Skandalozna afera sa muškarcem i sudbonosno suđenje: Kako je uništen život Oskara Vajlda

15.01.2023

14:01

0

Autor: Dejan Ćirić

Otac njegovog ljubavnika je odigrao ključnu ulogu u propasti slavnog pisca

Skandalozna afera sa muškarcem i sudbonosno suđenje: Kako je uništen život Oskara Vajlda
Oskar Vajld - Copyright Profimedia

Oskar Vajld, englesko-irski dramski pisac bio je poznat po svom oštroumlju i popularnim delima, među kojima su roman „Slika Dorijana Greja“ i drama „Važno je zvati se Ernest“ najčuveniji. Početkom 1895. godine bio je na vrhuncu slave. Premijera predstave „Ernest“ je doživela veliki uspeh u februaru te godine, zbog čega je Vajld postao zvezda u Londonu. Istovremeno, bio je suprug i otac i njegov život je bio gotovo idealan.

Međutim, do kraja maja meseca iste godine, doživeo je sunovrat koji je zapečatio njegovu sudbinu. Proglašen je krivim zbog teške nepristojnosti i osuđen je na dve godine teškog rada u zatvoru. Tri godine nakon odsluženja kazne umro je kao siromah u Francuskoj, navodi biography. com.

Profimedia
 

Strastvena veza sa 16 godina mlađim muškarcem

Vajld je upoznao lorda Alfreda „Bouzija“ Daglasa u leto 1891. i vrlo brzo su postali ljubavnici. Strastvena veza koja je trajala godinama naposletku je prouzrokovala propast slavnog pisca. Daglas je bio 16 godina mlađi od njega, raspušten i ekstravagantan i njih dvojica su bili bukvalno nerazdvojni dok Vajld nije uhapšen četiri godine kasnije.

Profimedia
 

Reakcija Alfredovog oca na njihovu vezu bila je uzrok pokretanja sudbonosne sudske parnice. Džon Šolto Daglas, poznat kao Kvinsberi je bio škotski plemić, najpoznatiji po određivanju pravila amaterskog boksa, takozvanih „Kvinsberijevih pravila“. Ubeđen da je Vajld homoseksualac, početkom 1894. godine tražio je od sina da prekine svaki kontakt sa piscem.

Kvinsberi je pretio da će razbaštiniti sina ukoliko ne prestane da se viđa sa Oskarom, što je Alfred ignorisao. To je Džonov animozitet prema Vajldu učinilo još drastičnijim i Kvinsberi se odlučio na radikalne korake.

Tužba zbog klevete

Prvo je nameravao da upropasti premijeru predstave „Važno je zvati se Ernest“, tako što je planirao da dramskom piscu uruči buket trulog povrća i otkrije publici kakvim skandaloznim životom Vajld živi. Pošto mu to nije uspelo, posetio je londonski klub Olbermarl, čiji su članovi bili Oskar i njegova supruga Konstans. Kod portira je ostavio poruku za Vajlda u kojoj je pisalo: „Za Oskara Vajlda, čuvenog sodomita“. Uvređen i osramoćen, Vajld mu je odgovorio da nema izbora i da će morati krivično da ga goni zbog klevete.

Tokom priprema za suđenje protiv Kvinsberija, advokati su otvoreno pitali Oskara Vajlda da li su navodi o homoseksualnosti istiniti. On je tvrdio da su netačni i neosnovani. Međutim, neposredno pred samo suđenje, u aprilu 1895. godine, Vajld i Daglas su zajedno otputovali na jug Francuske.

Negiranje optužbi

Vajldovo prvo suđenje je počelo 3. aprila u Centralnom sudu Engleske i Velsa, poznatijem kao Old Bejli. Želeći da preduhitri Kvinsberijeve optužbe, Vajldov advokat ser Edvard Klark je pročitao jedno piščevo pismo upućeno Alfredu koje je imalo potencijalno homoseksualne konotacije. Iako je Klark priznao da je stil izražavanja ekstravagantan, podsetio je sud da je Vajld pesnik, i da bi pismo trebalo shvatiti kao izraz pesničkog osećanja, i ne povezivati ga sa gnusnim i odvratnim navodima iz izjave optuženog.

Nedugo potom je Vajld svedočio, rekavši sudu da ga Kvinsberi maltretira. Kad je upitan da li su Kvinsberijevi navodi istiniti, Oskar je odgovorio da u tim navodima nema nikakve istine.

Tokom unakrsnog ispitivanja od strane Kvinsberijevog advokata Edvarda Karsona, Vajld je morao da brani svoja dela zbog tvrdnji da sadrže nemoralne teme i imaju prizvuk homoseksualnosti. Zatim su ga ispitivali o prethodnim vezama sa mlađim muškarcima.

Profimedia
 

Zbog sklonosti ka dosetkama elokventni Vajld je na kraju ispao kriv pred sudom. Drugog dana ispitivali su ga da li je poljubio šesnaestogodišnjeg poznanika po imenu Volter Grejndžer. „Pobogu, ne. On je neobično neprivlačan dečak. Nažalost, bio je izuzetno ružan i zbog toga sam ga sažaljevao“, odgovorio je pisac.

