Vodio Veliku seobu Srba i borio se protiv unijaćenja našeg naroda: Na današnji dan se upokojio patrijarh Arsenije III Čarnojević

27.10.2022

06:30

0

Autor: 24sedam

Patrijarh Arsenije III Čarnojević je sahranjen u manastiru Krušedol, gde i danas počiva

Vodio Veliku seobu Srba i borio se protiv unijaćenja našeg naroda: Na današnji dan se upokojio patrijarh Arsenije III Čarnojević
Arsenije_III - Copyright Wikipedia

Na današnji dan 1706. godine upokoji se Arsenije III Čarnojević, pećki patrijarh i vođa Velike seobe Srba, a potom mitropolit i patrijarh Srba u Austriji.

Arsenije je rođen na Cetinju i vodio je poreklo od vladarske porodice Crnojevića.

Iguman Pećkog manastira postao je 1665, a za episkopa hvostanskog sa sedištem u Peći izabran je 1669. godine. Pošto je tadašnji patrijarh Maksim onemoćao od teške bolesti, Arsenije je istovremeno postavljen i za pomoćnika patrijarha, da bi krajem 1672. bio izabranza patrijarha srpskog. 

Wikipedia
Slika"Seoba Srbalja" Paje Jovanovića

Ubrzo je obavio niz većih kanonskih poseta (Bosna 1674, Braničevo i Srem 1676, Žiča i Braničevo 1677, Smederevo 1680, Budisavci 1682), a kada je rat između Turske i Austrije već bio na pomolu, krenuo je 1682. na poklonjenje Hristovom grobu. U Jerusalimu je bio gost patrijarha jerusalimskog Dositeja Notara. Za vreme ovog putovanja vodio je dnevnik koji ima vrednost dokumenta i književnog teksta. U Peć se vratio nakon Uskrsa 1683. kada je austrijsko-turski rat već počeo.

Posle kratkog kolebanja pozvao je Srbe na ustanak protiv Turaka. Sudbinu pokreta i opstanak naroda u Srbiji potpuno je vezao za ishod austrijsko-turskog rata zaključujući sporazum sa predstavnicima cara Leopolda I o vojnoj saradnji (27. oktobra 1689). Nakon austrijskog poraza kod Kačanika, Arsenije se januara 1690. godine sa većim delom Srba sa Kosova povlači iz Peći prema Beogradu.

Na vest da Turci napreduju prema Beogradu a carska vojska odstupa, patrijarh je odlučio da spasi ono što se spasiti može. Sazvao je u Beogradu crkveno-narodni sabor. Na njemu su uzeli učešća episkopi, sveštenici, sveštenomonasi i narodni glavari sa obe strane Save i Dunava. Odlučeno je da se u Beč pošalje episkop jenopoljski Isaija da utvrdi uslove pod kojima će pravoslavni Srbi živeti u Austriji. Zahtevalo se da Srpska crkva u novoj zemlji dobije onaj položaj koji je imala pod Turcima. Odgovor na ove zahteve je povelja cara Leopolda I od 21. avgusta 1690.

Posle dobijanja privilegije, Srbi su počeli u velikim grupama da prelaze preko Save i Dunava. Poslednja grupa prešla je na lađama iz Beograda za Slankamen i Petrovaradin dva dana pre nego što su Turci ponovo zauzeli Beograd 8. oktobra 1690. godine.

Koliki je broj onih koji su prešli u Austriju, teško je tačno odrediti. Sačuvana su dva pismena svedočanstva od Arsenija koja navode broj iseljenika. Krajem 1690. godine naveo je da je bilo više od trideset hiljada duša, a šest godina kasnije napisao je da ih je bilo više od četrdeset hiljada.

Punih 11 godina patrijarh nije imao u Ugarskoj stalno sedište, nego je stanovao u Sentandreji, Kovinu, Sirigu, Hopovu, Sečuju, Futogu i Pakracu, uređujući Srpsku crkvu.

Sproveo je reorganizaciju Pravoslavne crkve u Ugarskoj, Hrvatskoj i Slavoniji, koja je kao sastavni deo Pećke patrijaršije bila organizovana u tim krajevima i za vreme Turaka, osnivao je nove episkopije, postavljao episkope i sređivao u Srpskoj crkvi haotično stanje, ratom prouzrokovano. Neretko je dolazio u sukob sa katoličkim klirom, koji je ometao njegov rad i propagirao uniju. 

Wikipedia
 

Borba protiv unijaćenja srpskog naroda u Austriji bila je patrijarhov primarni posao. Stoga ga je Leopold I 1701. godine sklonio iz Slavonije, zatočio u Sentandreju, oduzeo mu patrijaraški naslov i ograničio prava.

Posle smrti Leopolda I, Arsenije se obratio novom caru Josifu I za zaštitu srpskih privilegija, obećavajući mu svaku pomoć protiv svih neprijatelja njegovih zemalja. Novom caru bili su potrebni dobri ratnici. Shodno tome, on je već 24. februara 1706. potpisao u Beču ukaz kojim je partijarhu, kliru i narodu srpskom potvrdio sve privilegije koje je Leopold I izdao, kao i sve milosti i slobode koje su Srbi do tada uživali.

Arsenije III je nastavio sa svojim radom i u Austriji, nastojeći da sačuva dobijene povlastice.

Umro je 27. oktobra 1706. godine u Beču, odakle je prenet i sahranjen u manastiru Krušedol, gde i danas počiva.

BONUS VIDEO

Pratite sve vesti iz Srbije i sveta na našem Telegram kanalu.

Instalirajte našu iOS ili android aplikaciju – 24sedam Vest koja vredi

Najčitanije Vesti

Ostale vesti iz rubrike