Pare se na jabuci mogu napraviti i u Srbiji ali ne može se sa „ajdarom“ u svet

18.12.2022

18:35

0

Porodica Glišić uspeva da se uspešno voćarstvom bavi i u „suvom“ delu Šumadije, ali za to treba imati i sopstveni recept

Pare se na jabuci mogu napraviti i u Srbiji ali ne može se sa „ajdarom“ u svet
Vrhunske jabuke za odabrano tržište - Copyright Promo: 24sedam/AgroTV

U srcu Šumadije, u selima oko Topole, tradicija je da se ljudi uz grožđe i vino, bave i uzgojem voća. Tu strast za zdravom hranom deli i porodica Aleksandra Glišića iz sela Šume. I to duže od 300 godina.

- Imamo podatke za naše pretke, ko su bili imenom i zanimanjem, od drugog naseljavanja sela kada ga je naselio oborknez Mirko, naš direktan predak, tamo neke 1690. godine – ne bez ponosa kaže za AgroTV domaćin i uspešan voćar, Aleksandar Glišić.

Tada su se Glišići uglavnom bavili vinogradarstvom, proizvodnjom hmelja, svinjarstvom, a tek nešto malo voćem. Danas su svoje voćno carstvo pružili na više od 20 hektara voćnjaka, u kojima ima dvadesetak vrsta voćaka.

Među njima, kao kraljica voća, najzastupljenija je jabuka, na sedam hektara. Odabrali su nove klonove crvenog delišesa i jonagolda, jer za nekada široko popularni ajdared (zapravo ajdaho red), smatraju da je tržišno prevaziđena sorta.

- I dalje se uzgaja mnogo po Srbiji ali to je „potrošena“ sorta za svetsko tržište. Imamo je i mi ali malo, za domaće potrebe, u svetu se traže druge, klupske sorte. Naše jabuke sada manje zbog toga prolaze i u Rusiji, koja je postala veliki proizvođač i od našeg izvoznog tržišta sada nam je postala konkurent za treća. Tako sada moramo da otvorimo nova, Bliski istok pre svega – objašnjava Aleksandar Glišić.

Kad nema vode, ima znanja

Iako se ne mogu pohvaliti da imaju, kako kažu „baš moderne“ zasade, Glišići primenjuju savremenu agrotehniku u meri u kojoj je to moguće. Ali imaju i neke svoje principe i recepte.

- Da bi imali najsavremenije zasade morali bismo da imamo sisteme za navodnjavanje a to je u ovom bezvodnom kraju nemoguće. Možemo ovde bušiti bunare, ali to nije dovoljna količina. Međutim, sa „jačom“ podlogom dobijamo da i u drugoj ruci branja imamo 70 odsto jabuke prve klase. Ali, protivgradne mreže imamo na delu zasada, to smo nešto izveli u svojoj režiji. Ono što je pod vedrim nebom, naravno, osiguravamo – napominje Glišić.

Glišići imaju neobičan sistem da u rezidbu idu odmah po branju a ne tek kada opadne dve trećine lista, kako inače savetuju agrarni stručnjaci.

Sa ovakvim održavanjem i pažnjom Glišići dobijaju u proseku 15 kilograma jabuke po stablu na svom četvorogodišnjem zasadu, koji do punog roda ima još tri godine.

Deo roda stavljaju u svoju hladnjaču, kapaciteta 80 tona, bez koje ne bi mogli da zamisle svoj rad u poslednje dve decenije, koliko je imaju. Ali, kako im je rod mnogo veći nego što su kapaciteti ove komore, već je u izgradnji nova od 300 tona.

Glišići dobro živeo od jabuke, ali prihodi, kao i obično u voćarstvu, zavise od sezone. Glavno tržište im je Beograd, u čije male markete plasiraju 95 odsto svoje robe.

Ne može baša svako u jabučnjak

Kao najveći problem u sadašnjoj proizvodnji Aleksandar Glišić navodi nedostatak radnika.
- Ne može ni baš svako da bere jabuku. Mora da se i tu edukuju, na primer morate joj sačuvati peteljku ali i održati je neoštećenu jer svaki pritisak prsta joj oduzima kvalitet. A pritom, prosečan radnik ubere 700 do 800 kilograma za dan.

Šljiva im se pozlatila

Ove godine rod jabuke je značajno manji zbog suše, čak 40 odsto, pa su Glišiću najbolje prošli sa šljivom, i to sušenom.

- Da smo je dali svežu, bili bi tu u minusu, srećom mi je sami sušimo u sušari od tri tone koju smo napravili ove godine. Isplatiće nam se brzo investicija od 15.000 evra a kada dobijemo i serfitikate i HASSP, više je nećemo prodavati drugima, kao rinfuznu – kaže Aleksandar.

Ali na tom poluproizvodu se ne staje. Počeli su i da prerađuju voće u gotove proizvode.

Aleksandar Glišić ističe da se više ni na selu ne može baviti savremenom poljoprivrednom neko ko nema obrazovanja.

- Svi konkursi, sve subvencije države, registri... sve to je danas onlajn i onaj ko vodi jedno prosečno seosko gazdinstvo s tim mora da bude i upoznat i da time barata – napominje Aleksandar, kome u tome pomaže supruga, ekonomista po struci.

Da današnja proizvodnja sa onom od pre dvadeset ili pedeset godina nema mnogo veze potvrđuje i starija generacija Glišića, otac Mića.

- Stvari su se promenile za više od 100 odsto. I sama proizvodnja se promenila. Ranije ti kao seljak nisi morao da razmišljaš mnogo, znalo se šta ti je činiti – odeš kupiš naftu, seme iz zadruge, i poseješ. Danas se sve radi drugačije – zaključuje za AgroTV ovaj iskusni poljoprivrednik.

Pratite sve vesti iz Srbije i sveta na našem Telegram kanalu.

Instalirajte našu iOS ili android aplikaciju – 24sedam Vest koja vredi

Možda vas zanima

Najčitanije Vesti

Ostale vesti iz rubrike