Ekskluzivno: Niška soba broj 12 krije mračnu tajnu bežanja zatočenika iz nacističkih logora u Evropi

25.05.2021 | 18:45 >> 19:08

Autor: Marija Vukićević

Koncentracioni logor na Crvenom krstu postao je svetski poznat kada je 12. februara iz njega pobeglo 105 zatočenika

Copyright 24sedam

Ono po čemu je poznat koncentracioni logor na Crvenom krstu nije činjenica da je kroz njega za vreme Drugog svetskog rata prošlo više od 35 hiljada ljudi. Nije ni podatak da je od svih njih streljano više od 10.000 ljudi. Ali činjenica da se u njemu dogodilo prvo organizovano bekstvo logoraša iz bilo kog nacističkog logora u Evropi, jeste ono što ga svrstava na prvo mesto mape nacističkih logora.

Od 1967. godine logor je postao memorijalni kompleks nazvan “12. februar” upravo po datumu prvog proboja zatočenika, a do danas u Nišu verno prezentuje delove naše prošlosti iz Drugog svetskog rata.

Slama na betonu gde su spavali logoraši, probor za jelo, kravate, pohabana odeća, urezana imena na zidovima, dečije igračke, ali i pletene popkice Želimira Žilnika, jednog od najnagrađivanijih jugoslovenskih reditelja koji je rođen u upravo u ovom logoru, samo su deo postavke koja se i danas može videti. POGLEDAJ GALERIJU

Proboj logora na Crvenom krstu u Nišu je veliki i značajan događaj u lokalnoj istoriografiji, ali ujedno i najveći propust nemačke vojske za vreme okupacije. To je bilo prvo organizovano i veliko bekstvo iz jednog nacističkog koncentracionog logora za vreme Drugog svetskog rata.

U celokupnoj zaplenjenoj nemačkoj dokumentaciji, koja se danas nalazi kod nas u Srbiji, postoji samo jedan delić o tom događaju, kao i nepotpuni izveštaj iz marta 1942. godine.

– Kasnije se bežalo i iz drugih logora, iste godine još jedno je bekstvo bilo ovde, ali ono prvo se pamti. Po tome prvome nazvan je i bulevar u Nišu “12.februar”, ali i veći deo naselja se zove po herojima logora u kojem je rođen i gospodin Žilnik. Prošle godine je bio u poseti logoru, posle dužeg vremena. Kao mladić je dolazio često, onda je prestao neko vreme, da bi se prošle godine pojavio – priča nam istoričar Nebojša Ozimić.

Copyright 24sedam

Njegov otac, Konrad, narodni heroj, poginuo je 1944. godine kod Pirota, a majka Milica Šuvaković filozof, aktivistkinja Komunističke partije Jugoslavije, bila je zarobljenica sobe broj 7 u niškom logoru na Crvenom krstu. Streljana je na Bubnju u Nišu samo nekoliko dana pošto je Želimir kao beba iznet iz logora uz pomoć aktivista Crvenog krsta streljana na Bubnju.

Slovenačka porodica Žilnik se u Niš doselila pre Drugog svetskog rata.

Po svedočenju poznatog reditelja Želimira Žilnika, tada je u Srbiji bilo dosta posla za radnike, pa su i njegovi iz Slovenije pošli „trbuhom za kruhom“.

Maša Šuvaković imala je partizansko ime, Jovanka Popović, i kada je uhapšena i zatočena u logor na Crvenom krstu, uhapšena je pod tim imenom. Bila je u sedmom mesecu trudnoće.

Oko 30.000 ljudi je prošlo kroz koncentracioni logor na Crvenom krstu, koji je formiran septembra 1941. Tog 12. februara na Bubnju je sve bilo “spremno” za logoraše u Nišu koji je trebao da budu streljani, jer je u to vreme važilo pravilo “sto Srba za jednog nemačkog vojnika”.

Pročitajte još:

Planirano je da zatočenici budu streljani zbog stradanja desetina nemačkih vojnika kod Leskovca. Onima čija su se imena našla na spisku smrti preostalo je da preko bodljikave žice pobegnu.

Kako nam priča Ozimić, prvobitni je plan bio da pobegnu kroz kapiju, ali su Nemci za to saznali, pa su postavili mitraljeze.

 

Instalirajte našu iOS ili android aplikaciju – 24sedam