"Setite nas se svih 365 dana u godini": Osobe sa invaliditetom - zaboravljene u pandemiji
Predsednica Udruženja UOSI apeluje na sve apoteke da doniraju potrebne medikamente i suplemente, jer je veliki procenat osoba sa nekom vrstom hendikepa nezapos
“Tražimo od gradskih firmi, ministarstva i opština da zaposle barem po dve osobe sa invaliditetom. Apelujemo na apoteke da nam doniraju suplemente i medikamente, jer imamo veliku stopu nezaposlenosti, a od minimalne socijalne pomoći, koja iznosi oko 7.000 dinara, ne može da se živi”, poručuje za 24sedam, na Međunarodni dan osoba sa invaliditetom, predsednica Udruženja osoba sa invaliditetom u Beogradu (UOSI) Gordana Pušara.
Naša sagovornica ističe probleme sa kojima se ova populacija suočava svih 365 dana u godini.
Osobe sa invaliditetom vrlo često su nevidljive u sopstvenom gradu – na saobraćajnicama van centra Beograda skoro i da ne postoji zvučna signalizacija na semaforima, taktilne staze su izvedene na malom broju ulica, a na zgradama koje su sagrađene 50-ih i 60-ih godina prošlog veka ne postoje rampe, niti gusenice za invalidska kolica.
– Grad i Zavod za zapošljavanje se trude, otvorili su nam svoja vrata i zaposlili više od 30 osoba. Ali, problem su needukovani poslodavci, koji smatraju da je invalidnost samo u kolicima, a ne shvataju da osoba može najnormalnije da obavlja posao, neki su čak i bolji radnici. Pozivam sve gradske firme, ministarstva i gradske opštine da zaposle bar po dve osobe sa invaliditetom, kao i Skupštinu, te da i mi učestvujemo u donošenju zakona – kaže predsednica Udruženja UOSI.
Žena sa šestog sprata ne može da siđe u apoteku
Pušara za 24sedam navodi primer zaboravljenih osoba sa invaliditetom – žena koja živi u Birčaninovoj ulici, na šestom spratu, ne može da siđe do apoteke, jer u zgradi, sagrađenoj 50-ih godina, ne postoji guseničar.
– Drugi primer je, takođe, žena koja živi na Voždovcu, na četvrtom spratu, a koja ima problem sa lekarima Hitne pomoći, jer je njima veoma teško da dođu do nje, uski su hodnici zgrade, ona je krupniija, i takođe, guseničar ne postoji – navodi predsednica Udruženja UOSI.
Pušara smatra da bi osobe koje su zadužene za donošenje Zakona za osobe sa invaliditetom trebalo da nose povez na očima prilikom rešavanja problema.
– U 21. veku nijedna stambena zgrada ne sme da dobije upotrebnu dozvolu ukoliko nema rampu ili gusenicu, domovi zdravlja i privatne klinike moraju imati zvučnu signalizaciju – glasovnog prevodioca. Šta ćemo kada gluvonema osoba boluje u bolnici od kovida-19, a nema kome da se obrati? Da li je neko razmišljao o tome? Takođe, svaka bolnica i prilaz mora imati zvučnu stazu. Hajde da poradimo na tome, hajde da otvorimo vrata osobama sa invaliditetom – napominje sagovornica.
Predsednica Udruženja UOSI apeluje na sve apoteke da doniraju potrebne medikamente i suplemente, jer je veliki procenat osoba sa invaliditetom nezaposlen, ili prima male penzije i socijalnu pomoć (minimalni iznos oko 7.000 dinara) od kojih se ne može živeti.
– Nemojte nas se setiti samo 3. decembra, nego svih 365 dana u godini – zaključuje Gordana Pušara.
Pročitajte još: Međunarodni dan osoba sa invaliditetom: “Gradimo društvo jednakih šansi i grad bez barijera”
Nevidljivi u svom gradu: Slepi i slabovidi žale se da nema dovoljno zvučnih semafora
Pratite sve vesti iz Srbije i sveta na našem Telegram kanalu.
Instalirajte našu iOS ili android aplikaciju – 24sedam Vest koja vredi
Komentari