Naši genijalci! Novosadski naučnici izmislili majicu koja meri alkohol u krvi, maske koje prate disanje i senzore od hrane! (FOTO)

14.02.2022

08:39

0

Na zaštitnim maskama za lice patentirano je da zajedno sa pratećom elektronikom i softverskom aplikacijom mogu da detektuju ritam našeg disanja i da ukazuju preliminarno na stanje kovida

Naši genijalci! Novosadski naučnici izmislili majicu koja meri alkohol u krvi, maske koje prate disanje i senzore od hrane! (FOTO)
Goran Stojanović (5a) - Copyright Fakultet Tehničkih nauka Novi Sad

Izumi jedinstvenog Centra za tekstilnu elektroniku, na Fakultetu tehničkih nauka u Novom Sadu, privukli su veliku pažnju javnosti, a našem društvu doneće veliki napredak. U pitanju su antene na tekstilu za detekciju alkohola ili opijata u znoju i jestivi senzori od fondana ili brašna koji otkrivaju mesta krvarenja.

Redovni profesor ovog fakulteta prof. dr Goran Stojanović, u razgovoru za 24sedam, objašnjava sve o projektima kojima rukovodi, čime se oni bave, kao i koji je njihov cilj.

- Prvi projekat ima skraćeni naziv WBC-RRI.NET i bavi se odgovornim istraživanjem i inovacijama i postavljanjem okvira za to, kao što su koncept otvorene nauke i otvorenog pristupa naučnim podacima, etika u nauci ili veća zastupljenost ženskog pola u nauci. U ovom projektu je Univerzitet u Novom Sadu koordinatorska institucija, i sa još dvanaest partnerskih institucija iz regiona i Evrope pokušavamo da napravimo set strateških dokumenata i da doprinesemo jačanju svesti o značaju odgovornog istraživanja i inovacija. Drugi projekat ima skraćeni naziv SALSETH i bavi se razvojom senzora za ispitivanje različitih parametara našeg zdravlja u oralnoj šupljini, a potom i primenom mikrofluidnih čipova za ispiranje ili lečenje bolesti zuba i usta - kaže nam profesor Stojanović, i dodaje da su ipak treći i četvrti projekat privukli veliku pažnju javnosti.

- Treći projekat ima akronim GREENELIT i bavi se zelenom elektronikom, odnosno u okviru ovog projekta pravimo senzore i elektronske komponente koje ne zagađuju našu životnu sredini i koje su napravljene od jestivih materijala, a četvrti projekat se skraćeno zove STRENTEX, i u okviru ovog projekta razvijamo komponente i uređaje na tekstilu, odnosno dajemo „pamet“ odeći koju nosimo - objašnjava on.

Medijska pažnja u poslednje vreme je usmerena na poslednja dva projekta koja nam je naveo profesor Stojanović, a objasnio je i zbog čega je to tako. Javnost su zaintrigitali izumi koji su u okviru tih projekata, i to zbog svoje namene.

- U okviru projekta koji se bavi jestivom elektronikom do sada smo razvili kondenzatore od suve šljive i suve kajsije i elektrodama od jestivog zlata, kalemove čije je jezgro napravljeno od koprive ili spanaća, otpornike od ušpinovanog šećera, senzore za merenje pH vrednosti u našim ustima, a po prvi put u svetu smo razvili i senzore za merenje sile našeg zagrižaja od fondana i gumenih bombona, od ratluka i šećera u prahu, od želatina i džema, senzore pritiska od žvakaće gume i jestivog zlata, antenu od žvakaće gume i jestivog srebra. A ono na čemu sada radimo u ovoj oblasti jesu jestivi čipovi koji će moći da isporuče lek ili antiseptik ili anesteziju lokalno u oralnoj šupljini - kaže nam profesor Fakulteta tehničkih nauka u Novom Sadu.

On objašnjava da je poslednji projekat na kojem rade možda i najzanimljivi i da bi, svakako, mogao biti i najkorisniji.

- A u okviru projekta koji se bavi elektronikom na tekstilu do sada smo razvili sledeće izume, i neke od njih već patentirali: senzore izvezene na zaštitnim maskama za lice zajedno sa pratećom elektronikom i softverskom aplikacijom koji mogu da detektuju ritam našeg disanja i da ukazuju preliminarno na stanje kovida, pametne zavoje koji mogu da detektuju status rane (krvarenje, pH vrednost, koncentraciju bakterija), antene na tekstilu koje mogu da mere različite parametre iz našeg znoja, senzore na bazi tekstila koji mogu da odrede tip i ispravnost mleka ili ulja na tržištu. Ono na čemu sada radimo jesu izvezeni grejači na maskama za lice koji će moći da zagreju hladan vazduh pre udisanja, senzori temperature našeg tela koji će biti napravljeni na tekstilu i ugrađeni u delove naše odeće za kontinualno praćenje temperature tela, mrežasti tekstilni senzori za određivanje kvaliteta voća, odnosno stepena kvarljivosti... - kaže on za 24sedam.

