas anatomije“, „Život, literatura“ (posthumno, 1990) i „Skladište“ (posthumno, 1995). Knjiga razgovora, takođe objavljena posthumno (1990), zove se „Gorki talog iskustva“. Njegove poznate drame su „Elektra“, „Noć i magla“, „Papagaj“, „Drveni sanduk Tomasa Vulfa“ i „Mehanički lavovi“. Knjiga izabranih pesama i prevoda Danila Kiša sa francuskog, ruskog i mađarskog jezika „Pesme i prepevi“ objavljena je posthumno 1992. godine. Njegova najpoznatija dela su svakako ,,Grobnica za Borisa Davidoviča“ i ,,Enciklopedija mrtvih“.

Printscreen/YouTube/Duh Crnih Brda

Danilo Kiš je rođen u Subotici 22. februara 1935. godine, od oca Eduarda Kiša, mađarskog Jevrejina, i majke Milice Dragićević, Crnogorke sa Cetinja. Prezime njegovog oca je u momentu kada se Danilo rodio bilo Kon, ali ga je Eduard mađarizovao i promenio ga u Kiš. Do 1942. godine je živeo sa roditeljima u Novom Sadu, gde je pohađao prvi razred osnovne škole, a zatim je prešao u Mađarsku, u očev rodni kraj, gde je završio osnovnu školu i dva razreda gimnazije. Nakon odvođenja njegovog oca u Aušvic, 1944. godine, sa ostatkom porodice je repatriran na Cetinje, posredstvom Crvenog krsta. Tamo je živeo do kraja svog školovanja.

Otac je bio psihički nestabilan i često odsutan u Danilovom detinjstvu. Eduard Kiš se lečio u psihijatrijskoj bolnici u Beogradu 1934. i 1939. godine. Danilo ga je posetio u bolnici tokom jednog od njegovih kasnijih boravaka, i taj susret ga je podsetio na dan kada je njegov otac napao majku makazama. Taj i mnogi događaji u njegovom detinjstvu, u kojima je Eduard u psihičkom rastrojstvu bio nasilan, ostavili su dubok trag na njegov život i stvaralaštvo.

Printscreen/YouTube/Duh Crnih Brda

Na Filozofski fakultet u Beogradu Kiš se upisao 1954. godine, a u septembru 1958. godine je, kao prvi student, diplomirao na katedri za opštu književnost.

Živeo je boemskim životom. Trudio se da uvek bude svoj, beskompromisan, i nije padao pod uticaj ideologija. Često ga je proganjao osećaj krivice da ne piše dovoljno. Za sve ljude, kao i za svoje kolege, bio je i ostao neobičan, tajanstven i enigmatičan. Milan Kundera je za Kiša napisao da je nevidljiv i veliki pisac. Često je bio sa gitarom u ruci, dominirao je u društvu, voleo je vino i cigarete. Bio je glasan i slatkorečiv, ali je često obolevao. Bio je antikomunista i antinacionalista, što je doprinelo njegovom još većem uspehu na Zapadu. Oprobao se i kao glumac, igrajući u dva filma, ali brzo se vratio karijeri pisca.

Bio je oženjen Mirjanom Miočinović od 1962. do 1981. godine. Nakon razvoda braka, živeo je sa Paskal Delpeš do kraja svog života. Neposredno pred smrt snimio je seriju „Goli život“, u Izraelu, u saradnji sa Aleksandrom Mandićem, koja je emitovana pola godine pošto je preminuo.

Printscreen/YouTube/Duh Crnih Brda

Za roman ,,Grobnica za Borisa Davidoviča“ (1976), bio je optužen da je plagirao delove romana. Kritičari su negativno ocenili knjigu zbog navodnih marksističkih tema i napada na staljinizam. Strašne napade i cenzurisanje opravdavali su tvrdnjom da je borhesovskom metodom prepisivao tuđe tekstove i plagirao Karla Štajnera. Kiš je odgovorio na skandal pisanjem polemike ,,Čas anatomije“. U knjizi je optužio svoje kritičare za nacionalistička mišljenja i antiknjiževnost. Za ,,Grobnicu Borisa Davidoviča“ dobio je nagradu ,,Ivan Goran Kovačić“ 1977. godine, a za svoj književni rad francusku književnu nagradu ,,Grand aigle d`or de la ville de Nice“, 1980.

Uznemiren skandalom oko plagiranja, preselio se u Pariz 1979. godine. Tamo je 1983. objavio delo ,,Enciklopedija mrtvih“, kojim je istakao apsurd negativnih ljudskih osobina. O svom kultnom delu je rekao:

– To je knjiga o ljubavi i smrti, i usudio bih se da kažem da se pažljivijim čitanjem može otkriti da su eros i tanatos, kao teme koje se povlače kroz sve moje knjige, ovde došli do nekog punijeg izraza. Mislim da je to osnovna stvar koju bih mogao reći o značenju „Enciklopedije“.

Printscreen/YouTube/Duh Crnih Brda

Uvek je isticao da oseća veliku nostalgiju za svojom zemljom, ali je u Jugoslaviju dolazio samo da primi nagrade koje je dobijao. Najvažnije od njih  su: NIN-ova nagrada za roman godine, Goranova nagrada za knjigu godine, Književna nagrada „Železare Sisak” za najbolju esejističku knjigu godine, Veliki zlatni orao grada Nice za ukupan književni rad, Orden Viteza umetnosti i književnosti, Andrićeva nagrada, Nagrada „Skender Kulenović”, Sedmojulska nagrada, „Preis des Literaturmagazins 1988”, „Premio letterario Tevere”, Nagrada AVNOJ-a i Nagrada „Bruno Šulc”.

Sabrana dela Danila Kiša objavljena su 1995. godine u četrnaest tomova i prevedena su na više svetskih jezika. Kiš je više puta bio među kandidatima za Nobelovu nagradu za književnost, a uvršten je među deset najvećih pisaca druge polovine 20. veka. Preminuo je 15. oktobra 1989. u Parizu, od karcinoma pluća. Sahranjen je u Beogradu, u Aleji zaslužnih građana na Novom groblju.

Citati Danila Kiša:

,,Suština čoveka, crta koja ga odvaja od životinje, jeste svest o sopstvenoj smrti.“

,,Istoriju pišu pobednici. Predanja ispreda puk. Književnici fantaziraju. Izvesna je samo smrt.“

,,Opasno je naginjati se nad tuđom prazninom, a u pustoj želji da se u njoj, kao na dnu bunara, ogleda svoje vlastito lice; jer i to je taština. Taština nad taštinama.“

„Nisu opasne sve knjige, opasna je samo jedna.“

„Hteo sam da pokažem kako u vrlo različitim epohama postoji nepokretna konstanta. Sveprisutnost ljubavi i smrti.“

Pratite sve vesti iz Srbije i sveta na našem Telegram kanalu.

Instalirajte našu iOS ili android aplikaciju – 24sedam Vest koja vredi

Najčitanije Vesti

Ostale vesti iz rubrike