Sećanje na Margitu Stefanović: Sav njen bol

18.09.2021

18:15 >> 18:37

0

Bila je magična. Bila je enigmatična. Bila je fatalna. Bila je devojčica zaigrana beskrajnom tajnom muzike i žena slomljena pod teretom beskraja sopstvene t

Sećanje na Margitu Stefanović: Sav njen bol
Copyright Margita Stefanović / Printscreen/YouTube

Za samo 43 godine prešla je put od pijanistkinje koja obećava, pred kojom je bila internacionalna karijera, preko najveće ikone jugoslovenske rok scene, do beskućnice koja je živela u napuštenoj garaži u predgrađu Beograda.

Njen život je bio nagrađen vanserijskim talentom i uništen srebrnom iglom. “Ekatarina” i Margita bile su jedno. Velike, svoje, neprolazne, tragične i slavne. Magi je bila crna princeza jednog vremena i izgubljenih generacija koje su tražile samo par godina za nas. Umrla je na današnji dan, 2002. godine.

Margita Stefanović / Printscreen/YouTube

Rođena je, sada možda i paradoksalno, na dan šale, 1. aprila 1959. godine. Majka Desa i otac Slavoljub Stefanović Ravasi, poznati reditelj TV Beograd, potrudili su se da svojoj jedinici priušte odlično obrazovanje. Margita je, pored osnovne, pohađala i muzičku školu, instrumentalni odsek, u kojoj je od samog početka prepoznat njen poseban dar. Sa samo jedanaest godina dobija poziv da školovanje nastavi u Moskvi, što njeni roditelji odbijaju, smatrajući da je njihova jedinica premlada za to. Koliko je ta odluka bila pogrešna i da li bi njen život krenuo potpuno drugim tokom, možemo samo da slutimo. Ipak, Magi je uvek govorila: “Čudna je priroda koja se nikada ne kaje.”

Nakon gimnazije, 1977. upisuje Arhitektonski fakultet. Već tada nosi titulu jednog od najtalentovanijih klasičnih pijanista na umetničkoj mapi ovog podneblja.

Muzika je bila njen vazduh, umetnost potreba i smisao, a Beograd njen svet u kome je odrastala, bojeći ga svojom magijom koju je čuvala u crno-belim dirkama. Isti taj Beograd, koji je kasnije počela da prezire, jer je prestao da bude njen, otvorio joj je vrata jednog novog sveta, početkom osamdesetih, kroz sudbonosni susret sa Milanom Mladenovićem u bioskopu “Topčiderska zvezda”. Susret koji će odrediti njihove živote. Sve ostalo je istorija. Životna priča sa nesrećnim krajem. Muzička partitura pretvorena u mit.

Godine 1985, „Ekatarina Velika“ kreće putem nesagledive slave, sa kartom u jednom smeru ka večnosti. Zajedno su napravili muzičku revoluciju. Koračali su daleko ispred svog vremena, a pesme „Ti si sav moj bol“, „Par godina za nas“, „Oči boje meda“, „Krug“, „Kao da je bilo nekad“, „Iznad grada“ i druge postaju svojevrsne himne novih generacija, dok čitav opus grupe predstavlja antologiju jednog vremena. Margita postaje najveća ikona jugoslovenskog rokenrola, prelepa, harizmatična, misteriozna i beskrajno daleka. Uvek u crnom, neshvatljivo senzibilna, slobodna i hipnotišuća u svom izrazu i energiji na sceni, sa divljom, neukrotivom kosom i očima u kojima je gorela ljubav ka muzici, životu i ljudima, i nesaglediva tuga večnog traženja svog unutrašnjeg sveta.

Margita Stefanović / Printscreen/YouTube

Naličje velikog uspeha bio je život u paklu narkotika, iz kog, nažalost, nikada nije uspela da se izvuče, kao ni ostali članovi benda. Početkom devedesetih „Ekatarina Velika“ polako počinje da se raspada odlaskom basiste Bojana Pečara, da bi smrt Milana Mladenovića, 1994. godine, označila konačni kraj jedne epohe. Magi ostaje sama na raskrsnici života i kreće putem propasti sa kog se više neće vratiti. Ipak, nije odustala od muzike. Osniva bend „Kurajberi“, a zatim grupu „EQV“ sa kojom objavljuje album pod nazivom „Ti si sav moj bol“. Svira i sa „Električnim orgazmom“, ali ponor pred njom je bio sve dublji. Odlazi u Indiju, želeći da započne novi život, ali bezuspešno. Po povratku u Beograd, rasprodaje imovinu nasleđenu od roditelja i postaje beskućnik, nezaustavljivo tonuvši u heroin i zaborav.

„Ekatarina“ je bila Margitina kruna, ali je sarađivala i sa drugim kolegama i komponovala muziku za mnoge pozorišne predstave, filmove i televizijske drame. Poslednje delo iz te sfere njene karijere bila je muzika za predstavu „Kaput mrtvog čoveka“, 2002. godine. Nažalost, iste godine je obukla taj kaput. Poslednje godine provela je u napuštenoj garaži u Borči i skloništu za beskućnike na Voždovcu. Umrla je u Klinici za infektivne bolesti, u 43. godini.

O njenom životu i stvaralaštvu napisano je na stotine tekstova i nekoliko kapitalnih knjiga: „Magi – kao da je bilo nekad“, Dušana Vesića, „Osećanja. O. Sećanja“, „Post Scriptum“ i „Sav moj bol“,  koje potpisuje njena najbolja prijateljica iz detinjstva Lidija Nikolić, koja u svojim delima piše kako o Margiti i fenomenu EKV-a, tako i o karijerama drugih velikih umetnika.

Margita Stefanović Printscreen/YouTube

Iza Margite su ostali vreme, trag, umetnost, pitanja bez odgovora, virtuoznost, portret oslikan crnom bojom njenog života. Portret koji će uvek nositi svetlost. Bila je magična. Bila je enigmatična. Bila je fatalna. Bila je devojčica zaigrana beskrajnom tajnom muzike i žena slomljena pod teretom beskraja sopstvene tame. Ako je Milan bio dečak iz vode, Magi je bila voda. Oboje su bili bol.

Pročitajte još

Pratite sve vesti iz Srbije i sveta na našem Telegram kanalu.

Instalirajte našu iOS ili android aplikaciju – 24sedam Vest koja vredi

Najčitanije Vesti

Ostale vesti iz rubrike