Pre sprovođenja ovakvih projekata najvažnija je ideja, a kad se do nje dođe sledi možda i najteži deo, a to je kako takav projekat sprovesti. Profesor Stojanov otkriva kako su došli do same ideje i šta je bilo presudno da se jedan projekat uspešno sprovede.

- Do ideja dolazimo vođeni željom da naše znanje, ekspertizu i iskustvo stavimo u službu našeg društva, odnosno rešavanja problema ili izazova čovečanstva. Pa tako možete primetiti da su aplikacije u kojima primenjujemo naše razvijene komponente i uređaje uglavnom u biomedicini. A opredelili smo se za nekonvencionalnu elektroniku, kao što je elektronika na tekstilu, zato što svi nosimo neku tekstilnu odeću, ili za jestivu elektroniku, zato što svako od nas poznaje tipove jestivih materijala, samo što nismo razmišljali o tome da pored primene u našoj ishrani mogu da urade i mnoge druge korisne funkcije u dijagnostičke i/ili terapijske svrhe - kaže nam profesor, i dodaje:

- U oblasti kojom se ja bavim, a to su tehničko-tehnološke nauke, moramo imati savremenu opremu i materijal za rad, dobar i koherentan multidisciplinarni tim, i otvoreni um za smišljanje i predlaganje originalnih, nekada malo i neobičnih, ali ostvarljivih projektnih ideja. A iznad ovoga, kao i za svaki uspeh u životu, neophodni su posvećenost, odnosno fokusiranost na posao koji radite, vredan i kontinuiran rad, ljubav prema onome čime se bavite, jer ta radost i žar u očima nakon novih otkrića je neprocenjiva.

On je za naš portal objasnio i širi koncept i okvir njihovog svakodnevnog rada i istakao da se uvek trudi da bude uzor predstojećim generacijama.

- Kada ste zaposleni na fakultetu, kao profesor, onda se vaš rad odvija u tri osnovna segmenta: (a) edukacija, odnosno učešće u nastavi, u radu sa studentima, (b) bavljanje naučnim istraživanjima, odnosno pisanje naučnih radova za prestižne časopise, i (c) istraživačko-razvojni projekti, koji treba da rešavaju izazove društva u kome živimo. I često ćete čuti da u tehničko-tehnološkoj oblasti ova tri segmenta zovemo „sveto trojstvo“. Kvalitetni rezultati u ove tri oblasti čine jednog kompletnog profesora, ili, što ja često volim da kažem – „gospodina profesora“, koji je uzor generacijama koje dolaze. Naravno, u svakom od pomenutih domena je vaš rad podložan evaluaciji. U prvom segmentu, to su anonimne ankete evaluacije nastavnog procesa, odnosno ocena koje dobijate od studenata za vaš rad u nastavi, na prenošenju novih znanja. U drugom segmentu, vaše naučne rezultate ocenjuju recenzenti koji predstavlja vodeće svetske istraživače u oblasti teme vašeg naučnog rada, i samo ako oni daju pozitivne recenzije vaš naučni rad može biti publikovan u nekom od međunarodnih časopisa. U trećem delu, u kome je i najteže doći do uspeha, obično konkurišemo aplicirajući s predlozima projekata, koji moraju biti inovativni i originalni, na nacionalne ili na fondove Evropske komisije, i opet u oštroj konkurenciji sa ostalim naučno-istraživačkim institucijama se trudimo da budemo bolji i da osvojimo sredstva za naš rad i razvoj. Ako bismo sumirali dosadašnje rezultate u mom slučaju, do sada sam već nagrađivan kao najbolje ocenjeni profesor od strane studenata, publikovao sam 110 radova u međunarodnim časopisima i trenutno rukovodim sa četiri projekta finansirana od strane Evropske komisije u okviru programa "Horizon 2020" - zaključuje profesor Stojanović.

BONUS VIDEO:

Pratite sve vesti iz Srbije i sveta na našem Telegram kanalu.

Instalirajte našu iOS ili android aplikaciju – 24sedam Vest koja vredi

Najčitanije Vesti

Ostale vesti iz rubrike