U pokušaju da izvrši pritisak na Vajlda zbog ovakvog odgovora, Karson je nastavio da ispituje da li je jedini razlog zašto nije poljubio dečaka bio taj što je ružan. „Zašto, zašto, zašto ste to dodali?“, insistirao je Karson. „Napadate me i vređate me i pokušavate da me iznervirate. U takvim trenucima se izgovori nešto lakomisleno, a trebalo bi da se priča ozbiljno“, odgovorio je Oskar.

Hapšenje zbog sodomije

Istog popodneva, tužilac je dao završnu reč bez Daglasovog svedočenja, koje je bilo planirano. Stvari su delovale loše po Vajlda.

U Kvinsberijevoj odbrani, Karson je u uvodnom govoru izjavio da namerava da kao svedoke pozove više mlađih muškaraca s kojima je Vajld imao seksualne odnose. Takve optužbe nisu bile samo prazne priče 1895. godine, kada je u Engleskoj bilo krivično delo počiniti tešku nepristojnost, pošto je zakon kažnjavao svaki seksualni odnos između pripadnika istog pola.

Te večeri, zbog straha u kom pravcu bi suđenje moglo da krene, Klark je nagovarao Vajlda da odustane od tužbe. Sledećeg jutra je objavio da Oskar povlači optužbu za klevetu protiv Kvinsberija. Konačna odluka suda je bila da Kvinsberi nije kriv. Istog dana njegov branilac je prosledio kopije izjava mladića koji je trebalo da svedoče pred državnim tužiocem, i izdat je nalog za Vajldovo hapšenje pod optužbom sodomije i teške nepristojnosti.  

Profimedia
 

Brojni muškarci su detaljno opisali seksualne aktivnosti sa piscem

Prvo suđenje Vajldu je počelo 26. aprila. Oskar Vajld i Alfred Tejlor, čovek koji je optužen da je mladiće podvodio dramskom piscu, suočili su se sa 25 optužbi za tešku nepristojnost i zaveru da počine isto. Vajld se izjasnio kao nevin. Brojni muškarci su svedočili, detaljno opisujući učešće u seksualnim aktivnostima sa piscem. Većina se pokajala zbog svog ponašanja.

Za razliku od suđenja Kvinsberiju, Vajld je izgledao povučenije, i svedočio je četvrtog dana. Nastavljao je da negira sve optužbe. Tokom svedočenja, tužilac Čarls Gil ga je pitao šta u Daglasovoj pesmi znači stih „ljubav koja ne sme da se iskaže“.

„'Ljubav koja ne sme da se iskaže' je snažna naklonost starijeg muškarca prema mlađem, kakva je postojala između Davida i Jonatana, ona na kojoj je Platon zasnovao svoju filozofiju, i kakvu možete pronaći u Mikelanđelovim i Šekspirovim sonetima“, odgovorio je Vajld. „To je duboka duhovna privrženost koja je čista i savršena. Ona navodi i prožima velika umetnička dela, poput Šekspirovih i Mikelanđelovih, i ta moja dva pisma, takva kakva su... To je predivno, prefinjeno, to je naplemenitiji oblik privrženosti. Ništa u vezi sa tim nije neprirodno. Ono je intelektualno i uvek postoji između starijih i mlađih muškaraca, kada stariji poseduje intelekt, a mlađi sve radosti, nade i čari života pred sobom. Svet ne razume da bi tako trebalo da bude. Svet se tome ruga i ponekad nekoga stavlja na stub srama zbog toga.“

Iako je delovalo da je Vajldov odgovor potkrepio optužbe protiv njega, porota je navodno većala tri sata pre zaključka da neće izreći presudu. Vajld je uslovno pušten.

Profimedia
 

Zapečaćena sudbina

Tri nedelje kasnije, 20. maja, Vajld se ponovo našao pred sudom zbog istih optužbi. Vlada je zahtevala presudu.

Tužilaštvo, predvođeno advokatom Frenkom Lokvudom, stezalo je obruč oko Oskara, navodno odbacujući slabije svedoke iz prvog suđenja. U završnoj reči Lokvud je izjavio: „Morate da protumačite da se optuženi ponaša kao krivac i na osnovu toga bi trebalo da izreknete presudu.“

Posle višesatnog većanja, porota je donela presudu: kriv po većini tačaka optužnice. Tadašnji izveštaji navode da je Vajldovo lice posivelo tokom čitanja presude.

Vajld i Tejlor su bili osuđeni na dve godine teškog rada zbog teške nepristojnosti, najstrožu kaznu za takvo krivično delo. Kada je presuda donesena, gomila se uzvicima okomila na Oskara Vajlda. „A ja? Ja ne smem ništa da kažem, Lorde?“, upitao je sudiju Vajld, ali je sud raspušten.

Posle presude, Vajldova žena Konstans je sebi i sinovima promenila prezime u Holand, kako bi se distancirali od popularnog skandala, i preselila se u Švajcarsku gde je umrla 1898. godine. Njih dvoje se nikada nisu razveli.

Posle dve godine boravka u zatvoru, Oskar Vajld je fizički propao i bio je bez prebijene pare. Odbegao je u Francusku, gde je boravio kod prijatelja ili u jeftinim smeštajima, i malo je pisao. Preminuo je od meningitisa 30. novembra 1900. u 46. godini života.

Pratite sve vesti iz Srbije i sveta na našem Telegram kanalu.

Instalirajte našu iOS ili android aplikaciju – 24sedam Vest koja vredi

Najčitanije Vesti

Ostale vesti iz rubrike