Beograde, dobro jutro: Priča o Dušku Radoviću, aforističaru lavljeg srca

29.11.2020

08:00

0

Autor: Jovana Vrećo

Na današnji dan rođen je legendarni urednik Studija B i neprevaziđeni dečji pisac

Beograde, dobro jutro: Priča o Dušku Radoviću, aforističaru lavljeg srca
Beograd - Copyright Profimedia

Beograde, dobro jutro!

Ovom kultnom rečenicom, legendarni Dušan Radović, koji je rođen na današnji dan 1922. godine, sa vrha Beograđanke, skoro deceniju, budio je stanovnike prestonice.

Naš poznati pesnik, pisac, novinar, aforističar i TV urednik, koga su svi zvali Duško, rođen je u Nišu, tadašnjoj Kraljevini Srba, Hrvata i Slovenaca. Otac mu je bio poreklom iz Čačka, železničar po profesiji, a majka domaćica, iz Niša. Bio je treće od četvoro dece. Duško je obožavao svog oca, uprkos tome što je bio veoma strog, pa mu je sa devet godina napisao i posvetio prvu pesmu.

Sa porodicom se preselio u Suboticu 1928. godine, gde je završio osnovnu školu, a potom i šest razreda gimnazije. Dalje školovanje nastavio je u Beogradu, na studijama filozofije.

Kada se završio Drugi svetski rat, Radović se okrenuo pisanju skečeva, aforizama, najava, odjava, pesmi, priča, scenarija za igrane i dokumentarne filmove.

Aforizmi kao pečat

Duško je bio glavni urednik „Pionirskih novina“, urednik Programa za decu Radio Beograda, urednik Programa za decu Televizije Beograd, urednik lista „Poletarac“, novinar „Borbe” i od 1975. do 1983. godine urednik Studija B.

Najviše je ostao poznat po emisiji “Beograde, dobro jutro” i aforizmima koje je izgovarao u njoj, a koji su kasnije objavljeni u tri knjige istoimenog naziva.

Njegove pesme za decu se i dan-danas pevaju: „Mrak“, „Plavi zec“, „Strašan lav“, „Šta je na kraju“, „Pesma o mleku“, „Tatin muzičar“, „Sve što raste htelo bi da raste“.

Štiva o našem glavnom gradu

Njegova poznata dela su radio-igra „Kapetan Džon Piplfoks“, zbirke pesama „Poštovana deco“, „Smešne reči“, “Vukova azbuka“, „Zoološki vrt Beograd“, priče „Pričam ti priču“ i „Tužibaba i još 9 jednočinki“, zatim televizijska serija „Na slovo, na slovo“, poema sa Matijom Bećkovićem „Če, tragedija koja traje“… Pisao je i poeziju i prozu za decu u četiri knjige: „Ponedeljak“, „Utorak“, „Sreda“ i „Četvrtak“.

Nagrade

Radović je dobitnik naših najuglednijih nagrada: Neven, Mlado pokolenje, Nagrade zmajevih dečjih igara, Nagrade sterijinog pozorja, Sedmojulske nagrade, kao i diplome Međunarodne organizacije za dečju književnost Hans Kristijan Andersen.

Nakon njegove smrti objavljene su knjige: „Vestern“, „Ženski razgovori“, „O plakanju“, „Na slovo, na slovo“, „Na ostrvu pisaćeg stola“ i „Kratke priče“.

 

Najpoznatiji aforizmi:

“Pre nego što krenete da tražite sreću, proverite – možda ste već srećni. Sreća je mala, obična i neupadljiva i mnogi ne umeju da je vide”

“Volite se kada niste zajedno. To je prava ljubav. Ko ume da voli samo kad je zajedno, taj ne pravi pitanje s kim je”

„Vedro misliti i vedro pisati, u smislu – jednostavno, bistro, pregledno, čitko, kratko i jasno, uvek sa nekom moralnom, humanom željom, potrebom ili idealom”

“Ako vam ne ide škola, udajte se. Ako ne možete da nađete posao, rodite dete. Manji problemi se uspešno rešavaju većim”

“Ko prvi devojci, njegova devojka. Ko poslednji devojci, njegova žena”

“Loše knjige mogao bi pisati svako. Međutim, pisci su samo oni kojih ih pišu”

Možda je tada ućutkan, ali njegov glas se i danas čuje

Zbog svojih slobodoumnih aforizama u emisiji, često je dobijao kritike od tadašnjeg režima, Upravo, zbog svega izgovorenog sa vrha Beograđanke, negde između 1982. i 1983. godine, Duško je ućutkan.

– Jesi li čuo šta je onaj ludak jutros rekao – grmeo je general Nikola Ljubičić na nekadašnjeg gradonačenika Beograda Branka Pešića, a onda je emisija ugašena.

Potom je, krajem 1983. godine, shvativši koliki je značaj imala Duškova emisija za građanstvo, Ivan Stambolić, prvi čovek Gradskog komiteta Saveza komunista Beograda, nudio Radoviću da mu vrate emisiju, a on im je tada kratko odgovorio:

– Ja jesam mali čovek sa radija, ali nisam onaj koji se pali i gasi na dugme.

Duško je preminuo 16. avgusta 1984. godine u Beogradu, tadašnjoj SFRJ, samo godinu dana nakon odlaska u penziju.

Neposredno pred smrt je rekao: „Ko izbegava da umre, taj je protiv progresa i lepše budućnosti“!

Pratite sve vesti iz Srbije i sveta na našem Telegram kanalu.

Instalirajte našu iOS ili android aplikaciju – 24sedam Vest koja vredi

Najčitanije Vesti

Ostale vesti iz rubrike