Marija krenula iz Borče, pa osvojila svetsko srebro: Dugo je trenirala, a onda je donela odluku koja je bila presudna (FOTO)
Marija Mičev briljirala i osvojila srebro na Svetskom prvenstvu u paratekvondou 2019, a pre toga se okitila sa dve bronze na evropskim prvenstvima
Da bi postao šampion, moraš verovati u sebe i kad niko drugi ne veruje.
Ovaj citat poznatog američkog boksera Šugar Reja Robinsona, mahera u toj borilačkoj veštini, teško bi mogao da se odnosi na našu mladu šampionku u paratekvondou Mariju Mičev (26), koja je pre sedam dana okitila Srbiju još jednom srebrnom medaljom, i to sa Evropskog prvenstva u Mančesteru. Jer ona i te kako ima podršku i ljude koji veruju u nju!
Da ovo nije njen prvi veliki uspeh svedoči činjenica da je briljirala i osvojila srebro na Svetskom prvenstvu u paratekvondou 2019, a pre toga se okitila sa dve bronze na evropskim prvenstvima.
Kako Marija kaže za 24sedam, svaka medalja i uspeh joj znače, a na ovu je još ponosnija zbog činjenice da ju je osvojila upravo trenirajući sa svojim bratom Milanom (32), koji se tekvondoom bavi 24 godine, tako da se u njihovom slučaju može reći da je podrška porodice najbitnija.
Naime, pre nešto više od godinu i po, njen brat je osnovao klub "Imugi", tako da je on tek počeo svoj "sportski život" i za njega će se nesumnjivo tek čuti. Pored Marije, koja zbog svog hendikepa trenira paratekvondo, Milan ovoj borilačkoj veštini podučava i decu.
Na pitanje kako se brat i sestra slažu na treningu i u ringu, oboje sa osmehom kažu da je, uprkos njihovim karakterima, taj odnos znatno bolji otkako zajedno treniraju u klubu.
Na treningu se nikada ne posvađaju, ali van "borbenog polja" zna da padne neka varnica, ali ona prava bratsko-sestrinska, koja brzo prođe.
- Definitivno nas je tekvondo zbližio. Ljubav prema ovom sportu je nešto što oboje gajimo - naglasili su oni.
Odluka da se prebaci u bratov klub i tu nastavi svoje podvige Marija je donela pre pola godine.
- Osetila sam da mi je potrebna promena energije i da stagniram. I u prethodnom klubu mi je bilo dobro, ali nisam se pokajala. Ovde sam dobila neku novu energiju i nastavila da se usavršavam i dobijam ono što mi je potrebno, podstrek da svaku sledeću borbu jedva dočekam - rekla je Marija.
Za prvo svetsko prvenstvo pripremala se oko dva meseca. Medalju nije uzela, ali je bila zadovoljna postignutim i dobila dodatno samopouzdanje da nastavi da se bavi ovim sportom i učestvuje na takmičenjima.
Ovaj sport joj je omogućio da obiđe Evropu i druge kontinente, ojača samopouzdanje, upozna mnogo ljudi i stekne prijatelja. Baš kao što se desilo i sa Mišom Gavrilovićem (23), koji je u klubu "Imugi" završio spletom čudnih, ali sudbinskih okolnosti.
- Radio sam na jednoj pumpi u Inđiji, gde živim. Marijini i Milanovi roditelji su se tu zatekli, i kada su videli da imam invalididet kao njihova ćerka, a istovremeno su tada znali i da njihov sin planira otvaranje kluba za tekvondo, ali i paratekvondo, odlučili su da me pozovu. Prihvatio sam poziv na prvu. Iako sam se do tada bavio isključivo plesom, dao sam sebi šansu i nisam se pokajao. Uživam u ovom sportu i pronašao sam se u njemu - ispričao je Miša za naš portal.
On dodaje kako mu prija atmosfera na treninzima, te da mu je bitno što uvek postoji dogovor, ali pre svega jedno životno prijateljstvo.
Ipak, iako nemaju previše slobodnog vremena, jer treniraju svakog dana sem nedelje - a pogotovo je tempo pojačan pred takmičenja, kojih ima dosta u godini - ono malo što imaju nastoje da provedu družeći se ili uživajući u još nekim svojim hobijima.
Sledeći cilj, kako Mariji tako i Miši, jeste odlazak na Paraolimpijadu 2024. godine u Pariz. Oni će sigurno da treniraju i dalje puno parom, a nama ostaje da im poželimo sreću i uspeh u svim daljim takmičenjima!
Bonus video:
Pratite sve vesti iz Srbije i sveta na našem Telegram kanalu.
Instalirajte našu iOS ili android aplikaciju – 24sedam Vest koja vredi
Komentari