MOJ BEOGRAD Eva Ras: Još pamtim kako je grad izgledao, pre 62 godine, kada sam došla

29.08.2021

17:19 >> 06:57

0

Autor: Jovana Vrećo

Glumica za 24sedam oživljava uspomene i otkriva koja je pesma svaki put podseti na prestonicu

MOJ BEOGRAD Eva Ras: Još pamtim kako je grad izgledao, pre 62 godine, kada sam došla
Copyright Glumica Eva Ras Printscreen/ Youtube, ženska tv

Glumica Eva Ras za 24sedam otkriva koja je pesma svaki put podseti na Beograd, šta je za nju zaštitni znak prestonice, a priseća se i kako je grad izgledao kada je ona došla, pre 62 godine.

“Zaštitni znak Beograda su za mene Dunav, Sava i Ušće.

Najviše volim da provodim vreme na rekama, volim da sam okružena i ljudima. Na rekama ima čak 30 kilometara izgrađenog šetališta. E pa ja po tim štraftama volim da pešačim, gde bake šetaju svoje unuke, gde se zaljubljeni šetaju, gde sve živo izađe.

Glumica Eva Ras Printscreen/ Youtube, ženska tv

Kad pomislim na ovaj grad, prva pesma koja mi padne na pamet jeste numera Zdravka Čolića – “April u Beogradu”. Ima ih još, ali na nju prvu pomislim, verovatno zato što mrzim zimu, košavu, hladnoću, a u aprilu sve oživljava i sve krene prema letnjim vrućinama.

U Beograd sam došla pre 62 godine i tada je imao oko 300.000 stanovnika, a sada ima skoro dva miliona. Tada su konjske zaprege raznosile table leda u Strahinjića Bana, u ulici gde sam stanovala, a sada je to mesto gde su kafići i ‘fensi’ restorani.

Sećam se da su nekada kod Autokomande bila kukuruzna polja i vinogradi, a sada je tu petlja i stalno gužva. Ipak, nekako me Voždovac još uvek podseća na onaj Beograd kada sam ja došla, ima tu još prizemnih kuća koje me podsećaju na te šezdesete godine prošlog veka.

Pročitajte još:

Tada je Crveni krst bio daleka periferija, a sada idemo peške do tamo, jer to danas spada u širi centar grada. S druge strane, Novog Beograda nije tada bilo, to je bila jedna peščana pustinja, postojali su samo Tošin bunar i ‘Studenjak’. Kada sam ja došla, nije se moglo švercovati u gradskom saobraćaju, jer je vozač bio napred, a kondukter pozadi. Tada smo mi bezgaćnici u Studentski grad morali da šipčimo peške preko peščare. A na tramvaje smo se vešali, kada smo išli prema Cvetku, ali na trolejbus i autobus nismo mogli. I zato sam dugovečna, jer sam puno trčala, upoznavajući ovaj grad”.

Pratite sve vesti iz Srbije i sveta na našem Telegram kanalu.

Instalirajte našu iOS ili android aplikaciju – 24sedam Vest koja vredi

Najčitanije Vesti

Ostale vesti iz rubrike